Ne treba ti ni slika lika koji se nacrtao (kao predškolsko neodgojeno derište) u par poteza putem tastature. Iz mog iskustva, male su šanse za roman/su čak i među ljudima koji su sličnih intelektualnih kapaciteta, emotivnih potreba, svjetonazora... putem društvenih mreža. Čak i ako zaiskri tekstualno, iluzija se razbije susretom. Za plitke ljude, za čisto seksualne potrebe (ukoliko nekoga to istinski ispunjava), te mreže mogu poslužiti. Takav je "tvoj" Marko; njemu treba nešto za pojebat i odjebat, idealno bi bilo: mlado i naivno, da bi u "alfa" muškom društvu imao o čemu pričati uz pivo, votku, travicu...
Pravog ćeš najvjerojatnije upoznati na realnom mjestu. Pusti Tinder luzerima. ;)
09.03.2025. (11:37)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Kako si me nasmijala ? Falim te Bože što sam se udala prije interneta da mi neki krele kaže - ne sviđa mi se tvoja ricasta kosa ( a NIJE trajna ka šta je ovdi na blogu jedna rekla )
Zanemari muškarce s low brain : oni bi povalili i muvu što leti
09.03.2025. (12:23)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Bio mi je zanimljiv tvoj post sve do pred sam kraj. No na kraju postaješ ista kao i taj Marko - mačetom mašeš ispred sebe. On se u kafiću ustane usred razgovora ako mu se žena ne sviđa, a ti konstatiraš: "Ne možete nam ništa, jer nam niste potrebni. Sretan Dan žena svim kretenima koji nas okružuju. Luzeri." Ja ne vidim neku bitnu razliku.
09.03.2025. (12:31)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Moram se složiti s komentarom iznad, zadnji dio teksta je apsolutno nepotreban... imam iskustva na takvim stranicama... nisu neka sreća jer je teško uopće započeti razgovor, a ni ne možeš ako nisi "pogodak", tj. možeš ako plaćaš, a to mi ne pada na pamet... stavljao sam svoje slike i nisam nikad ni ulazio u razgovor s nekim tko nema svoje... ostvario sam i veze s takvim upoznavanjem... realnost je zapravo da na deset susreta uživo eventualno dođe jedna normalna osoba... i ono što sam shvatio je da zapravo žene dosta traže samo avanture tak da mislim da ti je frendica jedna od tih, da joj je draži k... od nečeg smislenog... misle ljudi da je tam sve na izvol'te, ko izlog pa biraš, a zapravo je totalna suprotnost i kad si stariji, čitaj izbirljiviji, još je gore... nisam nikad pobjego sa susreta kao dotični iz posta ali sam imao želju da pobjegnem... no sve je to isto kao i uživo, ne treba suditi o drugima na temelju jednog razgovora, ne treba se razočarati na temelju jednog "slučaja"... sretno dalje!
10.03.2025. (09:25)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Jednom davno bila je Iskrica i jedan moj tada dvadesetogodišnji prijatelj odlučio je uživo upoznati gospoju s kojom se dopisivao pa je otišao kod nje na kavu. Ali on je dobro odgojen dečko pa se samo sasvim pristojno porazgovarao s vršnjakinjom od svoje mame, to mi je baš jučer palo napemet, kako sad imam godina otprilike kao ta gospoja, i pobogu, kako joj se dalo???
10.03.2025. (10:05)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Nemam srećom baš nikakvih iskustava s ovim, tako da iz teksta ne iščitavam generaliziranje zlotvora u nešto šire i brojnije od nekoliko ljudi s mreže. Naime, kada ljudi pišu o svojim problemima, prvenstveno se radi o boli koju na taj način svjedoče zbog onoga što smatraju nepravdom – pa imam potrebu suosjećati.
Zato radije ipak ne bih ovaj tekst izjednačavao s ponašanjem muškarca koje je u njemu opisano; potpuno prihvaćam da se može reći kako na „takvim“ mjestima ne bi valjalo očekivati previše dobroga – ali tu bih svakako stao s analizom. Naime, kako je rekao još gospon Brodski, a volim se vraćati na tu životnu mudrost, zlo počinje tamo gdje jedan čovjek pomisli da je bolji od drugoga. I još, nešto što bih dometnuo: kako ćeš dobrog čovjeka nadasve poznati po tome da se ne raduje tuđoj nevolji.
