četvrtak, 17.09.2015.
Sjećanja!
Odavno sam prestala gledati dnevnik, političke emisije, od sportova volim pogledati košarku, voljela bi da Srbija osvoji prvenstvo, kad je već Hrvatska ispala,a i Bosna. Od serija gledam; kosti, crnu listu, ljubavnice, nekad su bili dva i po muškarca, ima još interesantnih serija na fox-u, ne mogu se trenutno sjetiti svih. Od hrvatskih serija najbolja je "Bitange i princeze", od bosanskih, "Lud, zbunjen, normalan", meni bar. Srbi prave najbolje filmove u regiji, meni najdraži, "Lajanje na zvezde", ima tako dobrih fazona, da sam i svoju djecu uspjela nagovoriti da ga pogledaju. Volim muziku, obožavala sam Riblju čorbu, Azru, Galiju, Kerber, naravno Bijelo dugme, Indexe, sreća, pa mi sin voli ovu vrstu muzike, a kćerka već šara, kod kuće sluša Dubiozu kolektiv i Zabranjeno pušenje, a onda vani ne znam, Milicu Pavlović.
Čitala sam Alan Forda, Zagora i Čiku, Blek stena, ono ubacim u knjigu, ako mama uleti, a ja ko fole učim.
Družili smo se kraj rijeke, gitara i pjesme grupe "Posljednja igra leptira".
Najviše sam voljela pisma u sandučiću od raje iz vojske, razglednice sa mora, pozdrav iz Makarske.
Nemamo sat, gladni, moja mama i tata na poslu, e kod mene ćemo, kruha ima, đema, soka na razgađanje. Uživancija!
Od svih tetaka, voljela sam najviše tetku Danicu, kod nje je uvjek bila gozba na stolu, jedi koliko god hoćeš i možež.
Od crtića voljela sam Tom i Jerry, Kalimera, Eustahije brzić, nije mi bio mrzak ni profesor Baltazar.
Tobogan nedjeljom, Branko i kockice, Igre bez granica.......
Doručak prženice i pavlaka, loptu u ruke i između dvije vatre, gume, ganje, skrivaća.
Prvo disco"Mladost", prve ljubavi, prvi poljubci, prvi pogledi, držanje za ruke.
Nije ovo nikakva nostalgija, već sad posmatram svoju djecu i sigurna sam da je meni bilo puno ljepše djetinstvo nego njima. Raznoliko, bezbrižno. Oni su sad bombardovani sa svih strana; facebook,mobiteli,twitter i druga moderna sranja, a ja sam nemoćna. Sreća moja pa se bave sportom (košarka), pa putuju, pa upoznaju druge ljude, pravilno se razvijaju i opet nisam sigurna na što će to na kraju lićiti.
Još i danas imam crvenu torbu u kojoj se nalaze sva ta pisma, razglednice, neke tajne.
Nisam je dugo otvarala, gužva u sadašnjosti.
Danas, mošda sutra virnem, da se nasmijem.
- 12:13 -
Komentari (14) - Isprintaj - #
