Najbliže i najbrže me izbacuju iz takta glupi ljudi, zaluđeni bilo čime, oni koji mi se približe do punte nosa, oni koji brinu o mojoj frizuri, oni koji neznaju gdje radim pa mi spominju neko radno mjesto iz 87., ali pazi pauk....proključam kad mi netko takne sina... To je kao da me operiraš na živo. Nema govora ni prigovora o toj temi uopće s nikim. Tu sam na tvrdoj granici jer nikad, nikome nisam nikada ništa rekla negativno ili postavljala neumjesna pitanja vezano za njihovu djecu i zato na pitanje šta moj sin radi uopće u životu...odgovaram opširno... Budi se u 6,15 zatim odlazi na trčanje bilo vjetar, zima ili kiša... Tuširanje, doručak si zblenda zelenu magmu sa zobenim mlijekom... A za poslije miso juhu sa shitakama... A na posao uzme i granolu... Tofu... I tako kad se vrati s terena, odmah u teretanu ili volontira u azilu, preko tjedna obavezno odlazi u kino ili kazalište, posjećuje baku jednom tjedno, curu vozi u špeceraj, kad dođe kod njega uvijek on kuha, prijatelje poziva na roštilj, baš danas me zamolio da napravimo musaku kako bi naučio, već sam mijesi i peče kruh, ima onu neznam kako se zove gljivicu šta radi kefir....daje susjedovom sinu instrukcije iz matematike i kemije...sam si pere i pegla. Možeš mislit. Čista avantura pitanje. Nećeš me više pitat.
Post je objavljen 05.04.2019. u 19:33 sati.