Sjećanje
Često posjećujem rodni grad. Postoje mjesta gdje postoje jaka sjećanja. Gdje je još moja prisutnost tako opipljiva, gotovo realna.
Ulica gdje smo stanovali kad sam se tek rodila često me onako takne da se gotovo zaplačem. Majka i otac tek završeni oženjeni tinejđeri, u trošnom iznajmljenom stanu na vrhu još trošnije zgrade u starom gradu, uskih ulica, gdje je sve sivo i smrdljivo po pišalini. Stepenice trošne i opasne. Gdje domaći i došljaci viču jedni drugima, gdje škripa škala odaje susjedima kad si došao i kad ideš. Gdje čekaš bolja vremena jer se voliš i ljubav je ta konstanta koja ubrzava i zaboravlja na nedaće.
Dijete koje mijenja dan za noć, mladi muž koji žudi za društvom, još uvijek željan mladenačkog života, opuštanja s društvom poslije posla, igranja nogometa, obilaska svijeta. Nezreo u svemu,
no čist u duši. Majka koja je toliko mršava da se boji da će dijete u naručju nažuljati. Šta ih tek čeka?
Jesam li ja šta kriva? Možda su mogli drukčije? Ostali su zajedno, vjerujem i zbog mene, kasnije su uspjeli izgraditi svoj odnos. Sa puno uspjeha.
Često mi se na ulici događa deja vu, osjetim miris, glasove, neku situaciju koja me prenese u djetinjstvo. Zadnji posjet sjetio me na školu i veliki odmor. Žurila sam da kupim sladoled na štapiću. Bio je to Ledov frižider i najljepša cura ciganka koja je prodavala, lijepe ruke, lice i kosa, znala mi je dati sladoled i nekako omot staviti oko štapića da se ne sprljam. Bio je to najbolji sladoled ikad. Nije bilo velike raskoši tada, svi iz razreda smo nosili istu odjeću i obuću. Malo njih se isticalo.
Voljela sam kad bi nam baka dolazila u posjetu jer je to značilo da ja i ona idemo u parfumeriju. Tamo je bila našminkana gospođa koja je napunila naše bočice parfemom đurđica, ljubica, karanfila ili ruže. Baka bi pričala s njom a ja bih uživala gledajući kako nam toči tu mirisnu čaroliju. Poslije bi išle u šetnju, pričale, a onda otišle u slastičarnu pojesti krempitu.
Jako me bole ta sjećanja. Nikako da ih smirim. Čekaju me i ne puštaju.
Oznake: davno
16.04.2019. u 18:45 | 2 Komentara | Print | # | ^