Starenje
Nisam dugo razmišljala o svom tijelu. Jesam li poželjna, jesam li zamijećena, jesu li to uopće preokupacije na koje se treba osvrtati.
Imam li samo zabrinuti izraz lica, šutljive, stisnute usne, ili je to moja projekcija osjećaja starenja. Stariti znači uvući se u bezličnu odjeće, neupadljive frizure, utihnuti . Ponavljati kako ništa ne znam o tehnici. I to neznanje stalno primjenjivati kao da bi me ubilo malo da se pozabavim učenjem. Isprike da sam stara ne dolaze u obzir, traženje pomoći isto. Sama doći do nekih spoznaja daje mi umirenje da još mogu starenje staviti na čekanje.
Oznake: starenje
30.04.2019. u 00:02 | 1 Komentara | Print | # | ^Kreditne i ostale kartice
Sva puna entuzijazma i onog pozitivnog uzbuđenja otišla sam u banku zatražiti kreditnu karticu. Obzirom na moja primanja i neku njihovu procjenu dobila sam 2000 Kn mogućnost podizanja i trošenja s nje. Razočarana, nakon malo vremena zatražila sam dodatnu uslugu umjesto minusa po tekućem dobila sam mogućnost podizanja gotovine i plaćanja na rate ukupno 8000 Kn. S obzirom na plaću od 4000 Kn, sad mogu kupiti namještaj na rate ili platiti koji račun da ne prekoračim rok. To je novac koji košta.
Imam neke godine i želje i žena sam, no niti parfemi ni cipele ni odjeća neće se financirati iz ovih izvora nezarađenog novca. Čvrsto sam si obećala. A sad bi trebalo održati...
Oznake: novac
28.04.2019. u 13:32 | 10 Komentara | Print | # | ^Kuća za san
Često me u san uvede mašta o kući koju želim imati, koja je blistava, uredna i divno miriše. Kuća koja ima od ulaza u dvorište do verande popločenu stazu, prekrasan vrt pun zelenila, staklenik koji krije prekrasne cjetnice...Nekoliko stepenica do ulaza na natkrivenu ljetnu verandu sa stolićem, stolicama i ležaljkama. Na jednoj strani gusto cvijeće, penjačice pomiješane sa ruzom. Kuća ima drvena ulazna vrata a iznutra dugi hodnik, kuhinju, blagovaonicu, dnevni boravak, wc i kupatilo. Sve prozračno, komotno, za obitelj idealno. Jedino je moja radna soba pretrpana svim i svačim, gdje osim stola za peglanje ništa drugo nema funkciju, stara fotelja zatrpana nekim časopisima, vaze i kristalne čaše u kartonskim kutijama, stari štednjak kojem od 3 plina radi samo jedan, a pećnici su vrata nakrivljena. Brdo plastičnih kantica od sladoleda,...pospremit ću zaprijetim svaki put kad nešto novo stavim u sobu. Stalaža sa knjigama naginje se opasno. Na gornjem katu su sobe i kupatila, u hodniku ugradbeni ormar. Svaka soba ima svoju terasu s pogledom na vinograd i brdovit reljef. Na tim terasama je divno čitati knjigu ili ljenčariti poslije ručka.
U toj kući je frižider uvijek pun, a suđe oprano. Na stolu lijep stolnjak, vaza s cvijećem iz vrta. Tako me lijepo uspava ta vizualizacija.
Oznake: kuća
26.04.2019. u 19:44 | 3 Komentara | Print | # | ^Amy
Ta mala crna diva, ta puna usta glasa. Taj čudni, hladni, uzbudljiv, mazohistički odnos prema životu. A tko zna da li je početak ili kraj kad ostvariš i pokažeš potencijal i otkriješ da sve ostalo blijedi i nema ni dalje ni bolje.
Pomiriti se i utabati se u svakodnevnicu. Njoj nije pošlo za rukom, vjerojatno nikad nije bila opcija.
Oznake: Amy pjeva blues
25.04.2019. u 13:54 | 4 Komentara | Print | # | ^Bicikl
Vrijeme je da se izvade bicikli iz tame podruma, šupa i škapucina. Pregledati im gume, kočnice i možda nešto posprejati i zategnuti pa polako krenuti prema obilježenim stazama. S minimalnom opremom, rukavice, kaciga, voda i nešto kuna. Mobitel za svaki slučaj. Polako da se ne pretjera. Prošle godine sam odmah startala hrabro i zaradila upalu svih mišića. Više stanki a manje ganjanja kilometara. To će oni must be bikeri. Imaju sve osim skromnosti i poštovanja prema prirodi. Oni kad prođu pored mene dignu visoko bradu ili gledaju u stranu da me ne moraju pozdraviti jer nisam iz ergele ili moj bike nije iz nekih fibra...da ih volim izbjegavati, baš volim...
