četvrtak, 25.02.2016.
Zaljubljen u ljubav
Kada bih imao jedan komadić života, dokazivao bih ljudima koliko griješe kada misle da prestaju da se zaljubljuju kada ostare, a ne znaju da su ostarjeli kada prestanu da se zaljubljuju.
Kada bi Bog za trenutak zaboravio da sam ja samo krpena marioneta, i podario mi komadić života, moguće je da ne bih kazao sve što mislim, ali bih nesumnjivo mislio sve što kažem.
Stvari bih cijenio ne po onome što vrijede, već po onome što znače. Spavao bih manje, sanjao više. Shvatio sam da svaki minut koji provedemo zatvorenih očiju gubimo šezdeset sekundi svjetlosti. Hodao bih kada drugi zastanu, budio se dok ostali spavaju. Slušao bih druge dok govore. I kako bih uživao u sladoledu od čokolade.
Kada bi mi Bog poklonio komadić života, oblačio bih se jednostavno, izlagao potrbuške suncu, ostavljajući otkrivenim ne samo tijelo već i dušu. Bože moj, kada bih imao srce, ispisivao bih svoju mržnju na ledu i čekao da progrije sunce. Slikao bih Van Gogovim snom na zvijezdama jednu Benedetijevu poemu, a Seratovu pjesmu bih poklanjao kao serenadu u času svitanja. Zalijevao bih ruže suzama, da bih osjetio bol od njihovih bodlji i strastven poljubac od njihovih latica.
Bože moj, kada bih imao jedan komadić života… Ne bih pustio da prođe ni jedan jedini dan, a da ne kažem ljudima koje volim da ih volim. Uvjeravao bih svaku ženu i svakog muškarca da su mi najbliži i živio bih zaljubljen u ljubav. Dokazivao bih ljudima koliko griješe kada misle da prestaju da se zaljubljuju kada ostare, a ne znaju da su ostarjeli kada prestanu da se zaljubljuju.
Djeci bih darovao krila, ali bih im prepustio da sama nauče da lete. Stare bih poučavao da smrt ne dolazi sa starošću već sa zaboravom. Toliko sam stvari naučio od vas, ljudi… Naučio sam da čitav sijvet želi da živi na vrhu planine, a da ne znaju da je istinska sreća u načinu savlađivanja litica. Shvatio sam da kada tek rođeno dijete stegne svojom malom šakom svoga oca da ga je steglo zauvjek. Naučio sam da čovjek ima pravo da gleda drugog odozgo jedino kada treba da mu pomogne da se uspravi. Toliko sam toga mogao da naučim od vas, premda mi to neće biti od veće koristi, jer kada me budu spakovali u onaj sanduk, ja ću, na žalost, početi da umirem.
Citirano sa: Zaljubljen u ljubav - G. G. Markes
- 12:07 -
Komentari (15) - Isprintaj - #
utorak, 23.02.2016.
Irska
Obećana zemlja!
Sin zaledio fakultet, leti za Dublin 04.03. iz Zagreba. Mjesec dana je radio kao konobar da zaradi koji dinar. Podržala sam ga u tome, ali me nekako ovih dana hvata strah, jer leti prvi put avionom, pa onda ide u nepoznato, kao ima tamo neke raje. Nije ni njemu baš svejedno, ali sam je odlučio. Mlad, pametan, a kaže neće birati posao, samo da radi, a onda će kao kad zaradi dovoljno para ponovo studirati, sad je na drugoj godini ekonomije. Nadam se da će sve biti u redu i da se neće razočarati.
Tužna sam, ali treba ga pustiti, neka proba, ima pravo i pogriješiti. Sam je, pa i odgovornost ima samo prema sebi. Svaki dan kod njega pijem kavu, razgovaramo, ne pametujem, ali savjetujem prijateljski. Pričam svoja iskustva, jer sam i ja sa dvadeset sjela na autobus i zapucala u Stuttgart, samo što su to bila neka zdravija vremena i svijet se bar činio normalniji, a možda trebam pitati svoju majku kako se ona tada osjećala. Biće to sve dobro, dobar je on momak.
- 09:58 -
Komentari (13) - Isprintaj - #
utorak, 16.02.2016.
Usne
Gledaju te, izazivaju,
zovu na grijeh.
Mame te osmijehom,
šapuću ti nježne riječi.
Zamišljaš im okus,
voliš med, voliš jagode, voliš trešnje.
Ne možeš se odlučiti, ali nema veze i dalje te zovu, mame.
Teško im se oduprijeti.
Gledaš ih i beskrajno si sretan što su tu i što će napokon biti samo tvoje i saznat ćeš sve tajne koje su čuvane samo za tebe.
Nemoj žuriti, plašljive su, polako.
Ljubi nježno, osjećaš li ljepotu?
Ljubi strpljivo, osjećaš li predaju?
Ljubi, grijeh je ne ljubiti ih.
- 11:07 -
Komentari (13) - Isprintaj - #
ponedjeljak, 08.02.2016.
Danas......
Jutros pjevanjem rastjerujem loše misli.
Slušam Galiju.
Čitam EURA da bih nabacila osmijeh na lice.
Gledam kroz prozor, nazire se sunce, odmah mi je toplije.
Kuma mi se javila, ide na ćevape, jedu joj se.
Travnički!
Ja nisam ljubitelj ćevapima, jednom godišnje dosta.
Završavam napokon silnu papirologiju oko Završnog računa, dosadno brate.
Danas neću praviti ručak, ostalo od jučer, previše sam skuhala svega.
Dobila sa sela domaće pile, sira, pa onda moja turšija, savršenstvo bez mane.
Evo kćerka mi javlja ima temperaturu 37, nije strašno, ako poraste, odoh kući ranije.
Budite zdravi, veseli ili budite sve što želite.
Voljela bih da kraj ovih kvadratića sa strane ima i jedan gdje piše glupost, pa da mogu tu staviti kvačicu.
- 11:04 -
petak, 05.02.2016.
Samo da znate....
Krenula sa na kurs iz Njemačkog jezika, jako mi se sviđa.
Imala sam već šest sati i naučila sam se predstaviti i reći par rečenica o sebi.
Trudim se maximalno i učim svaki dan.
Neću ići u Njemačku, osim turistički, ali ja to radim da mi mozak ne zakržlja.
Kažu pametni ljudi da je mozak mišić i da ga treba vježbati, pa ja krenula na pumpanje bar jednog mišića, a za ostale ćemo još malo pričekati.
Mein Name ist.......
Ich komme aus .....
Ich spreche.....
Ich libe....
Nisam prepisala iz knjige, majke mi.
Znam ja još dosta toga, ali neću da se hvalim.
- 09:03 -
Komentari (11) - Isprintaj - #
utorak, 02.02.2016.
Zarobljena!
Zarobljena u svojoj glavi,
zarobljena u tvom srcu,
zarobljena u svom tijelu,
zarobljena u tvom pogledu.
Zarobljena između jave i sna.
Zarobljena između dobra i zla.
Zarobljena u navikama,
zarobljena u moranjima, željama.
Zarobljena u neznanju,
zarobljena u htjenju,
zarobljena u tebi,
zarobljena sama sa sobom.
- 08:55 -
Komentari (10) - Isprintaj - #
