petak, 24.06.2016.
Ogoljena!
Bez duše,
bez sluha,
bez glasa,
bez srca,
bez snova,
bez ritma,
nepomična,
gola, ogoljena,
sama.
- 09:44 -
Prljavo sad
Ref. 2x
Celu noc i celi dan
opusti telo nek' ritam ga vozi
nemoj da se nerviras
pusti probleme nek' djavo ih nosi
Pare te muce, zaboravi na to
problemi kod kuce, zaboravi na to
sta bilo je juce, zaboravi na to
zaboravi sve sad i igraj prljavo
Reci mi sta si uradio
ako ti zivot prodje u nervozi
sta si uradio ako zatvoris oci
pred ljudima dobrim
I neka se lose misli sklone
jer ne treba ti to
i jedan osmeh dovoljan je
i ceo svet je tvoj
Ref. 2x
Zivot je kratak, previse kratak
da bi se stalno nervirao
i znas da stvari ne ispadnu uvek
onakve k'o sto si planirao
Glavu gore i posalji osmeh
celom svetu
uhvati ritam, otvori srce
i oseti srecu
- 09:05 -
petak, 10.06.2016.
Tata...
Tati sutra godišnjica smrti, pa razmišljam o njemu i životu.
Rat 92/93, Bosna
Kad razmišljam o njemu, a to je stalno, jer je bio izuzetan otac, muž i prijatelj, najčešće se sjetim njegovi budalaština koje je izvodio sa svima nama i volim misliti da bih meni bilo puno bolje u životu da je on živ. Sigurna sam da bih bar neke moje odluke koje sam donosila bile bolje, jer iz poštovanja i ljubavi prema njemu ne bih ih ni donijela. Život je to! Kako smo se nas dvoje samo voljeli, nikad nisam izišla vani, da on nije vidio što sam obukla, najčešće bi rekao, kćerko, znaš li ti koje je godišnje doba, ja u minici, a vani minus, ja ga onda poljubim u ćelavicu i odoh u disko.
Jednom sam mu iz Njemačke poštom poslala dva piva u konzervi i mama je platila toliku poštarinu, da je mogla uzeti mu cijelu gajbu, ljuta je bila, ali je zato tata bio presretan. Mama mu je govorila, e moj Ivo Bog ti pameti dao kad bismo nas dvoje dubili na glavi u dnevnom boravku ili radili kolut naprijed, kolut nazad, uvijek se ludirao i nikad mi ništa u životu nije ružno rekao.
Nikad ne plačem na njegovom grobu, jer nam je toliko lijepo bilo dok je bio živ, da nema žaljenja, zašto nisam ovo ili ono uradila, samo se smješkam i prisjećam te ljubavi.
- 13:34 -
srijeda, 08.06.2016.
Tiho, tiše, najtiše…
Nema potrebe da vičeš, jer ja te čujem i kad mi to fino, polako i samo oktavu, dvije niže kažeš,
moj mlađi sin meni kaže.
Istina, kad ljudi viču jedni na druge, od tolike dernjave niko ništa niti razumije niti čuje, ja već mjesecima učim tiše govoriti i obraćati se svojim ukućanima, nije lako, pogotovo kad ste ljuti, razdražljivi, tužni, itd. itd.
Kad ste sretni to je druga stvar, onda treba da vičete, da vas cijeli svijet čuje.
Puno je bolja situacija kad neko viče na vas, a vi ga gledate telećim pogledom, nabacite mali, neprimjetni osmijeh na lice i strpljivo čekate da završi svoj urlajući monolog, pa onda nježno mu se obratite, odmah ga razoružate i on se ili ona na prvu pitaju ko koga tu ebe, ali onda shvate da od urlanja nema nikakve koristi, samo vam šteti.
Zaboli vas recimo grlo, pa onda morate uzeti tablete, pa te iste tablete utiču na želudac, pa od želudca vas zaboli glava, pa od silne glavobolje povraćate i onda opet dođete do grla, znači vratite se na početak.
Lijek za sve bolesti, ne derite se, ne vičite, biće manje stresa, učite se lijepo obraćati ljudima, ako naravno ne znate.
Ja sam baš jutros isprobala jednu taktiku, prijateljica je ušla u kafić ljuta, jer joj nisu dostavili paket koji su trebali (njena obitelj), sijeva, isijava od ljutnje, utješni razgovor ne pomaže, jer je to još više pizdi, pa sam joj rekla da mi treba jedan hug i zagrlila sam ju i nekako se taj njen bijes rasplinio i čak se u kutu usana pojavio mali osmijeh, tiho je rekla hvala ti.
Imam oko sebe puno osoba koje urlaju i tako valjda misle da su moćne i da ih se ja kao takve trebam bojat, a u stvari moja tišina ne pokazuje strah, već pokazuje ne doživljavanje tih osoba i samo ih lagano križam iz dana u dan, dok skroz ne ispare iz moga života.
Križam ih lijepo, nježno, strpljivo i to sa crvenom kemijskom olovkom.
- 12:00 -
Komentari (12) - Isprintaj - #