Eh sad, netko bi moguće dometnuo, pa muškarci odlaze na tindere radi seksa, i vrlo su - ako se radi o nekom zgodnom i poželjnom - izbirljivi. Sve što o tome mogu napisati pusta je pretpostavka i nagađanje. Da li su i žene takve, nemam pojma; nisam siguran da se ne bi našlo sličnih iskustava u obrnutim ulogama; ali to je samo moja pretpostavka i ništa više od toga.
Jer, tisuću puta vidio sam jednu te istu priču o tinderiranju u jednoj jedinoj noći; o tome kako se ljudi o ponoći iz slavuja pretvaraju u orlove i sokolove, a požuda bjesni nad tminom poput bolesti od suza i trnja.
Zbog toga, mogu se ovdje jedino prisjetiti onoga što sam o vezivanju dvoje ljudi mislio kada sam imao devetnaest, kada nisam još imao nikoga tko bi me volio – onako kako žene muškarce već, je li, vole i kako baš svaka za sebe vjeruje da umije – i kada ni sanjati nisam mogao čeka li me takvo što iza ugla: mislio sam da želim ili sve, ili ništa. Ako ne mogu dobiti sve; onda neću uzimati i otimati mrvice - eto to sam mislio. A i to je bilo i jest opet samo moje mišljenje - i ništa više od toga.
Zbog čega ljudi odlaze na tindere možda bi - sasvim moderno i prilično starački neuvjerljivo - valjalo objašnjavati otuđenjem svojstvenim za današnje vrijeme. Naime, vrlo je vjerojatno kako nikada među ljudima nije bilo više mogućnosti komunikacije a manje dobronamjernosti i iskrenog uživanja u tome da si s nekim; da s njim zajedno provodiš vrijeme; pričaš, upoznaješ se. Uživanja u tome kako je sasvim dovoljno da tog istoga – nemaš i ne koristiš se njime kao nekim priborom - i da si svjestan kako se ljude ne može posjedovati kao automobil ili ogrlicu, nego da je sve što s njima može biti trenutak koji će jednoga dana postati uspomenom.
Ili neće.
A opet, dolazim iz vremena u kojem je sasvim normalno bilo da ti na Trgu ili kod Zvečke ili kod Stojedinice - tom tinderu našeg doba - u dva ujutro s iskrenim osmijehom priđe posve nepoznata djevojka ne tražeći cigaretu, nego započne razgovor o bilo čemu. Kao da smo ušli u rascjep između dvaju strana istog ponora, tako je bilo negdje vrućeg ljeta te osamdesetisedme nad toplim, tek izlivenim asfaltom i betonom grada ušminkanog da primi u se mladost onoga svijeta; godine u kojoj je ovaj grad na čas možda ni nemajući o tome pojma dotakao zvijezde uzdižući se do njih iz blata i stropoštajući se s treskom natrag.
Danas - to vjerujem, ali volio bih čuti misli li netko drugačije - takvo što teško da je moguće. Zbog čega je to tako i jesmo li zbog toga otišli vrit (više ovi koji dolaze, nego mi koji odlazimo i koji više nismo posebno važni), nije moguće objasniti u sto komentara, ali ne znam postoji li netko tko se s time ne bi složio - mislim, s time o otuđenju.
Ako postoji, bilo bi zanimljivo čuti njegova iskustva s tih tindera – ne pusta teoretiziranja i nagađanja; ili možda jednostavno – ne bi.
Pozdrav, i najte kaj zamjeriti :).
10.03.2025. (15:15)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Snoviđenja
baj baj majmuni!
09.03.2025. (11:17) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dvi, tri rici...
Ha ha ha.
Ne treba ti ni slika lika koji se nacrtao (kao predškolsko neodgojeno derište) u par poteza putem tastature.
Iz mog iskustva, male su šanse za roman/su čak i među ljudima koji su sličnih intelektualnih kapaciteta, emotivnih potreba, svjetonazora... putem društvenih mreža.
