Šetnica

Da mi je još jednom proći...
Da mi je još jednom osjetiti onu sreću, zanos i uzbuđenje. Tada sam imala cilj i viziju. Željela sam biti uspješna, obrazovana.Željela sam uspjeti.
Sada želim još jednom prošetati sama tim putem, vidjeti ima li još mog traga. Ima li još u zraku moje nade. Samo da osjetim nešto. Moje.

Oznake: put

29.09.2019. u 21:04 | 5 Komentara | Print | # | ^

Marenda

Šta jedemo za marendu na poslu?
Muški kolege idu na pauzi u restoran i pojedu ručak, poneki se vrate s čačkalicom u ustima i mirisom gulaša ili pohanog. Kolegice vade jogurtiće i finim prstićima žličicama grebu po stijenkama plastike. A ja odem na brzinu u našu kuhinju i pogrizem svoj kruh od jučer s malo salame. Popijem vode ili si napravim čaj. Ne trošim na automat kavu jer od plaće treba živjeti. Kad mi ljudi koji su došli iz drugih krajeva apostrofiraju kako to da se ne bavim turizmom a živim u Istriiiii? Kako to da nemam veliku kuću, barku?! ... Najradije bih začepila uši.

Oznake: Na delu

26.09.2019. u 22:10 | 3 Komentara | Print | # | ^

Osjećaj

Bezvrijedan osjećaj. Praznina, muk, utrnulost kad vidiš oko sebe nemoral, sebičnost, bahatost i poraz. Poraz sebe kao ličnosti, poraz kao nemoć da opstaneš. I još samo da povučeš i ostale za sobom. Ta nemoć živi u meni. Na koji moment se udalji ali je opet iznova tu. I sve više me izjeda. I sve više prazni moju snagu i sve me više puni negativnošću, nemirom, brigama. I sve me više opsjeda i plaši.
Pustila sam stvari da se dese I onda sam ih pokušala popraviti. U meni se bori ono što nisam sa onim što jesam...

Oznake: XX.

23.09.2019. u 10:55 | 4 Komentara | Print | # | ^

Opusti se

Dajjjj. Opusti se. Radi na sebi. Samo se opusti, udahni, izdahni, opet udahni, izzzdaaahniii... Bolje?? Napravi stanku. Sva si napeta, treba ti masaža, moraš se više seksati. Evo tu imaš nas ako ti doma ne ide. Daj se opusti, nemoj biti stalno ozbiljna i zabrinuta, ispravi se, stalno si pogrbljena, imaš stalno napeto lice i bore su ti se usjekle. Stres će te ubiti!!
Kolega humor se brine za moje zdravlje i to pred svima. Naravno ono podsmjehivanje onih koji nisu na tapeti. Nije da mi smeta ali ne volim biti dio igrokaza.
Idem se odjaviti. Za danas sam gotova. U grupi ću podijeliti svoje popodnevna aktivnosti....

Oznake: Nastavljamo s humorom

21.09.2019. u 11:44 | 4 Komentara | Print | # | ^

Humor

Što je danas uopće humor, ta riječ, to značenje se upotrebljava a ne koristi. Znam ljude koji ne mogu bez humora i svaki im je dan ispunjen humorom.Grozno iritiraju. Zar svaka situacija mora biti humor a, zar sve možeš okrenuti na tu stranu. Pa onda se i ne znaš više vratiti. Humor je ako je netko slupao auto, sad će hodanje nabit kondiciju, humor je kad žena postane udovica, sad joj crnina baš ističe oči i slične bljezge.
Ti su ljudi smiješni kao, i čine neku okosnicu u firmi, oni uvijek vode glavnu riječ uz odobravanje sljedbenika. Ne smeta mi kad je to uz kavu, nekako razbije onaj kruti dio posla. No smeta me kad prelazi granicu ukusa. Neki dan na poslu sam imala kraću suknju, nije bila minica ali je humor kolega zaključio da imam noge s kojima mogu trčati maraton a štikle bi mi poslužile da protivnike probodem. Smijeh, i pogledi u moje noge do kraja smjene. Humor se pretvorio u ironiju, sarkazam i sve ostalo suprotno njemu.

Oznake: Biti ili ne biti humor?!

21.09.2019. u 10:18 | 4 Komentara | Print | # | ^

Spremi se

Obavezno se svako jutro psihički spremam za dan. Volim ustati ranije, upiti onu tišinu kuće jer ubrzo počinje buka u glavi. Tisuće glasova se nameće za prevlast. Tiši se pojačavaju, glasni tresu, a moja nemoć da ih ukrotim sve više me tjera u bijes.
Grupiram zadatke: posao, špeža, banka, ručak, večera, pranje, peglanje.. . Otvaram fajlove... Posao: priprema, smjena, problemi... Špeža: auto, kupnja, budžet... Banka: upit za kredit... Ručak: pijane šnicle s restanim, rainbow salata...
Večera: samo lagano, između toga pranje suđa, spremanje po kući.... I odjednom večer.
Baš odjednom svi u kući i baš se nađe uvijek neka utakmica na tv-u. Ok, imam mobitel I preko aplikacije učim strani jezik. Pa da vidim i to... Počinjem slabije pamtiti, često mi u govoru fali riječi za neki predmet koji gledam. Zaboravljam imena. Bojim se da će me demencija pogoditi.


