utorak, 29.09.2015.
Imala je hrabrosti.
NEBO JE MOJE BEZ GRANICA
Neću da idem putevima svih njih
jer nisam ja od tih
svakodnevnih, izgubljenih,
učahurenih.
Moje Nebo nema granice
stanem na svaku zvjezdanu stanicu
i lutam svojim bojama
tražeči atelje
gdje klaunovi osmijehe slikaju
meni jedan kofer spremaju
da podijelim ga
bezličnim licima
koji tragaju neznanim adresama.
Sanja Strukar Križanac
Imala je hrabrosti uzdići se iz učmale sredine i spasiti se.
- 09:49 -
Komentari (14) - Isprintaj - #
srijeda, 23.09.2015.
Osmijeh sa slovom i
U obližnoj kavani prije posla oko 7 i 15 min. pijem kavu i susrečem razne ljude. Ima jedan lik dugo mu ni ime nisam znala, a nije me ni zanimalo, jer mi je svako jutro njegovo "dobro jutro" mamilo osmijeh na lice. Zašto? Na današnjem vremenu ljudi su sve više i više tužni, ljuti, nekako im se ramena uvukla u ostatak trupa i onda kad u samo jutro dobijete osmijeh od nepoznate osobe, to morate prihvatiti kao dar. On se osmjehne, ja se osmjehnem i nakako se prenosi od stola do stola i osjeti se nešto lijepo u zraku, a ništa ne košta. Moj zaštitni znak je osmijeh, ali ne onaj usiljeni, namješteni, već jednostavno uvijek sam vesela,(imam ja loših trenutaka, ali to ostavim u svojoj sobi) možda zato što imam dobre zube ili sam puno ljepša kad se smijem ili zato što sam imala sretno djetinjstvo. Ne znam! Samo znam da su mi vrata svugdje otvorena, gdje god se pojavim. Znam čarobne riječi; dobar dan, molim vas, izvini te, hvala i vješto se koristim njima i uz svaku izgovorenu riječ dodam zaćin osmijeh, malo šarma i vjerujte mi niko ne može da vam odoli. Svi su ludi za vama od 7 do 77 godina. Moj je život Švicarska, skoro pa savršen, na to će moj prijatelj reći, ne savršen, nego zamršem i to je točno, ali sigurna sam da ću tu moju zamršenost bolje riješiti ako se smijem (nisam luda), jer postoji šansa da mi neko i pripomogne, a ne suzama, kukanjem, prebacivanjem krivnje. Prva ja ne volim kad nekog pitam kako si, a on krene nabrajati sve moguće bolesti koje ima. Svi mi imamo svoja sranja, neko u boji, a neko crno bijela. Moja su ružičasta, jer mi je tako lakše. Robert Betz i njegova knjiga "Želiš li biti normalan ili sretan", nisam čitala, nikad čula za njega, ali moja prijateljica kaže da je to knjiga za mene, ona me zna, zna da nisam normalna, a želim biti sretna. Smijeh liječi srce, dušu i tijelo.
- 09:45 -
Komentari (18) - Isprintaj - #
utorak, 22.09.2015.
Indexi
Indexi
Svijet u kojem zivi
Cudan svijet je oko nas
slika ista svaki dan
tu na uglu tom stoji starac sam
niko njega ne gleda, svi zure nekud
znam da takav je zivot, zivot nas
Jedan covjek i jedna zena
na peronu srece stoje
jos cekaju voz sto doci nece
pa da krenu putem srece te
zivim zivot svoj
to je sve sto sada imam ja
Cudan svijet je oko nas
slika ista svaki dan
volio si nju citav zivot svoj
s drugim tad je otisla
bez jedne rijeci
znam da takav je zivot, zivot nas
Zivot taj sto pripada tebi
to je sve sto imas
na svijetu tom
zivim zivot svoj
to je sve sto sada imam ja
- 10:46 -
ponedjeljak, 21.09.2015.
