Vjerujemo da je Biblija istina. Međutim, svako se pismeno djelo može pogrešno istumačiti. To, dakako, može biti slučajno ili namjerno. Jasno je da danas u svijetu postoje mnoga tumačenja Biblije. Zanimljivo da niti jedno religijsko pismo se nitko ne trudi pogrešno tumačiti. Mi znamo zašto je to tako. Zato što Sotona zna da su pripadnici tih religija dovoljno zabrijali bez toga da imaju više tumačenja.

Ljudi me znaju pitati kako mogu znati da je ono što piše u Bibliji istina. U jednu ruku, teško. Biblija je zbilja bila podvrgnuta svačemu kroz stoljeća i trebamo biti super sretni što je ona uopće takva kakva je. Osim toga bezbožni narod u kojem živimo se jako voli igrati „pokvarenog telefona“, tako da su se npr. Isusu došla pokloniti tri kralja kad se rodio ili je Marija bezgrešno začela (osobno sam to čuo u mojoj crkvi ovu Nedjelju, ali sam zaboravio upozoriti propovjednika) ili Isus rođen pod borom (??!??).
Da se vratim na temu, postoji nešto puno veće i važnije za život jednog kršćanina od Biblije, a to je Božja riječ. Da, dobro ste pročitali. Božja riječ ne stane u moj džep, ali stane u svako srce. Kako ju zgurat unutra je drugi problem.

Svaki put kad pročitam neki žešći i bitniji tekst (da, neki su bitniji od drugih), ja si ga automatski pokušam protumačiti. Nakon toga nastojim živjeti s tim tumačenjem i vidjeti jesam li shvatio. Normalno je da neću sve shvatiti makar samo proučavao do kraja života, ali barem se ne tromim kao ostalih nekoliko stotina milijuna ljudi na svijetu koji se uzalud nazivaju kršćanima i blate mi zvanje. Hoću reći, ako sam krivo protumačio, ili ću naći neki drugi stih čije mi se tumačenje križa s ovim ili će vrijeme i iskustvo pokazati da to ne štima ili će mi Bog to otkriti na neki novi misteriozni način. Bilo kako bilo, sigurno se neće desiti da koristim nečije bez da to isprobam u svom životu.