Komentari

necenitko.blog.hr

Dodaj komentar (14)

Marketing

  • Mariano Aureliano

    U lipnju ove godine ovaj sam komentar ostavio kod jedne blog-drugarice koja je napisala post o istini i pozvala nas da nešto o istoj kažemo. Noćas sam prebirao po gmail-skladištu svojih i tuđih komentara koje sam iz ovog ili onog razloga poželio sačuvati pa sam tako nabasao i na ovaj svoj komentar na temu istine.

    avatar

    17.10.2024. (02:46)    -   -   -   -  

  • Ypsilonka

    Lijep ti je komentar.
    Osobno sam najviše zajebala na duhovnom planu. Nisam bijesna ni ljuta, ni išta slično, ali ne osjećam "zajedništvo i podršku" - pripadanje u duhovnoj sferi.

    U biti sam došla pozdraviti se s tobom. Blog šteka, koliko je do kolapsa ne znam. Možda mjesec možda godine.

    Hvala ti na godinama druženja. Uživala sam na tvojim postovima osobito u vrijeme kada su @jelen, @Art, @Lil i @smisao života kod tebe redovno komentirali.
    Čak su nam i rasprave u svađalačkom tonu bile odlične.

    Ostalo je upisano i pohranjeno u meni, a očituje se kao iznimna simpatija, lijepo sjećanje i blogerska ljubav.

    Budi mi dobar, čuvaj se, čuvaj suprugu.
    Možda blog ne krepa pa se čujemo nekada, ali sumnjam.
    Pusa

    avatar

    17.10.2024. (08:27)    -   -   -   -  

  • The Art Of Being Yourself

    Vidiš kako @ypsilonka širi optimizam po blogosferi. Oprašta se sa svima i najavljuje apokalipsu. :)))))

    avatar

    17.10.2024. (08:40)    -   -   -   -  

  • Blogokviz

    Najduhovnija iskustvena razina istine je djelo ljubavi prema drugome, i ništa drugo nije potrebno, niti je važno, jer nema ništa veće od toga, barem ne za mene...

    A apokalipsa je neminovna, kad tad, a čini mi se da se opasno približava jer mi treba pol vure da ostavim komentar :))

    avatar

    17.10.2024. (10:16)    -   -   -   -  

  • Ypsilonka

    @Art možda i neće biti blogoapokalipse, ali ja svakako neću kroz skorije vrijeme (dok se oprostim do kraja i sa svima u svom srcu prvenstveno :))) dolaziti na mjesto na kojem mi prođe cijela pauza dok mi učita jednu stranicu.

    Razmišljam čak i zagasiti Cicimici. :)

    avatar

    17.10.2024. (12:20)    -   -   -   -  

  • The Art Of Being Yourself

    pa šta je imaš gasiti, ugasit će se "spontano" :)))))

    avatar

    17.10.2024. (12:45)    -   -   -   -  

  • Annabonni

    Meni je drago da si tu : ako ovo shvatiš kao istinu, onda nema dvojbe ni definicije , a ne potrebe obrazlaganja.

    Blog polako nestaje, ugiba, izdiše ili umire.....sve sam nabrojila kao kod smrti Gregora Samse i vječnog pitanja je li umro ili ugininu...istina je, da je Samsa izdahnuo.

    Trenutno ne pišem : volim sve brzo obaviti, a ova sporost me toliko umara da je odustajanje moje od pisanja jača potreba nego nego slike ili spotove stavljati.

    Ako i kad odemo, nedostajat će mi tvoji postovi drugačiji i kvalitetniji od mnogih sličnih aspiracija......... LP

    avatar

    17.10.2024. (13:37)    -   -   -   -  

  • j.

    Možda je najveći problem s istinom to što čovjek vjerojatno prije da će biti sposoban osjetiti je, nego spoznati. Upravo to bi mogla biti ova situacija s čovječanstvom koju si tako lijepo opisao. U svima nama, međutim, ima krivnje za takav porazan rezultat,. jer hrlimo komforu, trenutnim i površnim užicima i nekonfliktnosti zato što je na toj razini moguće funkcionirati lakše, unosnije i bezbolnije. Umjesto vrijednosti za koje duboko osjećamo kako su istinske, mi tako i ne htijući podupiremo ovaj svijet koji počiva na hijerarhiji sile, imetka i vanjskog izgleda; bezvrijedne i skupe ambalaže koja jamči uspjeh i ugled među onima koji ga vode.

