Komentari

y-complicated.blog.hr

Dodaj komentar (24)

Marketing

  • AnnaBonni1

    gleeee tebeeeeeeee..ma bravo, barem si imala razloga za javiti se nama (be)smrtnicima s bloga

    avatar

    17.07.2025. (18:48)    -   -   -   -  

  • ap-placenici

    Tome bi blog trebao služit. Upoznavanju zanimljivih ljudi u stvarnom životu. Na žalost to se lagano izgubilo u besmislu praznih tlapnji po blogosferi.

    avatar

    17.07.2025. (19:39)    -   -   -   -  

  • U zvijezdama piše

    Drago mi je zbog tebe

    avatar

    17.07.2025. (19:50)    -   -   -   -  

  • Ypsilonka

    @Ana nije da se ne javljam jer živim ekstra život nego ektra radim, i malo muljam, da, iživot mi je dobar :).
    Znaš sta mi svi każu kad im kažem, uh... kako je dobro! Kažu, zaslužila si! :)

    Moraš priznati da bez obzira na nedostatak vremena dođem i uvijek vam ponovim da vas volim. Jer vas volim! :)

    avatar

    17.07.2025. (20:30)    -   -   -   -  

  • Ypsilonka

    @Manga, prije svega (kreativnom) izrazu treba služiti, nakon toga ako se rodi potreba i upoznavanju u stvarnosti.

    Ljudi koje upoznajem nakon puno godina bloganja u stvarnosti samo potvrđuju kako ovo nije 'iluzija'.

    Ono su što su pokazali, nisu nam bezveze bili zamimljivi u virtuali.
    Moja iskustva su lijepa.

    Sad sam se sjetila @kupusa i zafrkancije i dobro je jako dobro što sam danas dobila priliku upoznati @Arta jer neke sam izgubila zauvijek. Cmok @Manga.

    avatar

    17.07.2025. (20:35)    -   -   -   -  

  • Ypsilonka

    @Andrea, i tebe sam imala čast upoznati u stvarnosti. Javim se nekada kad budem u Zg u bez priše.
    Grlim i pusam, draga moja.

    avatar

    17.07.2025. (20:36)    -   -   -   -  

  • Sarah

    Jupiiii:-* to je baš super.
    I ja mislim da blog tome služi.
    Skužiš dal ti paše nečiji duševni dezen po pisanju i onda...voilla! Uživaš i uživo.
    Lijepo. Odmah je i meni dan bolji.

    avatar

    17.07.2025. (20:49)    -   -   -   -  

  • Ypsilonka

    Nažalost popili smo samo kavu, ograničeni vremenom. Nismo se dotaknuli ni jedne teme o kojoj smo gorljivo raspravljali na blogu, jer ta ekipa za razliku od tebe koja si jubav/na je bila za natresanje društvenih i inih tema.

    Bilo je u biti nježno, on je meni pričao najviše o svojoj jednoj ljubavi, a ja njemu o svoje dvije. :)

    Tu smo trošili minute, pričajući o našim najvećim jubavima - djeci, dogodilo se spontano i nismo pogriješili, potrošili vrijeme uzalud. :)

    Pusam lipa.

    avatar

    17.07.2025. (21:45)    -   -   -   -  

  • Dvi, tri rici...

    Ne znam čemu služi blog, možda je to Nessuno lijepo napisao na svom blogu: kada odvrneš slavinu, voda samo teče.
    Da ne pišem, možda bi pila... možda bi se ubijala poslom do iznemoglosti.

    ...
    Lijepo da se dogodio željeni susret, lijepo je to...
    Mislim, ti već imaš zavidnu kolekciju Pokemona ;), a ja još nisam ni počela :).

    avatar

    18.07.2025. (05:56)    -   -   -   -  

  • Ypsilonka

    @ Dvi, tri, različiti su motivi iz kojih ljudi pišu.
    Mene su nekako obuzela sjećanja, naravno. Mogu ti reći kako nam je bilo lijepo. Nas par smo stalno vodili neke rasprave, hrpu puta mi je prigorio ručak jer sam morala ostaviti komentar. :))) Tako je bilo važno. :) Tipkala sam s kompa, kakav mobitel.

    Još nisam skupila dovoljno Pokemona. :P
    Nekada meni kao tebi sada nije dolazilo u obzir da se upoznajem s blogerima, ali sve se mijenja tako da vidimo se i nas dvije nekada, kad sazriješ kao do toga. :))

    avatar

    18.07.2025. (07:31)    -   -   -   -  

  • Blog@Blog

    Tvoju valu nemrem prepoznati.
    Fuj, sretna si :p

    Meni je Kupus pisao na mejl da je Dvi tri jedna skroz dobra ženska :)

    avatar

    18.07.2025. (20:35)    -   -   -   -  

  • Dvi, tri rici...

