01:35 30.01.2009., petak

Zašto bi "dobri" išli u pakao?

1.Kraljevi 11:26-33; 11:40; 12:20; 12:26-29; 12:34
Spoiler:

Jeroboam bijaše sin Efraćanina Nebata, iz Sareda, a majka mu bijaše udovica imenom Serva. On je bio u službi Salomonovoj i podigao je ruku protiv kralja. Evo razloga njegove pobune. Salomon je gradio Milo da zatrpa kosinu u gradu Davida, oca svoga. Taj Jeroboam bijaše valjan čovjek; Salomon opazi kako se mladi čovjek prihvaća posla i postavi ga nad svom rabotom kuće Josipove. Tada se dogodi te Jeroboam ode iz Jeruzalema, i na putu ga susrete prorok Ahija iz Šila, ogrnut novim plaštem; bijahu sami njih dvojica u polju. Ahija uze novi plašt koji je imao na sebi i razdrije ga na dvanaest komada. I reče Jeroboamu: "Uzmi sebi deset komada, jer ovako govori Jahve, Bog Izraelov: 'Evo ću istrgnuti kraljevstvo iz ruke Salomonove i dat ću tebi deset plemena. On će imati jedno pleme, zbog sluge mojega Davida i Jeruzalema, grada koji sam izabrao između svih plemena Izraelovih. To je zato što me ostavio i poklonio se Aštarti, boginji Sidonaca, Kemošu, bogu moapskom, i Milkomu, bogu Amonaca, i ne hodi više mojim putovima; ne čini što je pravo u mojim očima, niti izvršava moje zakone i naredbe kao što je činio njegov otac David. (...)

Salomon je zato tražio da ubije Jeroboama, ali on pobježe u Egipat k Šišaku i ostade u Egiptu do smrti Salomonove. (...)

Kada su Izraelci doznali da se vratio Jeroboam, pozvaše ga u zajednicu i postaviše ga kraljem nad svim Izraelom. Uz kuću Davidovu nije pristajao nitko, osim samoga plemena Judina. (...)

Jeroboam reče u svom srcu: "Sad bi se kraljevstvo moglo vratiti domu Davidovu. Ako ovaj narod bude nastavio uzlaziti u Dom Jahvin u Jeruzalemu da prinosi žrtve, srce će se naroda vratiti svome gospodaru, Roboamu, kralju judejskome, i mene će ubiti." Pošto se kralj posavjetovao, načini dva zlatna teleta i reče narodu: "Dosta ste uzlazili u Jeruzalem! Evo, Izraele, tvoga boga koji te izveo iz zemlje egipatske." Zatim postavi jedno tele u Betelu, a drugo smjesti u Dan. (...)

Takvim je postupkom padala u grijeh kuća Jeroboamova, rušila se i nestajala s lica zemlje.
Rekao bi da je gotovo ljudski normalno da smatramo da pozitivci (marljivi, velikodušni itd. ljudi) zaslužuju imati sve. Kad već toliko doprinose, zašto ne bi bili nagrađeni, zar ne? Zapitate li se ikada o motivima tih ljudi? Ako ste ikad učinili nešto dobro, što vas je navelo na to? Činjenica je da se mnoge "dobre" stvari mogu raditi iz potpuno krivih (sebičnih) razloga. Licemjerja je koliko hoćete. Raditi dobro/zlo zbilja nije kriterij oko toga što se zaslužuje jer su motivi skriveni jako jako duboko.

Većini ljudi (pogotovo ako objašnjavam nešto nekom tko ne zna Boga) se ne sviđa ideja da njihova budućnost leži isključivo na Božjoj milosti. I to je razumljivo. Bespomoćan si. Imat ćeš samo ono što ti On da, a ako si do sada nisi bio dobar s Njim, mora ti biti neugodno kad to saznaš. Vjera (ne religija) je nešto puno vrjednije od pukog dobročinstva. Sukobi tipa spašeni vjerom/djelima su besmisleni jer vjerovanje je uvjetovano djelovanjem. Razlučiti tek možemo one koji djeluju radi vjere i one koji djeluju radi sebe. Kršćanin se nikad ne smije naći u nekoj hinduističkoj šemi samostalnog nabrijavanja vlastite "svetosti" već izgradnja mora i hoće dolaziti kroz djela vjere. To čini čovjeka vrijednim Božjeg dara.
Komentari (1) - Print - #

00:42 22.01.2009., četvrtak

Neke moje male životne frustracijice

Kako me posljednjih nekoliko dana jako uzbuđuje ideja da si nabavim bolji fotoaparat i krenem ozbiljnije slikati, razmišljao sam i o tome da su u toj djelatnosti okreće novac. Nisam namjeravao vrtjet neke velike cifre, ali ono... možda par stotina kuna jednom dvaput mjesečno. Transakcije koje mi padaju na pamet su plaćanje za modeliranje, prodaja slika i naplata usluga slikanja. I guglam tako da se raspitam kako je to izvedivo, a da bude legalno (jer tome bi kao kršćanin, je li, trebao težiti).

