Obavezno se svako jutro psihički spremam za dan. Volim ustati ranije, upiti onu tišinu kuće jer ubrzo počinje buka u glavi. Tisuće glasova se nameće za prevlast. Tiši se pojačavaju, glasni tresu, a moja nemoć da ih ukrotim sve više me tjera u bijes.
Grupiram zadatke: posao, špeža, banka, ručak, večera, pranje, peglanje.. . Otvaram fajlove... Posao: priprema, smjena, problemi... Špeža: auto, kupnja, budžet... Banka: upit za kredit... Ručak: pijane šnicle s restanim, rainbow salata...
Večera: samo lagano, između toga pranje suđa, spremanje po kući.... I odjednom večer.
Baš odjednom svi u kući i baš se nađe uvijek neka utakmica na tv-u. Ok, imam mobitel I preko aplikacije učim strani jezik. Pa da vidim i to... Počinjem slabije pamtiti, često mi u govoru fali riječi za neki predmet koji gledam. Zaboravljam imena. Bojim se da će me demencija pogoditi.
Post je objavljen 19.09.2019. u 07:48 sati.