    Drago mi je povremeno pročitati neki tvoj nadahnut tekst, osobito ako je ovako kratak i jasan :).

    avatar

    17.10.2024. (17:05)    -   -   -   -  

  • luki2

    Odličan komentar, zapravo - odličan post i još jednom si rekao sve što je potrebno. Misliš da ce neki, kojih se post baš tiče, razumjeti?:)))) Ljubim!

    avatar

    17.10.2024. (19:46)    -   -   -   -  

  • NF

    Vratit ću se tekstu kad budem svježiji, danas sam naprasno probuđen. Zaključak mi je prihvatljiv, čitao sam tehnikom brzog čitanja pa nisam siguran da li je izrečena jedna u zadnje vrijeme raširena teza na blogosceni, koje sam se dotakao i u svom nekorigiranom postu, a ne smatram je točnom, ja sam svojevremeno na faksu imao seminarski rad s kritikama narodnih poslovica i mudrosti i na tom području sam osjetljiv, ali kažem, možda mi se pričinilo. Lp

    avatar

    18.10.2024. (10:21)    -   -   -   -  

  • Mariano Aureliano

    @Ypsilonka - Blog je proradio pa ti je izgovor za povlačenje propao. :)

    @The Art Of Being Yourself - Apokalipsa i ljubav uvijek su išli ruku pod ruku. :))

    @Blogokviz - Tako je jednom davno moje djelo ljubavi prema ženinim biljkama na terasi urodilo općim pomorom istih jer sam ih iz silne ljubavi previše zalijevao. :)

    avatar

    19.10.2024. (07:59)    -   -   -   -  

  • Mariano Aureliano

    @AnnaBonni - Kako to biva i s drugim stvarima u životu, blog.hr je u počecima bio vitalan i pun zanimljivih, originalnih, kreativnih ljudi koji su imali što reći i znali to kvalitetno napisati. S vremenom je postotak takvih opadao, a srazmjerno rastao postotak kič-blogova, blogova ispraznih do boli. Još k tome, budući da uglavnom nema pravilne valorizacije kvalitetnih blogova od strane blogoopćinstva, njihovi se autori s vremenom demotiviraju i odlaze.

    avatar

    19.10.2024. (08:08)    -   -   -   -  

  • Mariano Aureliano

    @j. - I spoznaja ima svoje mjesto u otkrivanju istine, a još k tome imamo mnogo različitih vrsta spoznaje. Uz pojam osjećaja uvijek se vežu maglovitost, proizvoljnost, subjektivnost, neodređenost, no duhovni osjećaj je bridak, precizan i objektivan kao malošto. Stoga je riječ "osjećaj", po meni, ovdje tek privremena dok se ne pronađu bolje riječi. Osobno ne smatram riječ "spoznaja" u tom kontekstu inferiornom, spoznaja kao duhovni osjećaj sasvim je funkcionalan konstrukt. Druga je stvar reagiranje čovječanstva iz solarnog pleksusa - tada je taj osjećaj istodobno i veoma stvaran, precizan, objektivan, i u visokoj mjeri podvajajuć. Ne bih ga brkao s duhovnom spoznajom/osjećajem.

    Moglo bi tako biti da je čovjek - bilo evolucijski, bilo kakvim genetičkim uplitanjem - kreiran da bude poslušna radilica koja propitivanje i neslaganje osjeća grijehom, nečim nedoličnim. U svakom je slučaju neobično i nije samo po sebi razumljivo u kojoj mjeri ljudi robuju religiji u kojoj su se kao društveno biće rodili i u kojoj se mjeri kao medo na lancu dadu voditi nerijetko sasvim infantilnim imperativima i komandama te religije. Usput nikada ne treba zaboraviti da je čovjek vazda pripitomljena zvijer, dakle zvijer u nama periodički izlazi na površinu i čini užase nad bližnjima.

    avatar

    19.10.2024. (08:29)    -   -   -   -  

  • Mariano Aureliano

    @luki2 - Ne doživljavam svoj gornji post takvim da bi se trebao nekoga posebno ticati. Povrh toga, uvijek je bolje prvo zamijetiti brvno u vlastitu oku nego trun u tuđem.

    @NF - Ne znam na koju u zadnje vrijeme raširenu tezu misliš, nisi se izjasnio. :)

    avatar

    19.10.2024. (08:40)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...