Moj suprug ima savršeni metabolizam, nikad nije bio na dijeti. Kile uvijek iste već preko 30 godina. Ima vidljive mišiće, bez sala. Ok izgleda za svoje godine, ravno hoda, nikad nije bio u teretani ali svako toliko zna malo potrčati i bacit koju partiju nogometa s društvom. Ne pije često a kad popije 2 pive počinje štucati, pa je smiješno. Puši, i to mu zamjeram.
Svakako njegovoj liniji pridonosi i činjenica da u zajedničkom životu nije jedan obrok pripremio. Jednostavno ne ide mu kuhanje ni najjednostavnijih jela pa sam odustala od nagovaranja da nauči bar jaje na oko sfrigati kako treba. Fali mi to da me koji put dočeka ručak ili večera ali nije mi to neki razlog za ljutnju. Pokušavao je on, ali kuhinja je opasno mjesto za njega tako da mu nedam blizu, čak ni da miješa šugo. Roštilj mu bolje ide. Stavi drva i zapali. Odmakne se i onda čeka da mu kažem šta dalje. Nadam se da ćemo imati vremena u mirovini i da će uspjeti sve naučiti. Radimo u smjenama i malo imamo zajedničkih trenutaka. Nikad nismo imali istovremeno godišnji. No, gledali smo da slobodne zajedničke trenutke s djecom maksimalno iskoristimo.
Što se tiče mog kuhanja on u 35 godina nikada nije imao primjedbu niti najmanju. Voli ono što spremam i nikad nije zahtijevao ništa samo za njega. Kod njega je ono pravilo djeci prvo i ono što oni vole.
Drag je i volim ga gledati kako jede, jer uživa i pojede dosta ali nikad previše.
Post je objavljen 14.09.2019. u 21:22 sati.