Često me u san uvede mašta o kući koju želim imati, koja je blistava, uredna i divno miriše. Kuća koja ima od ulaza u dvorište do verande popločenu stazu, prekrasan vrt pun zelenila, staklenik koji krije prekrasne cjetnice...Nekoliko stepenica do ulaza na natkrivenu ljetnu verandu sa stolićem, stolicama i ležaljkama. Na jednoj strani gusto cvijeće, penjačice pomiješane sa ruzom. Kuća ima drvena ulazna vrata a iznutra dugi hodnik, kuhinju, blagovaonicu, dnevni boravak, wc i kupatilo. Sve prozračno, komotno, za obitelj idealno. Jedino je moja radna soba pretrpana svim i svačim, gdje osim stola za peglanje ništa drugo nema funkciju, stara fotelja zatrpana nekim časopisima, vaze i kristalne čaše u kartonskim kutijama, stari štednjak kojem od 3 plina radi samo jedan, a pećnici su vrata nakrivljena. Brdo plastičnih kantica od sladoleda,...pospremit ću zaprijetim svaki put kad nešto novo stavim u sobu. Stalaža sa knjigama naginje se opasno. Na gornjem katu su sobe i kupatila, u hodniku ugradbeni ormar. Svaka soba ima svoju terasu s pogledom na vinograd i brdovit reljef. Na tim terasama je divno čitati knjigu ili ljenčariti poslije ručka.
U toj kući je frižider uvijek pun, a suđe oprano. Na stolu lijep stolnjak, vaza s cvijećem iz vrta. Tako me lijepo uspava ta vizualizacija.
Post je objavljen 26.04.2019. u 19:44 sati.