Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/kuv

Marketing

Zašto bi "dobri" išli u pakao?

1.Kraljevi 11:26-33; 11:40; 12:20; 12:26-29; 12:34

Spoiler:

Jeroboam bijaše sin Efraćanina Nebata, iz Sareda, a majka mu bijaše udovica imenom Serva. On je bio u službi Salomonovoj i podigao je ruku protiv kralja. Evo razloga njegove pobune. Salomon je gradio Milo da zatrpa kosinu u gradu Davida, oca svoga. Taj Jeroboam bijaše valjan čovjek; Salomon opazi kako se mladi čovjek prihvaća posla i postavi ga nad svom rabotom kuće Josipove. Tada se dogodi te Jeroboam ode iz Jeruzalema, i na putu ga susrete prorok Ahija iz Šila, ogrnut novim plaštem; bijahu sami njih dvojica u polju. Ahija uze novi plašt koji je imao na sebi i razdrije ga na dvanaest komada. I reče Jeroboamu: "Uzmi sebi deset komada, jer ovako govori Jahve, Bog Izraelov: 'Evo ću istrgnuti kraljevstvo iz ruke Salomonove i dat ću tebi deset plemena. On će imati jedno pleme, zbog sluge mojega Davida i Jeruzalema, grada koji sam izabrao između svih plemena Izraelovih. To je zato što me ostavio i poklonio se Aštarti, boginji Sidonaca, Kemošu, bogu moapskom, i Milkomu, bogu Amonaca, i ne hodi više mojim putovima; ne čini što je pravo u mojim očima, niti izvršava moje zakone i naredbe kao što je činio njegov otac David. (...)

Salomon je zato tražio da ubije Jeroboama, ali on pobježe u Egipat k Šišaku i ostade u Egiptu do smrti Salomonove. (...)

Kada su Izraelci doznali da se vratio Jeroboam, pozvaše ga u zajednicu i postaviše ga kraljem nad svim Izraelom. Uz kuću Davidovu nije pristajao nitko, osim samoga plemena Judina. (...)

Jeroboam reče u svom srcu: "Sad bi se kraljevstvo moglo vratiti domu Davidovu. Ako ovaj narod bude nastavio uzlaziti u Dom Jahvin u Jeruzalemu da prinosi žrtve, srce će se naroda vratiti svome gospodaru, Roboamu, kralju judejskome, i mene će ubiti." Pošto se kralj posavjetovao, načini dva zlatna teleta i reče narodu: "Dosta ste uzlazili u Jeruzalem! Evo, Izraele, tvoga boga koji te izveo iz zemlje egipatske." Zatim postavi jedno tele u Betelu, a drugo smjesti u Dan. (...)

Takvim je postupkom padala u grijeh kuća Jeroboamova, rušila se i nestajala s lica zemlje.
Rekao bi da je gotovo ljudski normalno da smatramo da pozitivci (marljivi, velikodušni itd. ljudi) zaslužuju imati sve. Kad već toliko doprinose, zašto ne bi bili nagrađeni, zar ne? Zapitate li se ikada o motivima tih ljudi? Ako ste ikad učinili nešto dobro, što vas je navelo na to? Činjenica je da se mnoge "dobre" stvari mogu raditi iz potpuno krivih (sebičnih) razloga. Licemjerja je koliko hoćete. Raditi dobro/zlo zbilja nije kriterij oko toga što se zaslužuje jer su motivi skriveni jako jako duboko.

Većini ljudi (pogotovo ako objašnjavam nešto nekom tko ne zna Boga) se ne sviđa ideja da njihova budućnost leži isključivo na Božjoj milosti. I to je razumljivo. Bespomoćan si. Imat ćeš samo ono što ti On da, a ako si do sada nisi bio dobar s Njim, mora ti biti neugodno kad to saznaš. Vjera (ne religija) je nešto puno vrjednije od pukog dobročinstva. Sukobi tipa spašeni vjerom/djelima su besmisleni jer vjerovanje je uvjetovano djelovanjem. Razlučiti tek možemo one koji djeluju radi vjere i one koji djeluju radi sebe. Kršćanin se nikad ne smije naći u nekoj hinduističkoj šemi samostalnog nabrijavanja vlastite "svetosti" već izgradnja mora i hoće dolaziti kroz djela vjere. To čini čovjeka vrijednim Božjeg dara.

Post je objavljen 30.01.2009. u 01:35 sati.