Kad bih bila hrabra.
Kad bih bila hrabra, rekla bih da želim ponovo voljeti.
Želim po kući gola hodati.
Kad bih bila hrabra, voljela bih tvoje ruke na sebi u sebi osjetiti.
Glasno muziku slušati.
Tvoje usne svojim bedrima usisati.
Kad bih bila hrabra, voljela bih u tvom naručju tango plesati.
Glasno vrisnuti.
Glasno zaplakati.
Glasno se smijati.
Kad bih bila hrabra, voljela bih bosa po travi hodati, francuski jezik naučiti, kao ptica letjeti,kao riba plivati.
Kad bih bia hrabra, voljela bih so sa tvoje kože polizati, miris tvoj udahnuti.
Voljela bih tekilu probati, gitaru svirati, škampe na buzaru večerati.
Voljela bih tvoju glavu na svoje dojke nasloniti.
Kad bih bila hrabra tvoj broj bih nazvala, sobu rezervirala, ljubav s tobom vodila.
Kad bih bila hrabra.
- 09:23 -
Komentari (12) - Isprintaj - #
četvrtak, 17.09.2015.
Sjećanja!
Odavno sam prestala gledati dnevnik, političke emisije, od sportova volim pogledati košarku, voljela bi da Srbija osvoji prvenstvo, kad je već Hrvatska ispala,a i Bosna. Od serija gledam; kosti, crnu listu, ljubavnice, nekad su bili dva i po muškarca, ima još interesantnih serija na fox-u, ne mogu se trenutno sjetiti svih. Od hrvatskih serija najbolja je "Bitange i princeze", od bosanskih, "Lud, zbunjen, normalan", meni bar. Srbi prave najbolje filmove u regiji, meni najdraži, "Lajanje na zvezde", ima tako dobrih fazona, da sam i svoju djecu uspjela nagovoriti da ga pogledaju. Volim muziku, obožavala sam Riblju čorbu, Azru, Galiju, Kerber, naravno Bijelo dugme, Indexe, sreća, pa mi sin voli ovu vrstu muzike, a kćerka već šara, kod kuće sluša Dubiozu kolektiv i Zabranjeno pušenje, a onda vani ne znam, Milicu Pavlović.
Čitala sam Alan Forda, Zagora i Čiku, Blek stena, ono ubacim u knjigu, ako mama uleti, a ja ko fole učim.
Družili smo se kraj rijeke, gitara i pjesme grupe "Posljednja igra leptira".
Najviše sam voljela pisma u sandučiću od raje iz vojske, razglednice sa mora, pozdrav iz Makarske.
Nemamo sat, gladni, moja mama i tata na poslu, e kod mene ćemo, kruha ima, đema, soka na razgađanje. Uživancija!
Od svih tetaka, voljela sam najviše tetku Danicu, kod nje je uvjek bila gozba na stolu, jedi koliko god hoćeš i možež.
Od crtića voljela sam Tom i Jerry, Kalimera, Eustahije brzić, nije mi bio mrzak ni profesor Baltazar.
Tobogan nedjeljom, Branko i kockice, Igre bez granica.......
Doručak prženice i pavlaka, loptu u ruke i između dvije vatre, gume, ganje, skrivaća.
Prvo disco"Mladost", prve ljubavi, prvi poljubci, prvi pogledi, držanje za ruke.
Nije ovo nikakva nostalgija, već sad posmatram svoju djecu i sigurna sam da je meni bilo puno ljepše djetinstvo nego njima. Raznoliko, bezbrižno. Oni su sad bombardovani sa svih strana; facebook,mobiteli,twitter i druga moderna sranja, a ja sam nemoćna. Sreća moja pa se bave sportom (košarka), pa putuju, pa upoznaju druge ljude, pravilno se razvijaju i opet nisam sigurna na što će to na kraju lićiti.
Još i danas imam crvenu torbu u kojoj se nalaze sva ta pisma, razglednice, neke tajne.
