srijeda, 18.12.2013.

Adventski izlet - Željezno, Gradišće

Prošle smo subote odlučili posjetiti Željezno, glavni grad austrijske savezne države Gradišće. Na samo sat vremena vožnje od Beča nalazi se ovaj zgodan gradić kojeg smo zadnjih godina sasvim nepravedno zapustili kao odredište za izlete; prije par tjedana dobila sam obavijest o božićnom sajmu koji se tijekom nekoliko adventskih vikenda održava u dvorcu Esterhazy i tada smo odlučili da ispravimo nepravdu i ponovno ga posjetimo. Planirali smo otići tjedan dana ranije, no prehlada o kojoj sam pisala do te me je mjere oborila da nisam bila ni za što, a pogotovo ne za izlete.

No, tjedan dana kasnije konačno sam prizdravila, vratio mi se dio stare energije i više nije bilo izgovora. Budući da nas je prvenstveno zanimao božićni sajam, a bilo je i jako, jako hladno, šetnju gradom i obnavljanje starih dojmova ostavili smo za neki drugi put te se zaputili ravno u dvorac Esterhazy, koji se nalazi u središtu grada.

Kako nismo htjeli žuriti i gubiti vrijeme na put (iako udaljenost od Beča nije daleka, no subotom na autoputu zna biti prilična gužva, pogotovo tijekom adventa), sasvim smo spontano odlučili zaputiti se dan ranije i na jednoj internet stranici pronašli divan hotelčić u neposrednoj blizini dvorca, s prekrasnim pogledom na grad.

Evo ga, ljepotan raskošan barokni. Nekoć dom plemenitaša, a danas središte bogatog kulturnog i društvenog života.






Dvorac ne bi bio dvorac da ga ne čuva slikoviti gardist, pomalo kao iz neke starinske priče.




Ulaz u atrij dvorca besplatan je, a u njemu se nalazi nekoliko štandova s vrućim pićima, pogačama, kobasama i slatkišima. Tu su i obavezni muzičari sa svojim jazz obradama božićnih klasika. Sve je na mjestu, kako treba.




Glavnina božićnog sajma, ono zbog čega smo došli, nalazi se u dvorcu; za dva eura po glavi (djeca besplatno) ušli smo u izložbeni prostor i laganini šetali, uživajući u pogledu. Ovako izgleda jedna od izložbenih dvorana.




Gradišće je prava multi-kulti regija, regija koja je tijekom svoje povijesti bila u nekoliko država, regija koja je bila presijecana i prekrajana, regija u kojoj sasvim pitomo i dobroćudno zajedno žive pripadnici nekoliko naroda - Austrijanci, Hrvati, Mađari i Romi. Zašto to spominjem? Pa, zato što je upravo ta šarena multikulturalnost bila odlično vidljiva i na ovom sajmu: na jednom je štandu Mađarica prodavala nakit, na drugom Austrijanka krpene lutkice, za trećim je nekoliko Hrvata razgovaralo na hrvatskom i iako službeno komuniciraju na njemačkom, većina stanovnika zna barem osnove drugih manjinskih jezika.

Sajam je bio šarolik i zanimljiv; nije bilo onog što volim nazivati zajedničkim imenom kineska plastika, već su se nudili isključivo obrtnički proizvodi lokalnih proizvođača (pod "lokalni" mislim i na proizvođače iz susjednih krajeva Austrije, Mađarske i Slovačke). Bilo je tu ića i pića, raznih igračaka i nakita, torbica i šalova, a što je najljepše, cijene su bile i više nego umjerene; primjerice, kilogram bio-certificiranog meda koštao je samo par centa više od kilograma meda iz masovne proizvodnje koji se prodaje po samoposluživanjima.








Dvorac je, naravno, bio i prigodno uređen.










Ovo je najveća dvorana, na čijoj su pozornici pjevali zborovi. Naravno, i tu su štandovi, prodavači, mnoge privlačne stvarčice, degustacije i slične ljepote.








U jednoj je prostoriji bila organizirana i božićna radionica za djecu. Moram li reći da su nasljednice napravile sve, baš sve što se nudilo (blago njima kad imaju tako strpljive roditelje); različite anđele i zvijezde, božićna drvca i oznake za knjige, nema što te slatke male ručice nisu izradile. Na kraju su odlučile ukrasiti i svaka svoj medenjak, mirisan i ogroman, s mnogo šarenih šljokica, mrvica lješnjaka i šara u boji, da bi svojih ruku djelo, nakon kraćeg divljenja, odlučno pojele. Toliko o uporabnoj vrijednosti umjetničkih djela.

Kad se sajam već zatvarao, odlučili smo prošetati niz glavnu ulicu i pronaći restorančić u kojem bismo mogli pojesti večeru. Međutim - šipak! Sve osim jedne slastičarnice bilo je zatvoreno, no na glavnoj je ulici bio još jedan božićni sajam, pa smo - when in Rome... - slijedili primjer domaćih, stali uz jedan od štandova, pojeli kobase, popili punč, svakome svoj prema dobi, još malo prošetali i to je bilo to.


Za početak, slička-dvije noćnog pogleda na dvorac...






...a evo i gradskog božićnog sajma.








I to je to za ovaj put. Budite mi zdravi, sretni i veseli, pecite kolačiće, pijte kuhano vino i uživajte u posljednjim predbožićnim danima!


A nakon čitanja, 'ajmo svi, klik... Lajk!

Oznake: Željezno, Eisenstadt, Gradišće, Burgenland, Austrija, izlet, Advent, dvorac Esterhazy, adventski sajam

nedjelja, 01.12.2013.