    Uh... Blogy, insinuiras. Al Kupus je bio cool lik. Fali.

    avatar

    19.07.2025. (00:03)    -   -   -   -  

  • sewen

    Preporuka je činiti sve što nas sretnim čini! I zato...

    avatar

    19.07.2025. (07:22)    -   -   -   -  

  • Ypsilonka

    @Blog jako mi je lijepo u srcu što ti je važno da sam sretna. Da, sretna sam i ti si sretan što sam sretna. Tako to ide i sa srećom i sa nesrećom, uvijek se dijele pa se množe. :)
    Ne sumnjam da je @Dvi, tri jedna prava ženska. Nitko od svih ljudi koje sam srela u stvarnosti me nisu razočarali, naprotiv neki su me totalno oduševili, naša @Lilianke npr. S njom je priča otišla u divnom smjeru. Dogodila se prava jubav. :) Voljele smo se nas dvije i na blogu, i opako svađale isto, a sada mi je moja u stvarnosti. To je tako dobro. :)

    Ti si isto postao Pokemon kojeg treba skupiti. Tu si dugo, prošao si sa mnom najgore i tebe trebam zagrliti. :))
    Prije nego sam se išla naći s @Artom @Lil me pitala jesam li uzbuđena? Nisam bila nešto uzbuđena,ali imala sam potrebu zagrliti čovjeka s kojim sam provela ovdje puste godine u ime svih sati tipkanja i dijeljenja života i stavova. Ma...
    Baš mi je srce na mjestu. :)

    avatar

    19.07.2025. (09:02)    -   -   -   -  

  • Ypsilonka

    @Dvi, tri_ @kupus je imao odraslu djecu i nutela koju je kupio je bila samo njegova i ženina. Tako sam uz njega imala nadu da će i moja nutela jednom biti samo moja. :)) Ono što me je uvijek oduševilo je što me je poklopio i popljuvao mi stav, a da me nije uvrijedio. Nikada nije podilazio, imao je način, stari znalac.
    Njega sam molila da me posvoji da se riješim svih obaveza i problema.:)) Lipi naš, duhoviti i topli @kupus.

    avatar

    19.07.2025. (09:08)    -   -   -   -  

  • Ypsilonka

    @sewen - Nekada životne okolnosti onemoguće sreću, nekada pak dođe i naše vrijeme.

    avatar

    19.07.2025. (09:10)    -   -   -   -  

  • Ypsilonka

    Meni je kad smo već kod upoznavanja blogera jako važno upoznati @jelena, a on se ponaša kao da imam šugu i gubu.

    Možda bi ga ovi blogeri s kojima sam se upoznala trebali uvjeriti da ne jedem blogere.

    @jelena volim, jako volim i baš je prasac što mi ne da priliku za kavu i zagrljaj. :(

    avatar

    19.07.2025. (09:13)    -   -   -   -  

  • Sarah

    Dolaziš na moje;-)) stigla sam na blog sa željom upoznati neke "moje" ljude. Ljude koje odaberem sama, svi drugi u realu su nam nekako došli slučajno, kroz razne okolnosti. Ovdje doista biraš, prema senzibilitetu, s kime ćeš izmijenjivati nježnosti;-)) koga ćeš čitati, komentirati, pozvati na kavu, vidjeti uživo, koga nikako i nikada nećeš.
    Pretpostavka je da se ovdje, anonimno, ljudi ne iseravaju i da su upravo onakvi kakvi jesu. Šteta bi bilo ne vidjeti se s ljudima koji su nam kliknuli. Ja sam inicirala susrete, jer su ljudi uglavnom splašeni, sramežljivi, oprezni, kao da ne uviđaju važnost tih susreta uživo.
    Tako imam prijateljicu u Puli, prijateljicu u Ljubljani, duševnu prijateljicu i njenog dragog u Zagrebu. Naravno, teško je održavati, njegovati, razvijati ta prijateljstva, zbog obaveza i vremena kojeg je premalo.
    Pa smo ostale duševne prijateljice: kad se čujemo, vidimo, samo nastavljamo di smo stale, bez obzira na protok vremena. Pravo je blago imati takve ljude.
    To je ogromni emotivni kapital.

    avatar

    19.07.2025. (10:49)    -   -   -   -  

  • Ypsilonka

    Jest @sarah.
    Ni mamu ne stižem vidjeti koliko bih trebala, a kamoli sve koje bih voljela imati često prisutne u životu.

    @Lil i ja smo nešto dogovarale i izjalovilo se, i onda kad smo pričale na telefon sam joj rekla da je vrijeme tek pred nama.
    Pišem sad jer sam na go i nisam doma, da sam doma i na go u opet ne bih stizala. Zato na godišnjem moramo otići od doma da nam se oduzme mogućnost da išta radimo osim odmaramo. :))

    Voljela bih da sam je srela, ali prvo u srcu je sa mnom stalno, samo jedan poziv daleko tako da, tu je ipak bez obzira na užurbanost.

