subota, 26.07.2008.
Wicked Witch of the West. The ultimate bad girl. You can't get any cooler than that.
Po treći put u nekoliko mjeseci čitam Wicked Gregoryja Maguirea. Za one koji nikad nisu čuli, to je neštokao prednastavak Čarobnjaka iz Oza L. Frank Bauma, a fokusira se na život Elphabe Thropp iliti Zle Vještice Zapada kako ju svi mi znamo. Naime, ja sam veliki fan Flemingovog filma iz 1939. godine i, kao mnogi klinci, nakon gledanja filma sam svoju viziju utjelovljenog zla poistovjetila s likom koji je tumačila fantastična Margaret Hamilton. Prije nego sam prvi puta čitala knjigu, to get in the mood, ponovno sam pogledala i film. No ono što nisam očekivala od knjige (koju su, baj d vej, svi nahvalili) je da će se moj kompletni fangirl svijet okrenuti naopačke i da ja svoj omiljeni film iz djetinjsta više nikad neću moći gledati na isti način.
Knjiga je izvanredna. Teška je za čitanje (nema hrvatskog prijevoda pa sam ju čitala na engleskom) i ja ju tek sad treći puta čitam onako pitko kako bi se knjigu i trebalo čitati. Maguire ima poseban literarni stil koji vas zna odvesti naširoko i nadugačko u digresiju ako niste dovoljno fokusirani. No neću sad davati recenziju ili nešto slično jer svi koji ste tu imate sposobne prstiće pa ako vas zanima utipkat ćete u Wicked gugl i saznati sve o knjizi i o istoimenom Broadwayskom mjuziklu koji je isto tako fantastičan kao i knjiga, ali na posve jedan drugi način.
Ono što ja želim reći jest da, iako me Dara i Sara sprdaju preko ograde (jer im je dosadno dok nema posla), jer kao ono, zanimam se za vještice i vračke i tu se foliram naokolo sa svojom knjigom na engleskom, ja svoj Wicked čitam s takvim guštom da je to fantastično. Čisto me zaboli i za promet i za blagajnu i što mi šef ne da sjedim nego moram stajati sedam sati kao mule iako nema žive duše u Centru, ja čitam o Zloj Vještici i cerim se od uha do uha i sanjam o tome da i ja jednog dana budem tako kul kao mlada Elphaba Thropp, the green girl.
petak, 25.07.2008.
Netko STVARNO misli na mene
U devet od deset slučajeva, kad pogledam na svoj ručni sat, vidim cagera na cageru (kazaljka na kazaljci, jelte). Prvo mi je to bilo simpatično, a sad sam već i ful radoznala da saznam tko to toliko misli na mene. Ako dotična osoba čita blog ili me špijunira u bilo kojem obliku i kontekstu, neka se javi. I ja sam stalker, upoznajmo se. Možda smo srodne duše.
četvrtak, 24.07.2008.
Sasvim jedan drugi Planet.
Butiga u K Centru do one u kojoj ja radim je Planet O. U njemu rade Sara, Dara, Mara i… umm… Kara? (ubila bi me da zna da ju tako zovem, al' nisam ja kriva što joj je ime tako nekako, a ja svima pokušavam dati pseudonim da zaštitim živote nevinih i naivnih). Rade još dvije, Šefica i Gara, ali su njih dvije sad na godišnjem pa sam trenutno pošteđena njihovih bisernica. Dvije u prvoj, dvije u drugoj smjeni. Dakle, četiri –are. Na prvi pogled su to fine dame, profesionalne trgovkinje bez mane, udane žene sa po 2,4 juniora i mužićem što ih spremno čeka ispred Centra da ih fura doma jerbo sve žive izvan grada. A kad ono – figa! Sara i Dara su nenadmašno lude, bog ih blagoslovio. Kara je luda na svoj yebemisezasveživo način (koji je fakat kul), a Mara, koja mi se čini kao najrazumnija, najprizemljenija i mentalno najstabilnija na kraju će još ispasti Miro iz kojeg tri vraga vire, kako bi to bake naše stare rekle.
No, zašto ja tu uopće spominjem? Danas je Dara mojoj Majci (ne znajući da je moja) pokušala utrapiti nekog klinca što je bio ostavljen sam na milost i nemilost Papa Štrumf ljuljačke u predvorju Centra. Ona je, po ne znam kojem principu, zaključila da je taj klinjo unuk moje Majke i o tome obavijestila čitavu galeriju iako ju je kolegica koja samnom radi išla uvjeravati da taj klinjo nema veze s mojom Majkom, a posebno ne krvne veze jerbo je dotična Gospođa Kristinina majka, a Kristina nema podmlatka. Ali, ne da se Dara i drži svoje. I u to se umiješa i Sara i kaže, Ma fakat mali liči na Gospođu, 100% je njen unuk. A moja kolegica će opet, Ma kažem vam, nije, bogara vam, to je Kristinina mama, a Kristina znateisamelijepo nije udana, nema dijete (što se ne mora automatski podrazumijevati, jel, to mislim, dijete=udaja, kužite me, ne?). Alo!
I na kraju, moja kolegica na izlasku iz Centra zaustavi moju Majku i predstavi ju Sari i Dari i ispriča joj cijelu dogodovštinu na što se moja Majka od srca nasmije te Sara i Dara, uvidjevši svoju pogrešku, zaključe da možda klinjo i ne liči toliko na Gospođu Majku, ali ja (Kristina) i Gospođa Majka ličimo kao da smo si u rodu.
Eto.
petak, 11.07.2008.
Ajde de.
Ovo je moje 563653-će okušavanje u hrvatskoj blogosferi. Počnem pa odustanem. Inače, već dugi niz godina imam blog na Live Journalu, no taj je blog priča za sebe s obzirom da sam autorica kratkih femslash* fanfiction priča i treba mi mjesto gdje će moj fangirl** mentalitet pasti na plodno tlo.
Naime, razlog mog 563654-og otvaranja bloga je jednostavno stvar trenutka ili možda rezultat of temporary insanity. S vremena na vrijeme ću možda imati nešto i (pametno) za reći.
Pa tko voli nek izvoli.
_____________________
*Femslash (also known as "f/f slash", "femmeslash", and "saffic") is a subgenre of slash fan fiction which focuses on romantic and/or sexual relationships between female fictional characters.
**The term fangirl can be used to describe a female member of a fandom community (counterpart to the masculine "fanboy"). Fangirls may be more devoted to emotional and romantic aspects of their fandom, especially shipping.
