Non-stop gledam kršćane koji su "slabiji u vjeri" (iz Rimljana 14) kako se muče s nekim polu duhovnim problemima i kako ih Sotona maltretira s njihovom krivnjom (grižnjom savjesti). Ako se nalaziš u gornjem opisu, daj shvati da sva sranja u koja upadaš su sređena prije dvije tisuće godina i da je rješenje tvog problema (kojeg vjerojatno smatraš grijehom, premda on to uopće ne mora biti) mnogo jednostavnije nego što misliš.
Primjer je dečko koji se muči s mastrubiranjem ili cura koja se muči s psovanjem (stalno su joj te riječi u mislima, nekad na vrhu jezika, a nekad i izlete). Osobno sam upoznat s više ovakvih situacija. Rješenje svega ovakvoga što bi te moglo mučiti je jednostavno:
1. Ako je potrebno i moguće, nadoknadi nastalu štetu
2. Počni to mrziti!!!

Mislim na gađenje koje se javlja na svaku pomisao toga što vam se dešava. Kad sam imao slične probleme, u sebi sam vikao "Ja to mrzim!". Krv mi je počela brže teći, temperatura i tlak mi rasti... Hvatao me bijes od toga. Taj "grijeh" sam toliko zamrzio, da je postojao u obliku živog bića, pobio bi mu obitelj i prijatelje pred njim i proveo najbrutalnije rituale mučenja nad njim sadistički uživajući. Jednostavno sam ga mrzio. Nakon toga, za neprimjetno vrijeme, problem je nestao. Svaki slični koji se znao pojaviti ubio bi istom metodom. Mrzio sam ih sve jer su mi oduzimali ono najvrednije. Udaljavali su me od Boga.

Grižnja savjest koja sve to prati... Samo Sotona ubire svoje. Ako ti je slučajno palo na pamet da je to što se grizeš nešto pozitivno, razmisli opet. Duh sveti te ne želi kazniti, ta Bog te voli. Nemoj se morati podsjećivati da si pred Bogom savršen/a.