    Proći će i užurbanost, bit će više prilika i mogućnosti.
    @Art i ja smo samo popili kavu i to je bilo dovoljno. :)

    Živimo svaki dan najbolje što možemo, ja sam jako svjesna da imam samo sada, ipak imam neke okvirne planove za koju godinicu unaprijed.

    Tako da doći će sve na red u pravom trenutku.

    avatar

    19.07.2025. (11:00)    -   -   -   -  

  • Sarah

    Ej, lijepo ti je tu uz more!:-*

    Art je Mariano?
    Nemoj me sad ispljuvati:-))))

    Ja doma perem posteljinu, prekrivače, zavjese, podove, skudam paučinu, perem kante od smeća, tuširam krletku od ptica, baš sam ti vrijedna;-) šljakam, dezinficiram, pa stanem, zapalim..i tak bum celi dan:-P

    avatar

    19.07.2025. (11:21)    -   -   -   -  

  • Ypsilonka

    Ne, @Art je dugo pisao kao @izvorni život, kako to pobogu ne znaš, a na blogu si od kad su dinosaruri hodali po Zemlji. @Art živi na moru, a @Mariano je tvoj Zagrepčanec.

    Tako sam i ja prvi dio godišnjeg radila i radila i radila i onda sam popizdila, u nekom trenutku totalno ludilo i frustracija. :)))
    Prvi dan kad sam otišla doslovno sam čak i zvučno (teški izdasi) otpuštala. :)))
    Dok smo u pogonu koliko god smo svjesni kako smo u stresu, nismo do kraja.

    Znači @Mariano znaš tko je, a upiši u tražilicu izvorni život i otvorit će ti se odličan blog.

    Jebate kak ti ne znaš @izvornog??????

    avatar

    19.07.2025. (12:18)    -   -   -   -  

  • Sarah

    A ježi ga, bilo je puno dinosaurusa:P puno je ljudi prije pisalo, nije se stiglo vidjet i doživit sve i svakoga. Pitaj njega zna li vidrinsmijeh;-)) ili vidrunlije...? Nema pojma. A puno sam pisala i kvalitetnije nego sada. Sad je na blogu 15 ljudi, od kojih si je malo tko sa svima dobar:O

    avatar

    19.07.2025. (12:33)    -   -   -   -  

  • j.

    Jedna me fotografija podsjeća na onu malu plažicu do koje se dođe kroz rupu u stijeni dolje kod vrbničke zadruge, tamo gdje sam - o, grehote - prvi put umjesto čuvene malvazije kupio neko sjajno crno vino iz bačve koje se nije zakiselilo do sljedećeg vikenda...

    Zašto bismo bili ljubomorni na popijene kave? Doduše, taj čovjek posljednjih godina ne piše i rijetko se negdje pojavi; vjerojatno ne nalazi zadovoljstva u tome, što bi moglo upućivati na to kako nalazi zadovoljstvo negdje drugdje, što bi nas ostale trebalo i moglo veseliti.

    Zapravo, čini mi se da je za nas nekako presudno da nas veseli; ako nas tuđa sreća umije veseliti, onda ćemo sigurno imati jednu zapreku manje do svoje vlastite.

    Doduše, moja malenkost ne misli kako je svrha bloganja druženje; upoznao sam nakon susreta na blogu možda dvoje ili troje ljudi; ponajviše one koji su zapravo izravno "krivi" jer sam tu, budući da su me od anonimnog komentatora pretvorili u blogera, nagovarajući me na to. I onda, kao i uvijek, ne umijem ne sjetiti se davnih vremena kada smo svi imali otvoreno komentiranje anonimcima, što je omogućavalo da takvi komentatori sazrijevaju i ohrabre se na put u vlastite blogove. Po meni je to bio nekakav prirodan, logičan, važan put u kojem si kroz komentiranje učio i naučio kako se ponašati, a onda to imao prilike osjetiti na vlastitoj koži. Ili mi se tako čini jer sam ga i sam prošao, a možda čak i ti i mnogi drugi.

    Stoput sam pitao Blogija dade li se što učiniti po pitanju tog jednog ili dvojice koji se okače kao muhe na lijepak (ovotjedni primjer s čovjekom koji je počeo sa blogom u vezi šaha); odgovor je da se ne može - jer ne smiješ blokirati ip adrese. O j te, demokracijo! :)

    No, zamijetio sam da me nekako sve manje zanima interakcija na blogu; svi mi već imamo toliku povijest iza sebe da je iluzorno od odrasla, odnosno već - da se netko ne naljuti - ostarjela čovjeka očekivati velike promjene. Možda je izostanak poruge, uvrede i mržnje posve dovoljan; kada bi takav u većem dijelu bio i stvaran život, siguran sam da bismo živjeli u raju. Doduše, uvijek se iznova iznenadim kada otkrijem neki post iz kojeg se dade nešto naučiti; ako bih smio stvarati rang-listu onoga po čemu bi blog trebao biti važan, onda bih baš to stavio na prvo mjesto, pa ma koliko se tome netko čudio ili smijao. Ovdje je bilo i još uvijek ima toliko dragih, vrijednih i nesebičnih ljudi koji su svoje znanje, iskustva i ideje bili spremni podijeliti s ostalima, da bih svoj život bez bloga baš zbog toga smatrao... nezamislivim.