Nisam je dugo otvarala, gužva u sadašnjosti.
Danas, mošda sutra virnem, da se nasmijem.
- 12:13 -
Komentari (14) - Isprintaj - #
utorak, 15.09.2015.
kurtoazija (franc.), uljudnost, učtivost, uglađenost, udvornost.
Ovih dana i nemam baš što za reći, napisati, pa zato čitam druge blogere, viceve, recepte, pjesme,fotografije, priče i ostavljam komentare, ne zato što sam uljudna,učtiva, a jesam stvarno, nego što mi se sve što pročitam sviđa. Kad nešto nisam shvatila, tad i ne komentarišem. Ne pišem da mi se sviđa, samo da sam nešto napisala, već mi se to i sviđa. Čitam vaše komentare na svom postu, pa onda čitam te koji su nešto napisali, vračam se u arhivu, provjeravam o ćemu drugi pišu, razmišljam o tome što su napisali, divim se njihovim putovanjima, čak sam pomalo ljubomorna na sva ta druženja, na sve dobre priče, pjesme. Mislim na te blogere. Ja sam netko tko se voli družiti, ali nekakvo je zatišje kod mene, a očekujem buru, možda i uragan. Pitam se zašto toliko želimo tuđe mišljenj, potvrdu, pogotovo od nepoznatih ljudi, zar nije lakše mamu, sestru, prijateljicu, kumu pitati kako im se sviđa pjesma, fotografija ili se bojimo loših komentara od poznatih i dragih ljudi, nego li recimo vas blogera. Možda želimo širu, raznoliku publiku ili jednostavno ja trenutno volim to uzbuđenje kad otvaram post,a neki komentar viri. Bolje bi mi bilo da se uzbuđujem zbog sexa, dobitka na bingu, recimo, ali što je tu je. Zbog vas sam zanemarila i vojvodu od poroka, dosadna mi brate, nikad ništa konkretno da se desi, iskrice frcaju,a oni se i dalje prave fini, a sex miriše u zraku. Uljudno, učtivo, uglađeno vam se zahvaljujem što postojite, jer ste unjeli malo šarenila u moj crno bijeli svijet.
- 11:27 -
Komentari (13) - Isprintaj - #
četvrtak, 10.09.2015.
Ne smijem
Gledam te, a ne smijem.
Smješim ti se, a ne smijem.
Pozdravljam te, a ne smijem.
Trebam te, a ne smijem.
Želim te , a ne smijem.
Osjećam te, a ne smijem.
Odlazim, a bojim se.
- 12:49 -
Komentari (22) - Isprintaj - #
srijeda, 09.09.2015.
Bez veze pjesma
Blogerska pjesma
puna komentara,
finih i ružnih
i pomalo tužnih.
Blogerska je spika golema
kužimo se mlado i staro.
Volimo se ej haj brigado.
Malo osobno i poetično
malo slikovno i humoristično.
Kome se sviđa neka izvoli,
a kome ne , neka razguli.
Pjesma je bez veze
dosadna je skroz.
Nema umjetničku vrijednost,
Ja nisam Tin Ujević
Ja sam lady Rugić.