Oznake: trening

19.09.2019. u 07:48 | 5 Komentara | Print | # | ^

Moj muž, suprug, car, par, nepar

Moj suprug ima savršeni metabolizam, nikad nije bio na dijeti. Kile uvijek iste već preko 30 godina. Ima vidljive mišiće, bez sala. Ok izgleda za svoje godine, ravno hoda, nikad nije bio u teretani ali svako toliko zna malo potrčati i bacit koju partiju nogometa s društvom. Ne pije često a kad popije 2 pive počinje štucati, pa je smiješno. Puši, i to mu zamjeram.
Svakako njegovoj liniji pridonosi i činjenica da u zajedničkom životu nije jedan obrok pripremio. Jednostavno ne ide mu kuhanje ni najjednostavnijih jela pa sam odustala od nagovaranja da nauči bar jaje na oko sfrigati kako treba. Fali mi to da me koji put dočeka ručak ili večera ali nije mi to neki razlog za ljutnju. Pokušavao je on, ali kuhinja je opasno mjesto za njega tako da mu nedam blizu, čak ni da miješa šugo. Roštilj mu bolje ide. Stavi drva i zapali. Odmakne se i onda čeka da mu kažem šta dalje. Nadam se da ćemo imati vremena u mirovini i da će uspjeti sve naučiti. Radimo u smjenama i malo imamo zajedničkih trenutaka. Nikad nismo imali istovremeno godišnji. No, gledali smo da slobodne zajedničke trenutke s djecom maksimalno iskoristimo.
Što se tiče mog kuhanja on u 35 godina nikada nije imao primjedbu niti najmanju. Voli ono što spremam i nikad nije zahtijevao ništa samo za njega. Kod njega je ono pravilo djeci prvo i ono što oni vole.
Drag je i volim ga gledati kako jede, jer uživa i pojede dosta ali nikad previše.

Oznake: Bez dijete

14.09.2019. u 21:22 | 8 Komentara | Print | # | ^

Vrijeme i ja

Baš se pitam postoji li način da me ovo preostalo vrijeme ne pregazi? Ima li još vremena da uživam? Napravim prave stvari? Možda da prvo pronađe mir u sebi? Ili da ostavim sve, i krenem prije?
Posebno je to što nosim u sebi, a izvana se ne vidi. Nema prilike izaći iz mene, a kad izađe nije prepoznato. Ili neznam iskoristiti? Ili drugi ne vide, znaju bolje? I tako to ide godinama i stane. Stane pred činjenicom da se nisam razvila u nešto posebno već u prosjek. I da, tu pitanja prestaju.

Oznake: O jednoj prilici

11.09.2019. u 08:19 | 4 Komentara | Print | # | ^

Prvi dan skole

Ne sjećam se baš prvog dana škole jer bilo je to prije 50godina. Bila sam namrgođena, ljuta, povučena i tiha. U nekom svom filmu, bez puno prijatelja. Mama bi me spremila i oblačila kao damu za skolu a ja bih se vratila s prašnjavom cipelama jer bih šutirala kamenčiće po putu. Žabice bi mi bile prljave i poderane na koljenima jer sam stalno padala. Znala sam si sama malo pošišati franze. Mama bi se uvijek uhvatila za glavu. Nisam bila oduševljena školom. No bila sam vrlo dobra učenica, nikad odlična sve do osmog razreda. A odlična i u trećem i četvrtom srednje.
Imala sam par frendica ali samo onda sam im bila frendica kad bi bile same. Onda sam i ja bila okej. Tako bih iščekivala hoće li me tko pozvati na rođendan. A nije. Dečka nisam imala, neznam da li sam se uopće sviđala nekome. Govorili su si međusobno da smrdim. Imala sam problem s mokrenjem, često bi mi pobjeglo. Prošlo je vremena dok to nisam svladala i shvatila kako se pobrinuti za sebe. Čak ni na maturi nisam imala partnera za ples. Ustvari imala sam ali je popustio drugoj curi i to mi tek na maturalnom plesu rekao, tj. samo sam ostala sama na podiju. Brzo sam se udaljila kao da imam neku dužnost u garderobu. Tako su me nekako bili obilježili. Godinama. Patila.
Nikog od njih ne viđam jer ne živim u rodnom gradu.
Sjećam se udžbenika iz prvog razreda i pjesme:. ..
"Kad bi meni mladom bila lađa data
S pramcem od srebra i krmom od zlata..."

Oznake: kolač

06.09.2019. u 23:04 | 6 Komentara | Print | # | ^

Rad

Sezona je gotova a time i mnogima izvor egzistencije. Valja se snaći branjem grožđa i maslina. I tako mnogi godinama za jedan život u kojem nisi rođen pod sretnom zvijezdom. I u redu je to ali od ekstrema dolje i ekstrema gore je upravo ta sredina. Umoriš se i od sezone a i od one neizvjesnosti prije i poslije nje. Šta očekivati, šta izmisliti, kako se snaći?
Opet nešto novo, od privatnika do privatnika... Lutati... A ne znaš jesu li bolji ovi koji stalno mijenjaju kadar ili novi... Jedne sam godine bila kod novopečene wanna be poduzetnice koja kad mi je trebala dati plaću od 26.05.-31.05. matematički izjavila da je to 5 dana...Govno prema njoj ima veći IQ jer je nastao iz neke materije i pretvorio se u novi oblik. Odradila sam tu sezonu kod nje, progutala puno toga. I ništa.

Oznake: Samo se prisjecam

05.09.2019. u 15:00 | 13 Komentara | Print | # | ^

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

< rujan, 2019 >
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30            

Kolovoz 2020 (3)
Lipanj 2020 (2)
Svibanj 2020 (4)
Travanj 2020 (4)
Ožujak 2020 (3)
Veljača 2020 (2)
Siječanj 2020 (1)
Prosinac 2019 (3)
Studeni 2019 (5)
Listopad 2019 (2)
Rujan 2019 (10)
Kolovoz 2019 (18)
Srpanj 2019 (11)
Lipanj 2019 (17)
Svibanj 2019 (18)
Travanj 2019 (19)
Ožujak 2019 (8)

Opis bloga

Linkovi