Ne muči me porez. 22% ja lako dam državi. Muči me to što ako želim prodavati svoje fotografije i usluge ili plaćati za druge usluge (npr. preko student servisa) moram imati obrt. Nema problema. Dao bi i tih nekoliko stotina kuna da otvorim obrt. Vratio bi ih za kojih mjesec-dva. Ali problem je u tome što se ako želim naplaćivati usluge, moram imati nekog (npr. sebe) zaposlenog, dakle isplaćivati minimalac, doprinose, bla, bla, bla... mora biti pet tisuća kuna prometa svaki mjesec da bi to pokrio. Toliko o tome koliko naša država potiče male obrtnike. Nisam dovoljno proučavao i nisam siguran da ne postoji neka caka na koju bi mogao pošteno raditi, ali to ni nije poanta ovog posta.

Poanta je koliko je glupa pozicija u kojoj se pojedinac nalazi u ovom ogromnom sustavu i koliko smo u stvari potaknuti da varamo sustav. Ja sam još uvijek u fazi završavanja obrazovanja/ početka odrastanja, ali polagano mi neke stvari dolaze do glave dok tako razmišljam o odgovornostima koje me čekaju. Dokle god imam izbora, trudit ću se učiniti ono što je pošteno jer to Bogu milo i On će to blagosloviti. Pitanje je što kad jednom možda ne budem imao izbora?
Komentari (1) - Print - #

20:00 17.01.2009., subota

Zašto Bog dopušta patnje u svijetu

I ja sam se nekada pitao to pitanje, ali kao što sam napisao u prošlom postu, na neka pitanja dobijemo odgovore na način da dobijemo razumijevanje za te probleme. Postoji preko nekoliko vrlo logičnih odgovora na pitanje iz naslova, ali istina je da jedino pouzdanjem u to da Bog može utjecat i utječe na sve možemo biti smireni po pitanju toga što se dešava oko nas. Jedan od logičnijih odgovara čuo sam u jednoj audio propovijedi Tomislava Kojundžića koju sam skinuo na SoulSaveru (ako vam se da tražiti). Uglavnom najzanimljiviji dio te propovijedi je ovo: Ako napuniš frižider (kvarljivom) hranom i ištekaš ga i otvoriš nakon par mjeseci i unutra ugledaš komad mesa kao da je tek kupljen u mesnici, bi li se više čudio tom komadu mesa ili punom frižideru pokvarene hrane? A ljudi se čude patnjama u svijetu. One postoje jer netko doprinosi tome. Malo mi je glupo da se ponavljam, ali ako nema "dobrog" u svijetu, treba nešto napraviti.
Komentari (1) - Print - #

15:55 13.01.2009., utorak

Da/ne pitanja i odgovori

Imali smo STEP grupu (ako ne znate što je to, nije bitno...) i došao je jedan dečko kojeg znam sa penjanja. I to sve skupa skoro nema nikakve veze s ovim postom osim što je rekao nešto što mi se jako svidjelo. Na pitanje vjeruje li u sudbinu (ili neko drugo besmisleno pitanje koja se inače postave kad netko tko ne zna Boga dođe na grupu s hrpicom kršćana) odgovorio je da se na neka pitanja ne može odgovoriti sa "da" ili "ne" već se odgovor nalazi u razumijevanju toga. Njegov primjer je bio "Je li homoseksualnost bolest?", ali do sada ste već trebali shvatiti na što ciljam.

Rijetko kada je odgovor na molitvu direktna riječ ili rečenica. Često čitam Bibliju pa ne kužim ili me muče neke druge stvari odgovori ne dolaze odmah ili ne dolaze jednostavno. Bog često odgovara na način da jednostavno podari razumijevanje. Iako se na prvi pogled ovo ne čini dovoljnim, mene uvijek zadovolji. Radi se o tome da nisam nikada o tome na taj način razmišljao, a neki odgovori zbilja postoje samo u tom obliku.
Komentari (0) - Print - #

11:43 09.01.2009., petak

Zbunjeni tumačenjima? Čitajte sami.

