Kao uvod u ovu temu bitno je navesti da ju namjerno nisam stavio u kategoriju "religija". Probo sam naći definiciju riječi religija da bi imao čime potvrditi tvrdnju iz naslova. Problem je što radi nerazumijevanja autora se kršćanstvo pojavljuje u većini enciklopedija pod temom religija. Iz navedenog razloga morao sam izvesti svoju definiciju religije:

Religija je skup vjerovanja, tradicija, radnji i pravila organiziranih oko nečeg nadnaravnog. Uz religiju se obično povezuju određeni spisi, povijest i mitologija.

Na prvi pogled, kršćanstvo potpuno spada u tu kategoriju. To je samo zato što na ovom svijetu ima brdašce ljudi koji mi hoće od kršćanstva napraviti religiju, a pored njih milijuni ovaca koji više vole tu religiju nego samog Boga.

Prvo što kršćanstvu fali da bilo "kao druge religije" je neki oblik karme, odnosno sustav nagrada za dobro učinjeno, a kazna za zlo. Pa kako? Pa kaj ne idu dobri u raj, a zli u pakao? Ne, ne idu. Iz Evanđelja po Luki (23:40-43) možemo pročitati priču o jednom razbojniku. Lik je cijeli život bio razbojnik, dakle i nije bio baš "dobar". Nakon što su ga uhvatili i objesili, bilo mu je žao. Običan čovjek bi ga pustio da umre jer smo toliko okruženi prevarom i lažima da nas nije briga za to što čovjek tvrdi da se promijenio. No, ako je pored njega visio netko tko može gledati drito u to kaj se dešava u srcu i rekao da mu važi to što se želi promijeniti...
Uglavnom, razbojnik se spasio.

Kršćanstvo u biti ima samo 2 tradicije i (ne znam što se prakticira u crkvenoj zajednici s kojom ste vi došli u kontakt, ali) niti jedna od njih nije nužna da bi čovjek bio kršćanin, odnosno da bi se spasio. Te dvije tradicije su krštenje i večera Gospodnja (euharistija, pričest ili whatever). O tome zašto toga uopće ima neću u ovom postu, možda koji drugi put.

Kršćanstvo nema pravila!!! Mojsijev Zakon (uključujući i 10 zapovijedi) je prestao vrijediti kada je Krist umro na križu i ispunio Zakon. Sva pravila koja jednom kršćaninu trebaju i koja bi trebao imati proizlaze iz samog poznavanja činjenice da
1.Bog postoji (stvorio te, voli te...)
2.Ti si grešnik (da, fakat, barem jednom i to je dosta...)
3. Ti zaslužuješ ići u pakao (pogledaj pod 2.)
4. Bog je postao čovjekom i umro (čitaj: otišao u pakao umjesto mene)
Intuitivno je jasno da ćeš Boga ljubiti svim što jesi i imaš i da ćeš ljubiti ljude oko sebe (ta zašto ne, kad je već tebi sve oprošteno (nije zbilja oprošteno, plaćeno je)?) i širiti dobro koje si primio i na koje te Bog (koji te btw. spasio ako još nisam spomenuo) poziva.

Rim 2:14 Kad pogani, koji nemaju Zakon vrše, vođeni naravlju, propise Zakona, onda su oni, nemajući Zakona, sami sebi zakonom.
Rim 13:8 Tko drugoga ljubi, ispunio je Zakon.

Spisi? Povijest? Mitologija? To je sve dopuna Evanđelju (vijesti o spasenju). Biblija je jedna mraq stvar koju bi si svatko trebao pročitati. Ekstremno je korisno zbog širokog spektra životnih situacija u kojima se čovjek može naći (treba imati na umu da su stare nekoliko tisućljeća). Osim što je praktično korisna je i inspirativna. Najbitnije od svega, čvrst je temelj da ne bi neki pojedinci "zabrijali krivo". Znam da se to ipak događa, ali u puno manjoj mjeri nego što bi se dešavalo da je nema.
Ipak, u usporedbi s Bogom, ona je jako ograničena. Svaki kršćanin svojim životom piše 67. knjigu (po nekima 74.).

Što je onda kršćanstvo? Ja bi rekao pokret koji je Bog potegnuo na Pentekost (grč: pedesetnica) od kojeg su neki pojedinci radi vlastite pohlepe napravili preko nekoliko religija.

Evo, upravo sam se vratio sa "Sve 5". Uglavnom, ovo je Marini prvi nastup nakon završetka sramote zvane CBB. Iz samog nastupa se vidjelo kako joj nedostaje i nakon par tjedan provedenih s nekolicinom ljudi izvan opsega "normalnog", bilo joj je bed istupiti na pozornicu. Izlazila je nakon svake točke i "bacila par fora", ali već nakon prvog aplauza, izraz njenog lica učinio je dolazak isplativim.

Na kraju je sve ispalo kao iz filma. Drago mi za njezin happy end i da na kraju radi ono što zbilja voli.


Sve 5 - Stand up komedija