Oznake: bicikla
24.04.2019. u 19:36 | 5 Komentara | Print | # | ^Šparoge
Ove ih godine nema baš. Kažu da su tanke i tvrde, da su kasno došle. Blizu graje uz cestu vide se i strane tablice i to nas odmah razbijesni. Kako slovenci i talijani mogu brat šparoge?!?! A šta ne odu malo u restoran ili kafić potrošiti nego nam i ono malo šparoga poberu.
Oznake: Šparoge blues
23.04.2019. u 08:57 | 10 Komentara | Print | # | ^Shine Syd
Pjesme koje su posvećene Sydu B. toliko su univerzalne da bole, biti otuđen, biti savršen, biti kreativan a uništiti sve i doći na razinu gdje si zadovoljan ako oglođeš odbačenu kost. Ući u vrtlog koji te baca od zida do zida i sa svakom novom ranom ti si zadovoljan jer konačno si pronašao put kojim se uništavaš.
Ljudi vole te pjesme no njihova priča nije tako lijepa. Možda se mogu poistovjetiti u nekom segmentu jer trebala sam sjati. Trebala sam biti posebnija. Ne čekati kad će konačno kraj.
Oznake: Shine on you...
22.04.2019. u 10:32 | 21 Komentara | Print | # | ^Jezičnost
Izrazi poput: roćkas, supač, ideeeš, ma ja ću poludit...neko vrijeme mogu biti simpatični no kad ih upotrebljava u neobavezni razgovoru, dodala bih i kad ih koriste mlađi ljudi.
No kad u razgovoru spomenemo kolegu koji je na pretragama i dijagnoza nije sjajna drugi kaže..." Ideeeš legica ma šta me zekaš"
Baš bi mu žlepa preko usta dobro sjela. Ljudi s jeftinim jezikom su plitki i bezosjećajnosti, došli iz drugih krajeva među nas i nimalo nemaju ni respekta prema drugima a ni volje za raditi. Glavno da imaju veće plaće na račun odvojenosti i ostalog...ali većina niti ne pati za domom, samo za svoju guzicu brinu.
Oznake: usta
20.04.2019. u 08:22 | 1 Komentara | Print | # | ^Sjećanje
Često posjećujem rodni grad. Postoje mjesta gdje postoje jaka sjećanja. Gdje je još moja prisutnost tako opipljiva, gotovo realna.
Ulica gdje smo stanovali kad sam se tek rodila često me onako takne da se gotovo zaplačem. Majka i otac tek završeni oženjeni tinejđeri, u trošnom iznajmljenom stanu na vrhu još trošnije zgrade u starom gradu, uskih ulica, gdje je sve sivo i smrdljivo po pišalini. Stepenice trošne i opasne. Gdje domaći i došljaci viču jedni drugima, gdje škripa škala odaje susjedima kad si došao i kad ideš. Gdje čekaš bolja vremena jer se voliš i ljubav je ta konstanta koja ubrzava i zaboravlja na nedaće.
Dijete koje mijenja dan za noć, mladi muž koji žudi za društvom, još uvijek željan mladenačkog života, opuštanja s društvom poslije posla, igranja nogometa, obilaska svijeta. Nezreo u svemu,
no čist u duši. Majka koja je toliko mršava da se boji da će dijete u naručju nažuljati. Šta ih tek čeka?
Jesam li ja šta kriva? Možda su mogli drukčije? Ostali su zajedno, vjerujem i zbog mene, kasnije su uspjeli izgraditi svoj odnos. Sa puno uspjeha.
Često mi se na ulici događa deja vu, osjetim miris, glasove, neku situaciju koja me prenese u djetinjstvo. Zadnji posjet sjetio me na školu i veliki odmor. Žurila sam da kupim sladoled na štapiću. Bio je to Ledov frižider i najljepša cura ciganka koja je prodavala, lijepe ruke, lice i kosa, znala mi je dati sladoled i nekako omot staviti oko štapića da se ne sprljam. Bio je to najbolji sladoled ikad. Nije bilo velike raskoši tada, svi iz razreda smo nosili istu odjeću i obuću. Malo njih se isticalo.
