Do kraja dana

Polako se ali sigurno dan primakao kraju. Jedem zadnji komad lubenice i mislim se kako će me noćas dignut pišanje. Ali tko bi ostavio jednu fetu lubenice da se hladi u frižideru do sutra.
Razmišljam kako je strašno ako će i ove godine bijesniti požari. I sjetim se neutješive kornatske tragedije, tragedije u Arizoni i svih tragedija koje su odnijele ljudske živote. Znam da nepažnja i nemar mogu prouzročiti požar ali namjerno ili bolesno paljenje nije mi objašnjivo.

Oznake: lubenica

30.06.2019. u 22:59 | 3 Komentara | Print | # | ^

Bubasera

Uvijek u ovo doba godine ljeto sam provodila kod bake na selu. Pola ljetnih praznika kod jedne bake a pola kod druge. Moja jutra su bila prekrasna uz buđenje otvorenog prozora nad kojim su se nadile ruže penjačice i bršljan čineći ugodan hlad i šireći slatki miris koji se blago njihao do moga nosića. Veselo bih skočila iz kreveta i odmah se sjetila da je baka voljela da se krevetnina prozrači i krevet napravi. Ja bih to u hipu izvela, već sam imala spremnu vodu za umivanje i baka je čekala za češljanje moje duge guste kose. Uzela bih škanjić a ona stolicu i vani bi u vrtu sjele, dok bi mi češljala kosu znala bi je namazati čičkovim uljem. Doručkovala sam škudelicu divke i mlika, koji put podrobila kruh, kajganu, mladog sira, kakav biškot. Poslije bi s bakom išla u kopišće pobrat jaja i dat kokošami čistu vodu, šenicu i frmentun. Znala bih još pokoji poslić odraditi, stuć orihe ili mendule, ali bi me baka potjerala na igru. Jedva sam čekala ostale da mi kažu šta ćemo, gdje ćemo... A oni su već onda imali obaveze, gonit krave na pašu i čuvat hi, poć pograbit arbašpanju, očistit pod gudićima, nosit na gnojnicu, hitit pokle slamu pod njih, zrizat repu, skuhat krumpir, napravit šemulu i dat im jist.
S njima sam znala bit na paši pa bi me uvijek strašili pričama o crnim velikim zmijama koje dolaze krasti jaja i sisati mlijeko iz kravljih vimena. Naravno svako od njih ju je vidio i potjerao a kružila je priča da je tamo nekom iz onega sela se omotala oko noge i tukla ga repom dok mu noga ni došla črna, i oni put ga je tek puštila. A još ta zmija ima anke krunu na glavi i pokazali su mi kamen gdje je njen dom. Od tih priča sam svako jutro polako uzlazila u štalu, a baka je znala pa mi je rekla da one greju samo kod porednih. A ja sam bila dobra otročica. To me umirilo. Voljela sam s bakom uređivati vrt, odlaziti po vodu na bunar, zalijevati vrt, čistiti dvorište s onim metlama napravljenima od venke. Ispred kuće je bila murva, imala je bijele, slatke velike plodove. Baka ju je voljela jer iih je ona prehranila u 2.sv.ratu, i nju, i djecu i kokice.
Rat joj je uzeo supruga i šesnaestogodišnjeg sina. Jednom su joj talijani zapalili kuću a drugi put nijemci. S djecom se sklonila u špilju. Djed je poginuo na kraju rata u Lici a sin se vodi kao nestao, navodno je ubijen negdje u Bosni. Moja baka je bila hrabra žena, djeca su joj bila ponos. Ali tuga je bila uvijek u srcu. Nikad nije uspjela doznati istinu o sinu. Mi nemamo ni slike ni dokumenata o njima. Samo spomenice, uokvirena dva lista papira za dva života i ništa drugo za beskrajnu tugu i bol žene i majke. Ali ja sam ih uvijek osjećala. I uvijek sam osjećala da me dido zna, anke stric me pozna.
Moja se baka nije udavala. Bila je mlada udovica, radila po žurnadama, brinula o djeci. Voljela sam te trenutke s njom, voljela sam joj biti privržena i osjetila sam da je bila tada sretna.

Oznake: Bako draga

28.06.2019. u 11:05 | 5 Komentara | Print | # | ^

Od jutra se problemi poznaju

Treba mi dodatno uzbuđenje odmah od jutra. Da sam u pokretu umom I tijelom, da mislim sto na sat, da radim, da se ne štedim. I neka mi nitko ne zamjeri ali ja stvarno ne kukam. Osim mužu. To je jedina osoba kojoj ispovjedam većinu mojih strahova, bojazni, nezadovoljstva... I on uvijek uspije smiriti situaciju i popraviti i resetirati moje stanje. I sve do dana današnjeg kad mi je rekao da je zabrinut zbog jedne situacije. On, zabrinut, on da se nečeg boji, on da kaže da postoji problem!? Sad se još više brinem. Ali šutim. Zato moram biti u pokretu, planirati, raditi. S problemima.

25.06.2019. u 21:19 | 5 Komentara | Print | # | ^

Tog je dana promet bio gust, sve što je moglo na cestu tamo je i bilo, baš kad ona mora požuriti svi kao da moraju usporiti. Vožnja se protegla do podneva i na razgovor za posao stigla je u zadnji trenutak. Na vratima je bio natpis i raspored ulaska kandidata. Bilo je dvoje ispred nje. Mladi, sređeni, moderno odjeveni. Pogledala je u svoje cipele i natečene noge. Osjetila je da joj valunzi nadolaze i da se crveni poput purana. Uskoro će se oznojiti i morati će izvaditi maramice. Te papirnate maramice upiju znoj i znaju se potrgati i slijepiti za lice. Baš joj to sada treba. Pokušala se smiriti kako bi s manjim stresom odradila razgovor. Pogled joj je skrenulo na djevojku koja mirno sjedi i drži Guess torbicu, vitke je građe i prekrasne kose. Otvaraju se vrata i uspijeva vidjeti stol i troje ljudi koji sjede. Veselo ih pozdravlja kandidat koji je izašao. Visok, preplanuo, odjeven sportsko elegantno. Ulazi djevojka, maznim pokretima prilazi i rukuje se sa svima. Odmah ih osvaja smiješkom. Čuje se kako uljuđeno pričaju s njom. Ubrzo izlazi i odmah tipka po mobitelu.Odlazi bez pozdrava. Čekanje je sve gore. Napokon ulazi. Pozdravlja ih i predstavlja se. Na pitanje zašto misli da bi baš nju trebali zaposliti odgovara da je i ona sebi postavila pitanje jesu li baš oni njoj poželjni poslodavci. Ima dovoljno dobrih osobina kao osoba i zaposlenik, još uvijek može pratiti u korak mlađe i biti uzor i podrška. Posao joj donosi sigurnost, potrebu ali i zadovoljstvo. Razgovor je bio dug, sadržajan i otkrio je njenu osobu kao svestranu i zanimljivu. Rastali su se rukujući se srdačno. S nestrpljenjem je tjedan dana kasnije otvarala pismo. I nije vjerovala, nije izabrana. Posao je dobila neka Cintija... Pogledala je na fejs, imala je miloion slika, cura je izgledala kao jeftina varijanta Kim K. s prenaglašenim obrvama, iscrtanim jagodicama, nadrkanom facom tobože, dominirale su slike gdje drži mobitel onako da se vide umjetni nokti zaljepljeni super attacom. Sve nije onako kako izgleda to je znala. Samo živce čuvati treba radi ovakvih situacija. Život ima smisla ako ne izgineš zbog posla.

Oznake: Interwiev

22.06.2019. u 22:09 | 6 Komentara | Print | # | ^

Ki šon mi?

Tko sam ja?
Odjednom bez smisla se raspravljam sama sa sobom i ne vjerujem da sam izgubila dio gdje sam ja važna.

Oznake: Andrea se perso

19.06.2019. u 22:19 | 3 Komentara | Print | # | ^

Dan na plaži u žersej kostimu

Mama i ja smo često išle na more. Jedva bih dočekala da dođe s posla kako bi išle na plažu. Sve sam ja spremila, obukla bih i kostim, a mama bi zavlačila ne bi li se bar malo odmorila. Imale smo dugo pješačiti do plaže. Nisam se žalila jer entuzijazam je bio taj koji me vodio.
Kad bi napokon stigle, mama bi odabrala neko mjesto, stavila piće i iće u hlad, polako se presvlačila... A ja sam bila već spremna za poletiti u more, ali ono mamino zadržavanje jer sam vruća i znojna nikako nisam mogla odtrpiti. Najduljih 30 sekundi mog tadašnjeg života. Polako bi se mama smočila dio po dio tijela a kad mi je dala zeleno svjetlo nije mi smetalo ni kamenje mi hladna voda, potrčala bih moru u krilo i naravno mamu dobro pošpricala. Smijala bih se oduševljeno i to je bio tako dobar osjećaj. Mama bi samo uronila u more i lagano plivala, prateći moje kreveljenje. Valjda mi je bio gušt vikati i pjevati, ponavljati riječi, moru odavati počast koju zaslužuje. Kad bi mama izašla ja sam još žešće, nastavila, bacakala se sa stijene, stoput se popenjala i bacala, prskala sve oko sebe, zagrcnula se... Ali nikako van. Moralo je biti nekoliko upozorenja, jesu li prsti spužvasti, usne plave, drhturenje brade... No upalio bi jedino poziv na sladoled. Tada bih došla vani pa bih se presvukla i s mamom uputila do nekog stroja sa sladoledom. Mama bi znala isto koji put uzeti sladoled. A ja sam ga brzinom munje slistila i onda bih u nju gledala. Naravno i njen bi me dopao. A poslije sladoleda sam redovito bila žedna. I onda bih krišom išla piti vode na tuš da mama ne skuži kao, jer uvijek je govorila da nema poslije sladoleda vode. I da polako ližem sladoled jer sam odmah od hladnoće kašljala. Kad bi došle doma mama bi napravila večeru. Ispričala bi tati da sam bila dobra i onako umornu bi me otpratila u krevet. Najljepši osjećaj to zadovoljno mamino lice ispred mog, njen nos koji me škaklje, njen poljubac koji uspavljuje.

Oznake: Mama i ja na plaži

16.06.2019. u 18:23 | 3 Komentara | Print | # | ^

Stan

15.06.2019. u 23:49 | 3 Komentara | Print | # | ^

Tetovaže

Jeee... Imam 18 god. i sad mi stara ne može više srat za tetovažu pa ću prvu plaću potrošit na to... Kaže to cura koja je došla sezonski raditi. I napravila je tu tetovažu iznad lijeve sise, i sad svima pokazuje i skida onu foliju i majicu pomiče. Baš ima šta pokazati, znak beskonačnosti. A beskonačnost kad imaš 18 je zaista pojam koji možeš shvatiti. Pojam da ima vremena, da ima nade, da ima smisla i da imaš prava na bezbroj pokušaja.
Rekla sam joj da imam tri tetovaže i da uopće zaboravim na njih. To ti bude fora dok ih ne napraviš a onda kao da si rođen s time. Jednostavno moje se ne vide osim ljeti na kupanju.

Oznake: tattoo

13.06.2019. u 19:42 | 4 Komentara | Print | # | ^

Sreća

O jednoj sreći koja je zalutala
U mračni samački kutak srca
I stisla se tamo prateći ritam
Mir, nemir, mir, nemir...
Koliko još puta?

Oznake: O sreći

13.06.2019. u 17:42 | 1 Komentara | Print | # | ^

Priredba

Obično učitelji nižih razreda s cijelim razredom prirede neki igrokaz ili pjesmu ili ples za kraj godine. Tu dolazi do izražaja kreativnost, predanost i volja za radom. Bude lijepo vidjeti te mališane kako s ponosom plešu, glume, improviziraju...
Godinama pratim sve te završne i ostale prigodne priredbe osnovne škole. I sjetim se da nikad nisam sudjelovala u ni jednoj. Moja je učiteljica birala po svom ključu tko će biti u predstavama. Ja sam bila u gledalištu a u višim razredima sam pjevala u zboru pa me je to donijelo na pozornicu.
Ako sam ja bila zakinuta moja djeca nisu. Oni su stvarno prošli pozornice, pjevali, plesali, svirali, glumili, vodili, smišljali scenarije.
Kreativno i zabavno i uistinu predivo. Jako ih je to potaknulo u svim pogledima. Dokazivanje sebi i drugima, izazov novim situacijama.

Oznake: Priredbe

12.06.2019. u 07:15 | 3 Komentara | Print | # | ^

Mladi

Ove godine već od petog mjeseca imamo sezonce, ne radim baš sa svima ali često u nekim zajedničkim poslovima imam trojicu vrijednih dečka. Iako volim šutjeti, tj.ne pričam previše dođe i do razgovora među nama. Mene zovu teta, tako nekako su prvi počeli i ostali prihvatili.
Naravno pričanje se svodi na poslovni dio a privatnog ili ležernije se ne dotičemo. Sve do danas kad mi jedan priđe i kaže: "Reci s koliko njih si spavala?" Radi se o okladi njih trojice, kladili se u Žuju. Odem na pauzi do marketa donesem im 3 sladoleda. Ushićeno su uzeli sladoled, a ja im kažem da je zaista užitak lizati. Malo su me neugodno pogledali. A meni još neugodnije. Nadam se da se više nećemo doticati tih tema.

Oznake: Vruće teme

09.06.2019. u 15:49 | 5 Komentara | Print | # | ^

Frizura za pedesetogodišnjakinje

Tako ti je kad tražiš ideje za ljetnu frizuru po netu...ukucam ja ...frizure za pedesetogodišnjakinje...i šta izađe ...Sharon Stone...ma hvala...daaaa, baš smo za usporediti. Malo me uhvatio smijeh, pa sam se išla pogleda, čak sam i bila zadovoljna dok nisam stavila očale i vidjela brčiće I dlake po vratu, e sad u potragu za pincetom....pa ću i nokte.... Mislim da ću sfušat ručak...

Oznake: Od frizure do pedikure

09.06.2019. u 10:57 | 3 Komentara | Print | # | ^

Već se po gradu vidi tko je bio na moru na sunčanju, odnosno u solariju. Već se nose ljetne torbice, najnovije sandale, naočale koje su baš za ovu sezonu. I parfemi se osjete lepršaviji, uz koji muzički hit, sladoled i klimu evo uranjavamo u ljetnu shemu. Hitna će jurcat, meni će se krv ledit...
Znam šta slijedi. Kupcima će biti vruće pa će mahati lepezama, klimakterične će brisati lice i vrat papirnatim maramicama, pružajuć vlažne novčanice. Prigovaram će ako nema klime i prigovaram će ako je bude. Muškarci, naročito stariji dolazit će u podignutim kanotjerama, u starim sandalama prljavi nogu, ispucanih peta, znojni, smrdljivim od osušenog znoja, nervozni i jalni. S njima nema pregovora, bolje što hitnije ih riješiti nek idu doma u hlad...
Najbolja su djeca. Njima je svejedno kakvo je vrijeme. Oni samo čekaju kupanje, igru i sladoled.

Oznake: Ljetina

06.06.2019. u 12:40 | 5 Komentara | Print | # | ^

Posao vani

Ima li šanse netko s 50 i nešto da nađe posao vani? Baš si razmišljam intenzivno. Moji razlozi eventualnog odlaska tiču se financijskih razloga. Za jezik ne bih brinula jer 3 str.jezika govorim sasvim solidno za snaći se u poslu. Nemam neko stručno ni važno zanimanje, no i tu postoji širina poslova gdje mogu raditi.
Ima li netko kakvih osobnih iskustva?
Pozitivna i negativna.

Oznake: Posao vani

05.06.2019. u 17:37 | 3 Komentara | Print | # | ^

Posao i ljudi

Kroz svoj radni vijek susretala sam razne ljude koji su radili na svoj način. Neki su bili isti na poslu i van posla, neki službeni, neki opušteni... Najgori su mi bili oni s odmahom lakoćemo i nemaproblema...
Ako ćemo pravo u početku svi paze na svoje ponašanje ali ubrzo ispliva karakter i namjere i podmetanja, prigovaranja i slično.
Koliko god bilo različitih nacija svi se drže zajedno samo naši ne... Oni kopanju dok sebe i druge ne zakopaju, od svih hrvatskih pripadnika istranin će svoga kambjat za fureštega. Jušto tako.

Oznake: Svi smo mi samo ja sam ti

03.06.2019. u 20:20 | 5 Komentara | Print | # | ^

Ljudi

Tako mi je teško hodati i gledati u ljude. Sve kao da čitam, i komplicira mi se jer proživljavanje tuđe strahove, nemoć, neimaštinu, bolesti... Jednostavno kad uputim pogled u nekog ispred mene nešto se aktivira u meni. Osjetim to duboko u sebi i nastavljam dalje hodati, znam zastati i često se okrenem. Proganja me misao da je čovjek gladan, ili da mu se nešto dogodilo, da nema za režije... Za djecu posebno patim. Morala bih otići do doktora i posjavjetovati se za svoje mentalno zdravlje. Da mi bar netko kaže da je to izlječivo

Oznake: Zdravljr

02.06.2019. u 23:12 | 10 Komentara | Print | # | ^

Trend

Svi trendovi postoje i nastaju ciklički kako bi sljedbenici mogli vjerovati i obožavati subjekt svog trenda.
Usko, pristrano i fanatično.
Bilo da se radi o alternativnom lječenju, dijetama ili zdravoj prehrani, kuhanju, načinu obrade zemlje, obrazovanja, politici...
Djeca. Način prehrane, odgoja, odijevanja pravi je izazov za roditelje, (obično se uključuju i babe i dide, tete i susjedi).
Svako toliko osvane koji novi pokret i metoda baš za vaše dijete, pa majke odmah prepoznaju kristalno, indigo, dijamantno dijete, samo ne svoje. Dokazivanje traje dok traje trend. Željeti imati dijete koje je nešto posebno je nepotrebno. Već je savršeno. I treba uživati u njemu. Dati mu sigurnost i ljubav, mariti za njega i poštovati njegove izbore.

Oznake: Biti reprezentativan

02.06.2019. u 09:04 | 4 Komentara | Print | # | ^

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

< lipanj, 2019 >
P U S Č P S N
          1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28 29 30

Kolovoz 2020 (3)
Lipanj 2020 (2)
Svibanj 2020 (4)
Travanj 2020 (4)
Ožujak 2020 (3)
Veljača 2020 (2)
Siječanj 2020 (1)
Prosinac 2019 (3)
Studeni 2019 (5)
Listopad 2019 (2)
Rujan 2019 (10)
Kolovoz 2019 (18)
Srpanj 2019 (11)
Lipanj 2019 (17)
Svibanj 2019 (18)
Travanj 2019 (19)
Ožujak 2019 (8)

Opis bloga

Linkovi