- Zamisli da smo dignuli ruke pa pobjegli preko Vuke, okrenuli leđa, ostavili grad, ljude, uspomene bez ikakvog zaleđa? Zamisli da nismo ostali, da nismo svoje branili? Bi li Hrvatske danas bilo ili bi je se u nadi, ali tiho, samo spominjalo? Zamisli da nismo uzeli puške, da nismo u rovovima ležali potrbuške, da nismo trčali preko ruševina, spašavali život brata, a nečijega sina? (Maja vidaković)
18.11.2025. (15:17)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
sve je to zapravo uvijek jedna te ista priča; nikad dovršena priča o tome kako - najčešće za tuđi interes - stradava sirotinja; svi mi koji smo na ovaj ili onaj način završili u blatu te strašne jeseni bili smo zapravo najobičnija sirotinja, jer da nismo i da smo imali kako pobjeći mi bismo to i učinili, od srca prepuštajući mjesto drugima, da nas se nikada više nitko ovdje ne sjeti....
lijepo si zato napisala ovo na koncu, da bi svi oni kojih više nema a katkad nam njihova lica dolaze pred naše željeli za nas upravo i samo to: da pronađemo svoj mir i da živimo u njemu nešto što bi se dalo zvati životom....
18.11.2025. (18:35)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
nema garancije
:(((
18.11.2025. (14:47) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
pal MOOD
- Zamisli da smo dignuli ruke
pa pobjegli preko Vuke,
okrenuli leđa,
ostavili grad, ljude, uspomene
bez ikakvog zaleđa?
Zamisli da nismo ostali,
da nismo svoje branili?
Bi li Hrvatske danas bilo
ili bi je se u nadi, ali tiho,
samo spominjalo?
Zamisli da nismo uzeli puške,
da nismo u rovovima ležali potrbuške,
da nismo trčali preko ruševina,
spašavali život
brata, a nečijega sina?
(Maja vidaković)
18.11.2025. (15:17) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
sewen
pal MOOD ............
18.11.2025. (16:02) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
gogoo
Ne ponovilo se !
18.11.2025. (16:08) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Sjećanje i osvrti
Pozdravljam i potvrdujem napisano.
18.11.2025. (17:31) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
AnnaBonni1
Bravo za ovo napisano
18.11.2025. (17:33) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Euro
Ne ponovilo se..
18.11.2025. (18:21) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
j.
sve je to zapravo uvijek jedna te ista priča; nikad dovršena priča o tome kako - najčešće za tuđi interes - stradava sirotinja; svi mi koji smo na ovaj ili onaj način završili u blatu te strašne jeseni bili smo zapravo najobičnija sirotinja, jer da nismo i da smo imali kako pobjeći mi bismo to i učinili, od srca prepuštajući mjesto drugima, da nas se nikada više nitko ovdje ne sjeti....
lijepo si zato napisala ovo na koncu, da bi svi oni kojih više nema a katkad nam njihova lica dolaze pred naše željeli za nas upravo i samo to: da pronađemo svoj mir i da živimo u njemu nešto što bi se dalo zvati životom....
18.11.2025. (18:35) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...