Ovo mi je vjerojatno najosobniji post do sada. Radi se o mojoj vjeri u djelovanje Boga što se tiče fizičkog iscjeljivanja. Daleko od toga da Bog to može. Ni malo ne sumnjam u to. Doživio sam Boga i od tada ja ne sumnjam u Njega uopće. Problem je u tome što nisam nikad doživio da ja ili netko meni blizak ozdravi, a da to bude jasno. Ne mogu ni svjedočiti ljudima da Isus liječi kad takvo što nisam doživio. I ovako mi neće vjerovati, a još kad kažem "Ne, nisam vidio, ali su mi rekli...". Nema smisla.

Na pozivu za iscjeljenje na Srcokretu sam osjetio jednu nelagodu i počeo sam moliti jer mi nije baš bilo jasno. Nisam vjerovao da će sve to što se dešava završiti time da će netko ozdraviti, a kamo li svi ti ljudi. Možda je moja vjera malo poljuljana.

Sve je počelo negdje kad sam prvi put bio na sastanku kod borongajaca u Gapu. Na kraju svega su pozvali bolesne da se mole za njih. Dofurali su i nekog lika u kolicima. Molili su za njega. Molio sam i ja. Tada sam još bio friško obraćen i zbilja nije bilo da mi je falilo vjere ili tak nešto. Moleći ja sam proplakao i nije bilo teorije da on ne prohoda. Bilo je pitanje sekundi. Ali on nije prohodao. Zašto?! Još uvijek mi nije jasno zašto taj čovjek ne hoda. Ne znam kako je namjera mog srca ili iskrenost mojih riječi ili moja vjera ili čistoća ili išta drugo moglo biti u boljem stanju nego što je bilo. Ali ja sam molio i on nije prohodao. I bilo mi je teško. Mislio sam, možda Bog želi nešto drugo, nešto bolje. Ok. Bog želi neke ljude izliječiti na taj način, neke ne. Kad sam ja slomio ruku, Bog je iz toga izvukao fenomenalan blagoslov. Možda tak nešto želi s njim.

Znam da u svijetu postoji gro ljudi koji foliraju s tim liječenjem i na tu foru samo ubiru lovu. Ali nema teorije da se to desilo kod borongajaca. Nisu oni prevaranti. Kad sam među njima, osjetim toliko jaku prisutnost Duha, toliko vidim da njima kuca srce za Boga da mi ni ne pada na pamet da je to lažno.

Moj problem je, kao što sam već spomenuo, to što niti sam ja ikad tako ozdravio, niti znam da je netko bio bolestan, molio, pa sada više nije, niti sam prisustvovao takvom izlječenju. Zato, kad se desi ovako nešto, koliko god mi bilo neugodno radi toga, ja ne vjerujem da će netko ozdraviti. A ne mogu se natjerati da u nešto povjerujem. Bojim se da je jedini način da me ovo prođe da nešto takvo doživim.