- 13:25 -
Prijateljice
Toliko dešavanja, a ja prazna. Poćela je škola, trebaju knjige, teke, olovke, gumice i naravno đeparac, a u firmi katastrofa, kasni plaća. Svi ljuti, ti si kriv, ne ti si kriv, ma ja sam kriva, jer se nisam snašla na vrijeme i dozvolila sam budalama da donose odluke umjesto mene. Vuku me za rukav, de ljudi popustite malo, poderat će te mi ovo malo košulje. Riješit će se, polako, riješit ćemo zajedno. Sto zajedno, ti si kriv, pa ti i riješi. Točna je ona uzrečica, ako želiš izgubiti prijatelje, ili im posudi pare ili ti uzmi od nijh pare. Prijatelje treba čuvati, njegovati, paziti,a ne dovoditi u probleme. Dok je bilo para, išlo se na more, na skijanje i svi sretni, sad kad je sranje, ni za stol se ne može zajedno sjesti i razgovarati, svi vuku na svoju stranu,a svi zajedno tonemo dublje i dublje. Kriza u svijetu, kriza kod nas, kriza u prijateljstvu. Moja prijateljica, kuma ima svojih problema i sve smo to nas dvije nekako lakše podnosile, jer smo jedna drugoj bile rame za plakanje i odjednom njoj treba samoća, mora sama donositi odluke poslije dvadeset godina druženja.Bilo je tih njen izleta u samoću i prije i ja sam joj davala prostora,a li nekako mi se to sad odužilo, dugo traje, fali mi. Stavila me na ignor,a to me ljuti, lakše bi mi bilo da je rekla,daj odjebi par mjeseci, pa ti se javim, a ne ovako, tišina, muk, ništa. Možda prijateljice ne trebam ja tebi, ali ti trebaš meni. Ponekad joj pošaljem poruku, fališ mi, samo da zna, da osjeti da sam tu za nju. Bojim se, kao da gubimo jedna drugu,a onda opet znam, ma nije to moguće, bilo je slićnih sranja, pa smo sve prebrodile. Imala je par ideja, hajde da zajedno otvorimo kafanu, pa trgovinu (outlet robu), pa hajdemo u Njemačku kod Sunčane, radit ćemo kao sobarice,a ona diplomirala ekonomiju, samo da zgrnemo neke novce, da se osamostalimo, da se oslobodimo okova svojih muškaraca, da napokon donosimo same svoje odluke. Sve su to dobre ideje. Za sve to što si nabrojala kumo moja, prvo treba imati muda, pa para, a ja trenutno memam ni jedno ni drugom, možda je to razlog ove odvojenosti.
Imam samo tebe, pa te molim da što prije riješiš to što imaš za riješiti, nazoveš me da pijemo kavu, jer trebam tvoj savjet, tvoju podršku, jednostavno trebam tebe.
- 09:43 -
četvrtak, 03.09.2015.
Ja ne svijetlim ja sijevam.
Što su ljudi drskija,ja sam blaža.
Što su ljudi nekulturniji, ja sa uljudnija.
Što su ljudi zlobniji, ja sam bolja.
Što su ljudi nezahvalniji, ja se zahvaljujem svaki dan na onome što imam..
Što su ljudi pohlepniji, ja sam skromnija.
Što su ljudi sebićniji, ja sam darežljivija.
Ja ne svijetlim ja sijevam!
- 13:31 -
Komentari (12) - Isprintaj - #
srijeda, 02.09.2015.
Zamisli
Zamisli
Zamisli da nema raja
Lako je ako pokušaš
Da nema pakla ispod nas
Samo nebo iznad nas
Zamisli da svi ljudi
Žive za danas
Zamisli da nema država
Nije teško
Nema razloga da se ubija ili mre
I nijedne religije
Zamisli da svi ljudi
Svoj život u miru žive
Možeš reći da sam sanjar
Ali u tome nisam sam
Nadam se da ćeš se pridružiti jednom
I da svet će biti kao jedan
Zamisli da nema imovine
Pitam se da li možeš
Da nema potrebe za pohlepom i glađu
Bratstvo među ljudima
Zamisli da svi ljudi
Dele čitav svet
Možeš reći da sam sanjar
Ali u tome nisam sam
Nadam se da ćeš se pridružiti jednom
I da čitav svet živeće kao jedan
John Lennon
- 11:19 -
Istine i laži
Da znam pisati pjesme, svoje misli bi pretočila u njih.
Medalja bi samo skupljala prašinu.
Zadnji put sam putovala 2007, Venecija, London, Belfast, imam nešto slika, ništa zanimljivo za objaviti. Zera mi je falila da upadnem u smrdljivu vodu i toga se najviše sjećam s toga putovanja, a kad ja slikam, najčešće fali jedan dio glave, ruke...