Prvi advent, prehlada i keksi od lješnjaka

I tako. U petak poslijepodne, taman kad sam krenula pokupiti nasljednice iz škole, osjetila sam laganu grlobolju. Otišla sam po curke, pokupila i frendicu mlađe nasljednice koja je trebala prespavati kod nas, vratila se kući i grlobolja je postala jaka. Nakon što smo djecu utrpali u krevet i pogledali nekoliko epizoda The Big Bang Theory, moje se grlo pretvorilo u pustinjski kaktus, u ušima mi je tutnjalo, a u glavi vladala pramajka svih glavobolja. Djetešce koje smo ugostili pokazalo se reinkarnacijom Damiena (znate onog malog čijeg filmskog tatu je glumio Gregory Peck, a kojem su u kosi pronašli tri šestice), što je moju glavobolju učinilo još jačom, a kazaljke na satu kretale su se, u očekivanju majke koja je iduće jutro trebala pokupiti svoje dražesno čedo, sve sporije i sporije.

Nakon što je mlada gošća idućeg jutra napustila našu rezidenciju, mužić i nasljednice otišli su u šetnju i kupovinu - nabavili su sav materijal potreban za izradu adventskog vijenca i marljivo se dali na posao. Ja sam pak u subotu uspjela proviriti iz kreveta tek navečer i čmrljiti uz idućih par epizoda Sheldona i društva, da bih danas konačno bila koliko-toliko svoja. Mužić je odveo djecu na jedan od prekrasnih bečkih božićnih sajmova, a ja sam za to vrijeme razmišljala čime da ih iznenadim.

I sjetila sam se! Mi smo iskreni štovatelji Crabtree & Evelyn keksića od lješnjaka (koje sad ne mogu pronaći u online dućanu, najsličniji koje sam uspjela naći su od badema). No da, osim što nisu najjeftinija namirnica na svijetu, industrijski proizvod je industrijski proizvod i uvijek ga je bolje zamijeniti domaćim. Uspjela sam pronaći recept koji je zvučao kao da bi to moglo biti to, mrvicu sam ga modificirala i, voila, i našom se kuhinjom raširio miris adventskih kolačića.


A sad izvadite papir i olovku, jer ćete ih sigurno htjeti napraviti.

SASTOJCI:

125 g prženih meljevenih lješnjaka
125 g maslaca (što hladnijeg)
100 g šećera
paketić vanilin šećera
prstohvat soli
jaje
190 g brašna
60 g gustina
žličica praška za pecivo


PRIPREMA:

1. Od maslaca, šećera, vanilin šećera i soli zamijesite (dobra stara metoda - rukama) glatko tijesto.




2. Dodajte jaje i dobro kratko promijesite; na kraju dodajte brašno, gustin, prašak za pecivo i lješnjake te mijesite dok masa ne postane glatka.




3. Oblikujte valjke promjera otprilike 2 cm.




4. Valjke umotajte u alu-foliju i stavite ih preko noći u hladnjak ili na sat vremena u duboko zamrzavanje (ja sam ih stavila na dva sata u hladnjak i pola sata u duboko).




5. Kad se tijesto ohladi, izrežite valjke na šnitice debljine pola centimetra.




6. Stavite pećnicu da se grije na 200°C, a protvanje obložite papirom za pečenje. Keksiće rasporedite na papir tako da se ne dodiruju i pecite ih u ugrijanoj pećnici nekih 10-12 minuta.




7. Kad su pečeni, stavite ih na rešetku da se ohlade. Meni je ispalo 30 keksića po protvanju, četiri i pol ture - znači, nešto manje od 150 komada.




8. Originalni Crabtree & Evelyn keksi nisu obloženi čokoladom, no ja sam odlučila dio mrvicu oplemeniti, pa sam na brzinu smutila čokoladnu glazuru (100 g čokolade, 30 g maslaca i žlica ulja, otopljeno na pari) i umakala keksiće do pola u čokoladu. Imala sam glazure za nešto manje od 70 keksića.




Na kraju je cijela stvar, uz prekrasni vijenac koji su izradile nasljednice (uz asistenciju mužića), izgledalo ovako:






Bila bih optimistična kad bih vam napisala ono što je pisalo u receptu, naime, da kekse možete spremiti u limenu kutiju i držati ih puna četiri tjedna. Možda vam i uspije, kod mene nema šanse - trećina je već nestala.

(Ovo pokraj keksića je kruh od banane, recept ćete pronaći ovdje. I njega sam na brzinu ispekla, a sad se idem srušit'.)


* * *

I za kraj još nešto... Svi koji me malo duže i/ili bolje poznajete, virtualno ili uživo, znate da sam grammar nazi. U to ime, molim lijepo, pripazite na jedno od trenutačno najčešće kršenih pravopisnih pravila: advent ili došašće piše se malim početnim slovom (kao i pridjevi izvedeni iz imenice "advent" - dakle, adventski vijenac, adventski sajam, adventski kolačići). Ako mi ne vjerujete, pogledajte ovdje, zanima vas točka t (nazivi vjerskih razdoblja, dijelova crkvene godine, obreda i običaja koji nisu blagdani te općih vjerskih simbola i pojmova). Vjerujte da sam luda od ovog velikog početnog slova koje mi se samo od sebe pojavi kad riječ "advent" upišem u tag; oči mi krvare, a ne mogu si pomoći. Uredništvo? Pretty please. :trep-trep:


A sad svi... Klik... Lajk!

Oznake: keksi od lješnjaka, recept, Advent, adventski vijenac

<	prosinac, 2013					>
P	U	S	Č	P	S	N
						1
2	3	4	5	6	7	8
9	10	11	12	13	14	15
16	17	18	19	20	21	22
23	24	25	26	27	28	29
30	31