Vjerujemo da je Biblija istina. Međutim, svako se pismeno djelo može pogrešno istumačiti. To, dakako, može biti slučajno ili namjerno. Jasno je da danas u svijetu postoje mnoga tumačenja Biblije. Zanimljivo da niti jedno religijsko pismo se nitko ne trudi pogrešno tumačiti. Mi znamo zašto je to tako. Zato što Sotona zna da su pripadnici tih religija dovoljno zabrijali bez toga da imaju više tumačenja.

Ljudi me znaju pitati kako mogu znati da je ono što piše u Bibliji istina. U jednu ruku, teško. Biblija je zbilja bila podvrgnuta svačemu kroz stoljeća i trebamo biti super sretni što je ona uopće takva kakva je. Osim toga bezbožni narod u kojem živimo se jako voli igrati „pokvarenog telefona“, tako da su se npr. Isusu došla pokloniti tri kralja kad se rodio ili je Marija bezgrešno začela (osobno sam to čuo u mojoj crkvi ovu Nedjelju, ali sam zaboravio upozoriti propovjednika) ili Isus rođen pod borom (??!??).
Da se vratim na temu, postoji nešto puno veće i važnije za život jednog kršćanina od Biblije, a to je Božja riječ. Da, dobro ste pročitali. Božja riječ ne stane u moj džep, ali stane u svako srce. Kako ju zgurat unutra je drugi problem.

Svaki put kad pročitam neki žešći i bitniji tekst (da, neki su bitniji od drugih), ja si ga automatski pokušam protumačiti. Nakon toga nastojim živjeti s tim tumačenjem i vidjeti jesam li shvatio. Normalno je da neću sve shvatiti makar samo proučavao do kraja života, ali barem se ne tromim kao ostalih nekoliko stotina milijuna ljudi na svijetu koji se uzalud nazivaju kršćanima i blate mi zvanje. Hoću reći, ako sam krivo protumačio, ili ću naći neki drugi stih čije mi se tumačenje križa s ovim ili će vrijeme i iskustvo pokazati da to ne štima ili će mi Bog to otkriti na neki novi misteriozni način. Bilo kako bilo, sigurno se neće desiti da koristim nečije bez da to isprobam u svom životu.
Komentari (0) - Print - #

22:52 03.01.2009., subota

Kockanje

Nekoliko puta u životu sam otišao u kladionicu. Imao sam nekih 14-15 godina i odveo me dečko moje mame. Sve su to bili listići po deset kuna i služili su uzbuđenju za vrijeme praćenja sportskih događaja za koje me inače nije bilo briga. Osim toga, poker mi je uvijek bila zanimljiva igra. Jednom sam igrao partiju u koju je svatko ušao s po pet kuna i jednom sam igrao na recimo neograničeno (small blinds deset lipa). Na potonjoj partiji sam izgubio dvadeset kuna (i to deset kuna u jednoj ruci jer je dečko imao pocket par kraljeva, a ja damu i osmicu, na flopu mi je došla još jedna dama i osmica, a njemu u zadnjoj karti treći kralj, uglavnom klasična priča u pokeru) i bilo mi je strašno bed.

Nemam visoko mišljenje o kockanju. Potencijal za stvaranje ovisnosti je golem. Loto smatram općim nepovjerenjem u Božju providnost. Ostale igre tog tipa, pak možemo podijeliti na dvije kategorije, ovisno o igraću. Može se raditi o pokušaju zarade ili pokušaju zabave. Ako se radi o zaradi, pogledaj malo iznad što piše za loto. Ako se radi o zabavi onda je to nešto što je debelo na granici. Onih mojih dvadeset kuna možda i nije tako puno s obzirom na to da smo se zabavljali par sati. Koštalo me manje nego npr. odlazak u kino da pogledam neki loš film. Da odmah spomenem, poker je igra koja se ne može igrati bez novca (niti s novcem iz monopolija) jer jednostavno ne postoji ta napetost i razmišljaš drugačije. Možda se još nekad desi da zaigram u neku cifru od deset dvadeset kuna. Iskreno, sumnjam. Nekako iz poštovanja što mi je taj novac darovan trenutno ne smatram da je to u redu.
Komentari (3) - Print - #

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv