Treba mi dodatno uzbuđenje odmah od jutra. Da sam u pokretu umom I tijelom, da mislim sto na sat, da radim, da se ne štedim. I neka mi nitko ne zamjeri ali ja stvarno ne kukam. Osim mužu. To je jedina osoba kojoj ispovjedam većinu mojih strahova, bojazni, nezadovoljstva... I on uvijek uspije smiriti situaciju i popraviti i resetirati moje stanje. I sve do dana današnjeg kad mi je rekao da je zabrinut zbog jedne situacije. On, zabrinut, on da se nečeg boji, on da kaže da postoji problem!? Sad se još više brinem. Ali šutim. Zato moram biti u pokretu, planirati, raditi. S problemima.
Post je objavljen 25.06.2019. u 21:19 sati.