    Da; toliko je u ovih mojih petnaestak godina (koliko sam manje-više tu) bilo postova vrijednih čitanja baš iz perspektive učenja i otkrivanja novog, da sam dužan takvo što nikada ne prešutjeti.

    No, svakako da dopuštam kako je logičan korak iza bloganja - druženje. Ono što prema ovom mjestu osjećam zasad me vodi drugdje; ono što je ovdje napisano i osmišljeno (čak i kroz komentare, a kamo li postove) nastojim prebaciti u druge, od bloga kao što nekad možeš vidjeti puno, puno dulje i veće forme posve nepogodne za blog ili – u posljednje vrijeme, još važnije – voljan sam prepustiti da me k tome vodi (tako da me s punim pravom smijete zvati blogerom iz koristoljublja) a što će i kako će biti dalje - pa vidjet ćemo; kao da je preda mnom čitav jedan život, možeš misliti.

    A možda i jest; jer nije stvar u - kako ono - tome koliko je godina u životu nego života u godinama... i sa svojim se nekako osjećam prilično okej. Sve važnijim čini mi se ujutro zahvaliti na novom danu kao poklonu i krenuti u njega, ma kako izazovan i pun svačega bio - a sve više mi se čini kako svaki novi ima barem sat ili dva manjka da bi u njega stalo sve što sam zamislio i pokušavao ostvariti.

    A onda uvečer puno ranije nego sam još valjda donedavno običavao od umora sklopiti oči i usnuti – kako Ona s osmijehom i ponekad malom zavišću veli - čim takneš jastuk, nemajući čak vremena niti za skrolanje par blogova, a kamo li kakvo ozbiljnije čitanje (a potonje mi s vremena na vrijeme počne nedostajati, jer nemam više svoj nekakav tempo od dvije do tri knjige mjesečno). Zato, ako se zateknem ovdje, to sada već puno češće biva zorom i jutrom, do neke rane ture prije posla - nego uvečer. Kao da nekako zbog takvog pomalo staračkog usklađenja sa suncem s vremenom dobiješ dodatnu radost i snagu. I ne budeš zbog toga nesretan, već umorno zadovoljan :).

    Eto, nadam se da si dobro; to se dade zaključiti iz tvojih riječi, pa me veseli – i da su klinci pošli svojim putevima, ili ih već dobro utabali, kao i drugi dragi ljudi oko tebe, a onda nam ostaje još samo onaj osjećaj – više mi se zapravo ništa lošeg u životu ne može dogoditi. Sulud osjećaj; znam; sasvim sigurno da negdje iza ugla čeka nevolja, jer sve ovo po definiciji završava loše – ali čekati tu nevolju još je besmislenije i gluplje. Kada to čovjek osjeti, čini mi se da je i više nego dobro.

    Uf, nisam prešao pet tisuća znakova, čudo, dobar sam, kaj ne? Najte kaj zameriti, i ostajte mi svi dobro :).

    avatar

    19.07.2025. (15:21)    -   -   -   -  

  • Ypsilonka

    @j to sa ljubomorom je bila zafrkacija, takve stvari stalno pišem i znaš da se zafrkavam.

    Jest i ja sam počela kao komentator i dugo, dugo nisam ništa pisala. Uvijek sam bila čitatelj i komentator. Pa i danas mi je draže provesti vrijeme na blogu komentirajući nego pišući post.

    Evo @sarah se čudi tkoje @izvorni, ali nekada je da, bilo puno autora i ako tematski nisu bili njezim broj nije čudo da ga je "promašila". Ja recimo nemam sjećanje na tog poznatog @Cy, mislim da se @fresh tako nekada zvao, a bila sam u to vrijeme na blogu.

    Upravo @izvorni život je bio jedan od takvih autora, onaj od kojeg si mogao nešto naučiti ili proširiti perspektivu.

    Meni je također najljepše vrijeme za bloganje jutro, ali sada je vremena stalno malo.
    Djeca još nisu otišla "svojim putem", on je 5g fakxa, a ona će tek 4. Gimnazije tako da imam ja još posala, a otud razme sei gužva kod mene.

    Pusam te dragi @j.

    avatar

    19.07.2025. (20:47)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...