Iz nekog razloga ljudi skloniji religiji vole zapovijedi. Ja ih baš ne volim, ali dobro...
Kad nas su sigurno najpoznatije 10 zapovijedi koje je Mojsije dobio na Sinaju. Te zapovijedi ljudi redovito krivo citiraju jer su prilagođena crkvenom ustroju (bio protestantski ili katolički). Ja sam si dao truda naučit ih na pamet iz Knjige Izlaska. Zapovijed o kojoj bi htio nešto reći je broj 2 ili 3. Ovisno o vašem uvjerenju. U Izlasku piše ovako: „Ne uzimaj uzalud imena Jahve, Boga svoga, jer Jahve ne oprašta onome koji uzalud izgovara ime njegovo“.

Izraelci nisu Božje ime koristili nigdje izvan obreda i molitava. Čak ni Adonai što je jednostavno značilo „Bog“. Pročitao sam da čak nisu ni pisali to ime, nego samo YHWH. Zato danas neki to izgovaraju „Jahve“, a neki „Jehova“. U velikoj većini engleskih prijevoda Biblije na mjestima gdje treba pisati „gospodin“ piše Lord, a gdje treba pisati Jahve piše LORD. Pretpostavljam da je to tako da bi se zadržalo to nekakvo poštovanje.

Često se čuje Kristovo ime ili zazivanje Boga kao poštapalica. To smatram lošim i dao sam si truda to izbaciti navike. Ima i puno primjera gdje se spominjanje Boga zlorabi. I razumijem da postoje ljudi koji tako i tako nemaju veze s Bogom i nije ih briga. Nije ih briga ni za nas kojima to možda smeta. Taj problem na stranu, ne razumijem kršćana koji može ravnodušno izgovoriti Kristovo ime. Ja ne mogu. I kad mi je znalo izletjeti, odmah bi mi bilo neugodno.

Smatram da globalno gledano kršćani nemaju dovoljno poštovanja za Boga i da nemaju osjećaj za to da Bog nije samo naš prijatelj nego kralj. U tom poštovanju (po tome što ja vidim) prednjače starije generacije, premda to još uvijek nije ono što mislim da bi trebalo biti.

Dok nisam krenuo u srednju školu sam se potukao s nekim dvadesetak puta. Najgore posljedice su bile suze i razbijen (tadašnji) ponos. Isto to prođe većina dječaka (a i dobar dio cura) te dobi. Zamislite te strahote.
Danas sam, kako bi se reklo, uzoran građanin. Niti ja niti itko od onih sukobljenih sa mnom od tada ne nosi nikakve posljedice. Siguran sam u to. Dapače. SVI smo više ozljeda zaradili nedužnom igrom ili sportom nego tučnjavama. Isto tako su prošle i sve generacije prije nas. Nikome ništa nije bilo.

Danas mi neki ljudi bacaju krafne u oči (sleng izraz za muljanje) koje nazivaju „Stop nasilju među djecom“. Bitno je shvatiti (pogotovo ženama) da djeca tučnjavu ne doživljavaju kao nasilje. Oni to ne rade iz osvete ili pohlepe. Jednostavno postoji potreba da se bude bolji (u ovom slučaju jači) od nekog drugog i da se to dokaže. Znam jer sam i ja nekad bio dečkić i ja sam imao svoju osnovnoškolsku reputaciju.

Još jedan element koji se spominje je „verbalno nasilje“ što je samo po sebi dovoljno dobar izraz da se čovjeku poboljša probava. Nasilje razumijem, ali verbalno nasilje ne. Eventualno što se može ovdje naći je nekakav oblik uvrede ili odbacivanje. Da rječnik prosječnog osnovnoškolca nije onakav kakav bi trebao biti stoji, ali za to krivim prvenstveno odgoj i djetetovu okolinu. Smatram da se u nekakve moralne diskusije ne može ulaziti do tinejdžerstva. Ima smisla da na neka djeca mogu imati posljedice radi toga što su ih vršnjaci odbacili u osjetljivoj dobi i vjerujem da se djecu (spomenute vršnjake) na to može upozoriti, ali „verbalno nasilje“? Ridikjules.