Čak i ako zaiskri tekstualno, iluzija se razbije susretom.
Za plitke ljude, za čisto seksualne potrebe (ukoliko nekoga to istinski ispunjava), te mreže mogu poslužiti.
Takav je "tvoj" Marko; njemu treba nešto za pojebat i odjebat, idealno bi bilo: mlado i naivno, da bi u "alfa" muškom društvu imao o čemu pričati uz pivo, votku, travicu...
Pravog ćeš najvjerojatnije upoznati na realnom mjestu. Pusti Tinder luzerima. ;)
09.03.2025. (11:37) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
AnnaBonni1
Kako si me nasmijala ?
Falim te Bože što sam se udala prije interneta da mi neki krele kaže - ne sviđa mi se tvoja ricasta kosa ( a NIJE trajna ka šta je ovdi na blogu jedna rekla )
Zanemari muškarce s low brain : oni bi povalili i muvu što leti
09.03.2025. (12:23) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Mariano Aureliano
Bio mi je zanimljiv tvoj post sve do pred sam kraj. No na kraju postaješ ista kao i taj Marko - mačetom mašeš ispred sebe. On se u kafiću ustane usred razgovora ako mu se žena ne sviđa, a ti konstatiraš: "Ne možete nam ništa, jer nam niste potrebni. Sretan Dan žena svim kretenima koji nas okružuju. Luzeri." Ja ne vidim neku bitnu razliku.
09.03.2025. (12:31) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dnevnik jedne babe
:)))))
Bravo!!!!
10.03.2025. (06:42) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
lief erikson
Moram se složiti s komentarom iznad, zadnji dio teksta je apsolutno nepotreban... imam iskustva na takvim stranicama... nisu neka sreća jer je teško uopće započeti razgovor, a ni ne možeš ako nisi "pogodak", tj. možeš ako plaćaš, a to mi ne pada na pamet... stavljao sam svoje slike i nisam nikad ni ulazio u razgovor s nekim tko nema svoje... ostvario sam i veze s takvim upoznavanjem... realnost je zapravo da na deset susreta uživo eventualno dođe jedna normalna osoba... i ono što sam shvatio je da zapravo žene dosta traže samo avanture tak da mislim da ti je frendica jedna od tih, da joj je draži k... od nečeg smislenog... misle ljudi da je tam sve na izvol'te, ko izlog pa biraš, a zapravo je totalna suprotnost i kad si stariji, čitaj izbirljiviji, još je gore... nisam nikad pobjego sa susreta kao dotični iz posta ali sam imao želju da pobjegnem... no sve je to isto kao i uživo, ne treba suditi o drugima na temelju jednog razgovora, ne treba se razočarati na temelju jednog "slučaja"... sretno dalje!
10.03.2025. (09:25) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ani ram
Jednom davno bila je Iskrica i jedan moj tada dvadesetogodišnji prijatelj odlučio je uživo upoznati gospoju s kojom se dopisivao pa je otišao kod nje na kavu. Ali on je dobro odgojen dečko pa se samo sasvim pristojno porazgovarao s vršnjakinjom od svoje mame, to mi je baš jučer palo napemet, kako sad imam godina otprilike kao ta gospoja, i pobogu, kako joj se dalo???
10.03.2025. (10:05) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
j.
Nemam srećom baš nikakvih iskustava s ovim, tako da iz teksta ne iščitavam generaliziranje zlotvora u nešto šire i brojnije od nekoliko ljudi s mreže. Naime, kada ljudi pišu o svojim problemima, prvenstveno se radi o boli koju na taj način svjedoče zbog onoga što smatraju nepravdom – pa imam potrebu suosjećati.
Zato radije ipak ne bih ovaj tekst izjednačavao s ponašanjem muškarca koje je u njemu opisano; potpuno prihvaćam da se može reći kako na „takvim“ mjestima ne bi valjalo očekivati previše dobroga – ali tu bih svakako stao s analizom. Naime, kako je rekao još gospon Brodski, a volim se vraćati na tu životnu mudrost, zlo počinje tamo gdje jedan čovjek pomisli da je bolji od drugoga. I još, nešto što bih dometnuo: kako ćeš dobrog čovjeka nadasve poznati po tome da se ne raduje tuđoj nevolji.
