Pjesme koje su posvećene Sydu B. toliko su univerzalne da bole, biti otuđen, biti savršen, biti kreativan a uništiti sve i doći na razinu gdje si zadovoljan ako oglođeš odbačenu kost. Ući u vrtlog koji te baca od zida do zida i sa svakom novom ranom ti si zadovoljan jer konačno si pronašao put kojim se uništavaš.
Ljudi vole te pjesme no njihova priča nije tako lijepa. Možda se mogu poistovjetiti u nekom segmentu jer trebala sam sjati. Trebala sam biti posebnija. Ne čekati kad će konačno kraj.
Post je objavljen 22.04.2019. u 10:32 sati.