Na godišnji odmor nisam otišla četiri godine, Imam divnu put kao Madona, samo ne mojom krivicom.
Pisati o sexu ili ne, ja biram pisati, sek i ljubav dolaze u paketu.
Goran Bare je jednom prilkom kod Aleksadra (točno u 2) rekao da Hrvati nisu domoljubni, jer kradu i uništavaju svoju zemjlu, a on sam jeste, jer on stvara. Volim njegove pjesme. Teške boje mogu slušti satima. U ratu sam izgubila oca, pa mi se jebe za domoljubljem.
Koja se riba nalazi na kovanici od dvije kune?
Odgovor: tuna
Morala sam guglati, jer ne trošim kune.
Tajanstvena jesam, nisam napisala svoje ime i prezime, godinu rođenja, mjesto rođenja, čime se bavim, vi ne znate tko sam ja, ja ne znam tko ste vi.
Lady rugalica mi je prvo palo napamet. Ja se samo rugam sebi i svom životu. Imam previše govana u svom dvorištu, pa nemam vremena za tuđa.
Čitam, čitaću, jer ima dobrih pjesama, fotografija, priča.
Komentirati ću ako imam što za reči, napisati, još vas upoznajem.
Jedan vic od mene.
Kako se sexsaju pedesetogodišnjaci?
Jebi se!
Jebi se i ti!
Prvo ću provjeriti Č i Ć, jer tamo gdje ja živim, nama je sve ili Č ili Ć, pa ću onda objaviti.
- 09:06 -
Komentari (14) - Isprintaj - #
utorak, 01.09.2015.
Jedno veliko ništa
Kad sam se prijavila na blog, mislila sam da ću pisati, pisati i samo pisati, ali poslije dvije kratke priče, jedna o sexu, jedna o emancipacija, ništa, prazan skup. Čitajući druge blogere, njihove pjesme, priće, koje imaju smisla, ja sam shavatila da mogu se samo zezati na svoj vlastiti račun i da mogu pisati samo svoje probleme, koje i onako niko ne želi znati. Sin iz provincije otišao u veliki grad na studiranje i jadan nije se snašao, kao da sam ga držala u kavezu,a išao je na svaki koncer koji je htio i van svoga grada, sve je mogao, ali veliki grad je veliki grad. Ponavlja prvu godinu i njemu je teško. Eto položio sam, kao da meni ući. Muž radio, "stvarao", a ja sam sama odgajala djecu kako on kaže, jer nisu ispunila njegova očekivanja, pa sam sad ja kriva. Ja išla na košarkaške utakmice, popravljala bicikla, na roditeljske satanke, brisala guzice, suze, nos..., naravno i ja sam radila i donosila neku siću, ali jbg nisu genijalci, trebali su pored eng.eskog znati bar još njemački, francuski, svirati klavir, gitaru i po mogučnosti biti visoki, lijepi. On govori engleski, on rastura matematiku, valjda su od njega trebali naučiti to, ja sam samo lijepa. Želimo da su nam djeca savršena, a u startu im govorima šta moraju, kako moraju, zbog čega, koga moraju, srežemo im krila i oni samo skakuću u mjestu, a pored svih naših zabrana želimo da lete,ali tamo gdje im mi odredimo. Djeca su zdrava, fino odgojena, znaju reći dobar dan, sjete se rođendana bake i deke, mog, njegovog, trče kad me vide sa vrečicama iz trgovine, ne drogiraju se, ne puše još, sin probao ganđu, kao neće više, ne vjerujem, ali sve je pod kontrolom.
Pored svih ovih sranja koja prolazim sama, ja ujutro pozdravim sunce, pogledam se u ogledalo, kažem si VOLIM TE, obujem štikle, nabacim osmijeh u hodam hrabro i čvrsto po zemlji. Glumim, ali stvarno dobro glumim.
- 09:30 -
Komentari (15) - Isprintaj - #