Eh sad, netko bi moguće dometnuo, pa muškarci odlaze na tindere radi seksa, i vrlo su - ako se radi o nekom zgodnom i poželjnom - izbirljivi. Sve što o tome mogu napisati pusta je pretpostavka i nagađanje. Da li su i žene takve, nemam pojma; nisam siguran da se ne bi našlo sličnih iskustava u obrnutim ulogama; ali to je samo moja pretpostavka i ništa više od toga.
Jer, tisuću puta vidio sam jednu te istu priču o tinderiranju u jednoj jedinoj noći; o tome kako se ljudi o ponoći iz slavuja pretvaraju u orlove i sokolove, a požuda bjesni nad tminom poput bolesti od suza i trnja.
Zbog toga, mogu se ovdje jedino prisjetiti onoga što sam o vezivanju dvoje ljudi mislio kada sam imao devetnaest, kada nisam još imao nikoga tko bi me volio – onako kako žene muškarce već, je li, vole i kako baš svaka za sebe vjeruje da umije – i kada ni sanjati nisam mogao čeka li me takvo što iza ugla: mislio sam da želim ili sve, ili ništa. Ako ne mogu dobiti sve; onda neću uzimati i otimati mrvice - eto to sam mislio. A i to je bilo i jest opet samo moje mišljenje - i ništa više od toga.
Zbog čega ljudi odlaze na tindere možda bi - sasvim moderno i prilično starački neuvjerljivo - valjalo objašnjavati otuđenjem svojstvenim za današnje vrijeme. Naime, vrlo je vjerojatno kako nikada među ljudima nije bilo više mogućnosti komunikacije a manje dobronamjernosti i iskrenog uživanja u tome da si s nekim; da s njim zajedno provodiš vrijeme; pričaš, upoznaješ se. Uživanja u tome kako je sasvim dovoljno da tog istoga – nemaš i ne koristiš se njime kao nekim priborom - i da si svjestan kako se ljude ne može posjedovati kao automobil ili ogrlicu, nego da je sve što s njima može biti trenutak koji će jednoga dana postati uspomenom.
Ili neće.
A opet, dolazim iz vremena u kojem je sasvim normalno bilo da ti na Trgu ili kod Zvečke ili kod Stojedinice - tom tinderu našeg doba - u dva ujutro s iskrenim osmijehom priđe posve nepoznata djevojka ne tražeći cigaretu, nego započne razgovor o bilo čemu. Kao da smo ušli u rascjep između dvaju strana istog ponora, tako je bilo negdje vrućeg ljeta te osamdesetisedme nad toplim, tek izlivenim asfaltom i betonom grada ušminkanog da primi u se mladost onoga svijeta; godine u kojoj je ovaj grad na čas možda ni nemajući o tome pojma dotakao zvijezde uzdižući se do njih iz blata i stropoštajući se s treskom natrag.
Danas - to vjerujem, ali volio bih čuti misli li netko drugačije - takvo što teško da je moguće. Zbog čega je to tako i jesmo li zbog toga otišli vrit (više ovi koji dolaze, nego mi koji odlazimo i koji više nismo posebno važni), nije moguće objasniti u sto komentara, ali ne znam postoji li netko tko se s time ne bi složio - mislim, s time o otuđenju.
Ako postoji, bilo bi zanimljivo čuti njegova iskustva s tih tindera – ne pusta teoretiziranja i nagađanja; ili možda jednostavno – ne bi.
Pozdrav, i najte kaj zamjeriti :).
10.03.2025. (15:15) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Supatnik
Vidim da temperament nije omekšao, ne mogu to pizdeki probaviti, jesi li prominila posao
10.03.2025. (19:44) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
ZlicaOdOpaka
Ova zlica nakon pol min prekida tipkanje :-))))))))))))))))))))))))))))))))
Ne bi stigao do druge red flag :-))))))))))))))))))))))))))))))))))))))))
11.03.2025. (09:03) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
dejmon
Budi svoja i pametna kako vidim da jesi po napisanom tekstu, a budale zaobilazi nasiroko. Eto, ne dijelim pamet, ali mi došlo.
12.03.2025. (08:36) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...