Kako me posljednjih nekoliko dana jako uzbuđuje ideja da si nabavim bolji fotoaparat i krenem ozbiljnije slikati, razmišljao sam i o tome da su u toj djelatnosti okreće novac. Nisam namjeravao vrtjet neke velike cifre, ali ono... možda par stotina kuna jednom dvaput mjesečno. Transakcije koje mi padaju na pamet su plaćanje za modeliranje, prodaja slika i naplata usluga slikanja. I guglam tako da se raspitam kako je to izvedivo, a da bude legalno (jer tome bi kao kršćanin, je li, trebao težiti).

Ne muči me porez. 22% ja lako dam državi. Muči me to što ako želim prodavati svoje fotografije i usluge ili plaćati za druge usluge (npr. preko student servisa) moram imati obrt. Nema problema. Dao bi i tih nekoliko stotina kuna da otvorim obrt. Vratio bi ih za kojih mjesec-dva. Ali problem je u tome što se ako želim naplaćivati usluge, moram imati nekog (npr. sebe) zaposlenog, dakle isplaćivati minimalac, doprinose, bla, bla, bla... mora biti pet tisuća kuna prometa svaki mjesec da bi to pokrio. Toliko o tome koliko naša država potiče male obrtnike. Nisam dovoljno proučavao i nisam siguran da ne postoji neka caka na koju bi mogao pošteno raditi, ali to ni nije poanta ovog posta.

Poanta je koliko je glupa pozicija u kojoj se pojedinac nalazi u ovom ogromnom sustavu i koliko smo u stvari potaknuti da varamo sustav. Ja sam još uvijek u fazi završavanja obrazovanja/ početka odrastanja, ali polagano mi neke stvari dolaze do glave dok tako razmišljam o odgovornostima koje me čekaju. Dokle god imam izbora, trudit ću se učiniti ono što je pošteno jer to Bogu milo i On će to blagosloviti. Pitanje je što kad jednom možda ne budem imao izbora?