Iz nekog razloga ljudi skloniji religiji vole zapovijedi. Ja ih baš ne volim, ali dobro...
Kad nas su sigurno najpoznatije 10 zapovijedi koje je Mojsije dobio na Sinaju. Te zapovijedi ljudi redovito krivo citiraju jer su prilagođena crkvenom ustroju (bio protestantski ili katolički). Ja sam si dao truda naučit ih na pamet iz Knjige Izlaska. Zapovijed o kojoj bi htio nešto reći je broj 2 ili 3. Ovisno o vašem uvjerenju. U Izlasku piše ovako: „Ne uzimaj uzalud imena Jahve, Boga svoga, jer Jahve ne oprašta onome koji uzalud izgovara ime njegovo“.

Izraelci nisu Božje ime koristili nigdje izvan obreda i molitava. Čak ni Adonai što je jednostavno značilo „Bog“. Pročitao sam da čak nisu ni pisali to ime, nego samo YHWH. Zato danas neki to izgovaraju „Jahve“, a neki „Jehova“. U velikoj većini engleskih prijevoda Biblije na mjestima gdje treba pisati „gospodin“ piše Lord, a gdje treba pisati Jahve piše LORD. Pretpostavljam da je to tako da bi se zadržalo to nekakvo poštovanje.

Često se čuje Kristovo ime ili zazivanje Boga kao poštapalica. To smatram lošim i dao sam si truda to izbaciti navike. Ima i puno primjera gdje se spominjanje Boga zlorabi. I razumijem da postoje ljudi koji tako i tako nemaju veze s Bogom i nije ih briga. Nije ih briga ni za nas kojima to možda smeta. Taj problem na stranu, ne razumijem kršćana koji može ravnodušno izgovoriti Kristovo ime. Ja ne mogu. I kad mi je znalo izletjeti, odmah bi mi bilo neugodno.

Smatram da globalno gledano kršćani nemaju dovoljno poštovanja za Boga i da nemaju osjećaj za to da Bog nije samo naš prijatelj nego kralj. U tom poštovanju (po tome što ja vidim) prednjače starije generacije, premda to još uvijek nije ono što mislim da bi trebalo biti.