Elektroničko nasilje... Je li to kad nekog spojiš na struju? Ne, fakat. Ili je to kad nekom ubiješ lika u World of Warcraftu? Očito je to nešto kao verbalno nasilje, samo dobiveno dopisivanjem preko interneta/mobitela. Na čitav post me u stvari potaknuo jedan post na nekom blogu gdje ljude (roditelje) nisu interesirale opasnosti interneta. Djetetu će netko ukrasti broj kreditne kartice i kupit helikopter preko ibeja? Uglavnom... nasilje? Čak ni djeca neće trošiti novac na poruke na mobu da vrijeđaju nekoga. Mailove i slično možete blokirati. Za druge oblike nasilja nemam ideju. Još jedna glupost.

I zapitam se zašto ljudi to rade. Čemu te akcije i organizacije i sve to? Da bi netko zaradio. Možete misliti kako će vaša 5-6kn donacija pomoć. Pomoći će nekome da ne mora radi za novac. Isto kao nebrojene druge udruge (čitaj: skupine organiziranog kriminala) cilj je da se magla proda što skuplje koristeći nečiju savjest ili suosjećanje.

Na Discovery channelu ima nekih zgodnih emisija koje se bafe fizikalnim pojavama. Jedna od njih je Braniacs. Bilo je pitanje koliko je balona punjenih helijem potrebno da se podigne čovjeka. I bla bla bla... Pitaju čovjeka kojeg podižu koliko je težak. I kaže on xxx stonesa. A ja ?!?!. Nije mi dosta kila, pounda i ouncea? Sad još i stonesi?

Većina novih mobitela ima ugrađen preračunavač mjera, ali redovito neka mjera fali. Pa odi na internet i pogledaj kako se to preračunava, pa se snalazi.
Svijet tako i tako postaje jedno veliko selo. Zar se ne mogu mjere uskladiti? Ameri su priča za sebe. Kužim da se napon na utičnici ne da sam tak zamijeniti, ali nije istina da se ne bi moglo lagano prelazit na SI sustav mjernih jedinca. Za vas koji ne znate u SI sustavu su metar, kila, amper, sekunda, kandela, mol i kelvin. To je ovaj koji mi (i ostatak normalnog svijeta) koristimo. Na Olimpijskim igrama, Guinnessovoj knjizi rekorda i ostalim globalno bitnim stvarima se koristi SI. Ali za neke narode je to nepojmljiva zagonetke. Ili su možda uvjereni da su njihove mjere bolje? Ovako svatko od nas treba pamtiti dvadesetak konstanti ili metoda za pretvorbu. Da ne pričam o nekompatibilnim formatima na računalu. Vožnja po lijevoj strani? Priznajte, i sami ste se našli u situaciji gdje su vas neki takvi sustavi zasmetali.

U ovu temu spada i jedan (nazovimo ga tako) kršćanski problem. Što me dulje čitate to bolje znate da niti sam za denominacije niti za religiju. Ali valjda ja ne znam, nego su datumi bitniji od odnosa s Bogom. Moja Baka se deklarira kao pravoslavka. Boga ne zna, ali zna da Božić nije na 25. prosinac. Mrak. Znam ih još takvih, samo mi je ovo najbliži primjer. Da me nepoznati pojedinci ne bi iznapadali, baš me briga je li netko pravoslavac. Ja aludiram na ljude kojima je bilo koji religijski element (u ovom slučaju blagdan, točnije datum) bitniji od toga je li sve u redu s Bogom, a takvih ima previše.

Kaj se mene tiče, možemo mi svi preći i na američki sistem i pomaknut sve događaje sim-tam tjedan dana i voziti po lijevoj strani. Sam kad bi se svi mogli dogovoriti.