četvrtak, 24.07.2008.
Sasvim jedan drugi Planet.
Butiga u K Centru do one u kojoj ja radim je Planet O. U njemu rade Sara, Dara, Mara i… umm… Kara? (ubila bi me da zna da ju tako zovem, al' nisam ja kriva što joj je ime tako nekako, a ja svima pokušavam dati pseudonim da zaštitim živote nevinih i naivnih). Rade još dvije, Šefica i Gara, ali su njih dvije sad na godišnjem pa sam trenutno pošteđena njihovih bisernica. Dvije u prvoj, dvije u drugoj smjeni. Dakle, četiri –are. Na prvi pogled su to fine dame, profesionalne trgovkinje bez mane, udane žene sa po 2,4 juniora i mužićem što ih spremno čeka ispred Centra da ih fura doma jerbo sve žive izvan grada. A kad ono – figa! Sara i Dara su nenadmašno lude, bog ih blagoslovio. Kara je luda na svoj yebemisezasveživo način (koji je fakat kul), a Mara, koja mi se čini kao najrazumnija, najprizemljenija i mentalno najstabilnija na kraju će još ispasti Miro iz kojeg tri vraga vire, kako bi to bake naše stare rekle.
No, zašto ja tu uopće spominjem? Danas je Dara mojoj Majci (ne znajući da je moja) pokušala utrapiti nekog klinca što je bio ostavljen sam na milost i nemilost Papa Štrumf ljuljačke u predvorju Centra. Ona je, po ne znam kojem principu, zaključila da je taj klinjo unuk moje Majke i o tome obavijestila čitavu galeriju iako ju je kolegica koja samnom radi išla uvjeravati da taj klinjo nema veze s mojom Majkom, a posebno ne krvne veze jerbo je dotična Gospođa Kristinina majka, a Kristina nema podmlatka. Ali, ne da se Dara i drži svoje. I u to se umiješa i Sara i kaže, Ma fakat mali liči na Gospođu, 100% je njen unuk. A moja kolegica će opet, Ma kažem vam, nije, bogara vam, to je Kristinina mama, a Kristina znateisamelijepo nije udana, nema dijete (što se ne mora automatski podrazumijevati, jel, to mislim, dijete=udaja, kužite me, ne?). Alo!
I na kraju, moja kolegica na izlasku iz Centra zaustavi moju Majku i predstavi ju Sari i Dari i ispriča joj cijelu dogodovštinu na što se moja Majka od srca nasmije te Sara i Dara, uvidjevši svoju pogrešku, zaključe da možda klinjo i ne liči toliko na Gospođu Majku, ali ja (Kristina) i Gospođa Majka ličimo kao da smo si u rodu.
Eto.