Voljela sam kad bi nam baka dolazila u posjetu jer je to značilo da ja i ona idemo u parfumeriju. Tamo je bila našminkana gospođa koja je napunila naše bočice parfemom đurđica, ljubica, karanfila ili ruže. Baka bi pričala s njom a ja bih uživala gledajući kako nam toči tu mirisnu čaroliju. Poslije bi išle u šetnju, pričale, a onda otišle u slastičarnu pojesti krempitu.
Jako me bole ta sjećanja. Nikako da ih smirim. Čekaju me i ne puštaju.
Oznake: davno
16.04.2019. u 18:45 | 2 Komentara | Print | # | ^Dosta mi je tih debilnih, nemoralnih, mizernih ljudi. Polako i temeljito nagrizaju moje živce. Sve do momenta kad ću puknut i ubit nekog, ili sebe.
Oznake: dosta
16.04.2019. u 17:36 | 1 Komentara | Print | # | ^Zbunjenost
Zaista, imam toliko stresa i briga da su poput metastaza preplavile moje tijelo i um. Male stvari obrnuto proporcionalno čine veliki stres, strah, nemoć, tjeskobu..
Netko bi rekao kao da sam ureknuta? Kako da to skinem?
Oznake: XXX
12.04.2019. u 07:07 | 6 Komentara | Print | # | ^Zimmer frei
Živim u mjestu gdje svi koji mogu iznajmljuju preko ljeta turistima i od te sezone dodatno zarade. I ne trgaju se i ne bune za plaću, jer njima će kapnut. I baš ih briga za ostale. Naravno tako je i šta da se radi. Svatko ima svoj život. No, pristajati na malu plaću jer imaš dodatni prihod je jadno. I tako baš kažem kolegama da i to može jednog dana prestati. Dođeš star, bolestan i šta onda? Živiš od penzije i onog što si stavio sa strane od onog šta ostane od sezone, ako nije otišlo za putovanja ili nešto drugo. Odmah su zafrkali nosom jer šta ja tu... I tako boc, boc, boc ako oni imaju šta sam zavidna, mogla sam dignut kredit i graditi a onda ja boc, boc... Jednom je otac pustio kuću a on je brata preveslao, a drugi se priženio.... E onda šta japričam... Luda žena. .. Odustajem od nastojanja da ih potaknem da tražimo veću plaću....
Oznake: Sve mi uzmi samo sezonu ne diraj
10.04.2019. u 13:45 | 1 Komentara | Print | # | ^Svekrva.
Već ju dugo nema. Bila je brižljiva žena, domaćica i još brižljivija majka sinu jedincu tj.mome suprugu. Načitana, nafrizirana, nasprejana lakovima za kosu, iste postojane frizure tokom xx godina, od jutra kad se ustane do popodnevne kućne haljine i večernje pidžame. Jedna od gospođi čiji je stan od cca 72 kvadrata uvijek bio i ostao besprijekorno čist. Neometan.
Dakle, prvih mjeseci nakon što smo se upoznale i ja se doselila k njoma, odmah mi je predstavila 2 susjede i rekla kako je kći od jedne ostala u 4. srednje trudna i da ima sina i da sumnjaju da je moj suprug otac, tada je dječak imao 6.god....no da ona nije nikad rekla da je on... Uglavnom taj momenat nisam šizila, ali kad je došao doma pitam ja mog sadašnjeg supruga prije nego pravimo popis gostiju za svadbu da li treba i to dijete staviti na listu. Reakcija mog supruga je bila promptna. Moj suprug je taman a taj dečkić je bio plav, moj suprug je znao tko je tata ali ako ona nije rekla svojima, zašto bi im on rekao. Nadalje, moj je suprug tada rekao svojoj mami da nije ni on siguran tko mu je tata, jer su se svekar i svekrva vjenčali kad je on imao 2 god. I tada joj je rekao da mu je na 18.rođendan došao čovjek koji je tvrdio da mu je otac. Moj suprug mu nije povjerovao jer iznimno voli i cijeni svog tatu...
Ona je briznula u plač. Klimnula glavom. Moj ju je suprug poljubio i rekao da istina nije uvijek dobra.
A mene je zamrznula zauvijek. Baš tako. I zamrzila. Onako bezvoljno i reda radi me podnašala. No prema mojoj djeci je bila besprijekorna. I uživala s njima. U rijetkim trenucima bi se odmrznula i znala me pohvaliti.
Oznake: žene
08.04.2019. u 13:05 | 7 Komentara | Print | # | ^Samoća
Ujutro nastojim biti sama. Bar pola sata se dignem ranije da uživam u samoći. Meditacija i isključenje misli. Kad bih bar mogla u potpunosti. Neznam kako početi s meditacijom. Nemam ni koga pitati. Ili da se orjentiram po sebi. Možda jednog dana dođe samo po sebi.
Oznake: meditacija
06.04.2019. u 07:07 | 4 Komentara | Print | # | ^Takt
Najbliže i najbrže me izbacuju iz takta glupi ljudi, zaluđeni bilo čime, oni koji mi se približe do punte nosa, oni koji brinu o mojoj frizuri, oni koji neznaju gdje radim pa mi spominju neko radno mjesto iz 87., ali pazi pauk....proključam kad mi netko takne sina... To je kao da me operiraš na živo. Nema govora ni prigovora o toj temi uopće s nikim. Tu sam na tvrdoj granici jer nikad, nikome nisam nikada ništa rekla negativno ili postavljala neumjesna pitanja vezano za njihovu djecu i zato na pitanje šta moj sin radi uopće u životu...odgovaram opširno... Budi se u 6,15 zatim odlazi na trčanje bilo vjetar, zima ili kiša... Tuširanje, doručak si zblenda zelenu magmu sa zobenim mlijekom... A za poslije miso juhu sa shitakama... A na posao uzme i granolu... Tofu... I tako kad se vrati s terena, odmah u teretanu ili volontira u azilu, preko tjedna obavezno odlazi u kino ili kazalište, posjećuje baku jednom tjedno, curu vozi u špeceraj, kad dođe kod njega uvijek on kuha, prijatelje poziva na roštilj, baš danas me zamolio da napravimo musaku kako bi naučio, već sam mijesi i peče kruh, ima onu neznam kako se zove gljivicu šta radi kefir....daje susjedovom sinu instrukcije iz matematike i kemije...sam si pere i pegla. Možeš mislit. Čista avantura pitanje. Nećeš me više pitat.
Oznake: Sinko moj
05.04.2019. u 19:33 | 3 Komentara | Print | # | ^Napokon
Južni protokol. Donosi trulež. Donosi tugaljivu, gnjavnu, čak ubilačko dosadnu bol u mišićima i kostima. Južina programira glavobolju i šalje signale koji te otupljuju. Polako, ubilački prvi, drugi, treći... Napada misli.
Oznake: vjetar
04.04.2019. u 07:44 | 5 Komentara | Print | # | ^Govor tijela
Naši estradnjaci kad pričaju o novim pjesmama tako se oduševljeno ponose, veoma pozitivno iznose tko je napisao tekst, aranžman i sve ono što nas i ne interesira iznose u detalje. Ozračenost do bola možemo primjetiti na tim plastičnim licima. A tek kad predstave spot u kojem se pjevalici gotovo osjeti miris pice i onaj jebački naboj... Valjda da se svaki muškarac osjeti kako pjevačica baš njega gleda i treba, i da bi baš na njemu malo jahala i rado mu popušila samo prvo da opjeva sranje od pjesme. Bitch je jeftinoća. Ali pali. Pare se slažu na kup.
Oznake: Može i bolje
03.04.2019. u 16:41 | 6 Komentara | Print | # | ^Dani
Ono kad te rušilački demoni uhvate i iznutra ruju dok ih ne počneš slušati. Bezbroj glasova ti odzvanja u glavi. Ubijaju njihovi krici. Zašto si debela? Zašto te ne cijene? Zašto si podložnog karaktera? Zašto svima ugađaš? Zašto puštaš da te gaze? Zašto nemaš prijatelje koji će ti reći za neku priliku? Zašto tvoji prijatelji koriste svaku tvoju situaciju da te kritiziraju? Zašto se bojiš svih i svega? . Zašto ti dolaze crne misli i zašto ne možeš spavati od tih brutalnih scenarija u tvojoj glavi?
Oznake: glasovi
02.04.2019. u 23:22 | 4 Komentara | Print | # | ^Kako
Često se pitam kako kolege s posla koji imaju istu plaću kao i ja imaju više. Koja to magija omogućava? Kad platim režije ode plaća a od druge kupujem po akcijama, odijevamo po rasprodajama....rođendane slavimo skromno i poklanjamo si veću čokoladu, parfemi ili buketi cvijeća nemaju kod nas prođu... I kako onda oni mogu? Nove skupe stvari, dobri kućanski aparati, skupe kuhinje... Redovito kad se otvore novi restorani idu ih testirati, godišnji uvijek negdje...
Osjećam se poraženom. Nemam zavist već tugu.
Oznake: ja
02.04.2019. u 09:50 | 5 Komentara | Print | # | ^