Tekst besprijekorno lektoriran. :) U jednom od intervjua s Rašetom povodom izlaska te knjige spominjao je Titovo vješto ekvilibriranje između toga da ostane u Staljinovoj milosti jer mu je to trebalo za rad u Jugoslaviji i toga da ipak nikoga ne denuncira više nego što je nužno. Teško je iz današnje perspektive davati jednoznačan moralni sud o onim vremenima i prioritetima u tadašnjim konstelacijama i omjerima snaga. Krleža je u više navrata tih godina Titu ukazivao na Staljina, a Tito sasvim sigurno nije bio ni glup ni kratkovidan pa da tog monstruma nije mogao i znao i sam skenirati. Ono što je Tito tada zamjerao Krleži bio je tajming, loš tajming; govorio mu je: ne sada, sada nije vrijeme da po tome rovarimo, Hitler nam je za vratom, bit će prilike...
26.09.2024. (11:52)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Zanimljivo:-) kako ti žena ( emocija prema njoj ) može zakomplicirati život. Doista je izrazito teško i nezahvalno iz današnjice donositi neko mišljenje obzirom na tadašnje prilike, a točno tako je sa svim starim običajima i povijesnim osobama i tekstovima..Treba izvanredno poznavati kontekst, što je gotovo nemoguće u potpunosti ako tada nisi živio.Povijest je skup kauzaliteta.
Titi se nikako ne može poreći talent za razne političke manevre i prilagodbe. Političar u svakom smislu.
26.09.2024. (12:16)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Mariano, to ja fotkam na mobu, pa onda kroz Text scanner; mora biti besprijekorno :)...
Uvijek me fascinira kako je Pilić u onoj knjizi izanalizirao njih dvojicu i posebno taj sukob na ljevici; Krleža nije mogao odustati od svojih prijatelja iz djetinjstva; njemu se nisu mogle prodati priče o tome da su nekakvi špijuni... Tito je u toj priči naravno gledao korist, zato i nije mogao pristati na Krležina "zastranjenja"
Sarah, super si to primijetila :) Knjiga nije teška za čitanje; ima dosta dijelova koji se tiču Pelagije; često danas ljudi govore o toj vezi kao problematičnoj, međutim - za ono doba veza starijeg muškarca i djevojčice bila je zapravo plemenita stvar; s vremenom je taj brak pukao je je Titu važnija bila karijera od žene; kako poznato... pa je Pelagija dok je bio u tamnici otišla gore... a ova druga žena - koja je nestala u Velikom teroru... eto, ispada da nije bez razloga za Titova života bila gotovo pa nepoznata u SFRJ...
AnnaBoni, sjećam se i ja tih tomova, bili su senzacija u ono doba, ja sam bio još u srednjoj; Stari je znao zaspati s tim, tada se to naručivalo po knjižnicama mjesecima unaprijed; pa bih se ušunjao i izvukao mu knjižurinu s prsa i onda odrapio do dva u noći... eh, mladosti... ali opravdanje je bilo da ionako ništa u gradu nije radilo iza jedanaest; Zagreb je tek iza Univerzijade postao grad u kojem se nešto dešava noću a da nisu špelunke i birtije kraj kolodvora... :))
Ovog ljeta odrapio sam za vrijeme mirovanja od operacije i poslije na strašnoj vrućini jedno četiri ovakve knjižurine, ali niti jedna nije bila preteška; sad ću vas ovdje do zime daviti isječcima... :))... ipak, kada bih morao birati što je najbolje što sam pročitao u srpnju i kolovozu, bez premca to je Murakami; Moj slatki Sputnik; dobro, to nije knjižurina, ali sam je gutao polako, čitajući isti odlomak i po nekoliko puta - tako je majstorska, valjda mi je za njenih dvjestopedeset strana trebalo isto koliko i za ovo ili Liljestranda koji su i po tri puta dulji... :)
26.09.2024. (16:00)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Moj slatki Sputnik je divna knjiga, no jednako je divna i Norveška šuma, kao i Južno od granice, zapadno od Sunca, pa ako neku od te dvije još nisi pročitao, navali... :)
26.09.2024. (18:16)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Sve povezano sa Titom, titoizmom i titofilijom/titonostalgijom jest prejezivo. Ja na to i nisam obraćao pažnju dok sam bio mlađi jer sam mislio da se radi o davnoj prošlosti koja nema odavno praktičnoga upliva na sadašnjost. Međutim... a kad tamo... no nemojmo sad o tome.
Htio sam zapravo se spomenuti anegdotalne zgode od lanjskog ljeta, putovao sam vlakom iz Ulaanbaatara na sjever do jednoga malog gradića u posjet prijateljima. U vlaku mi se prikrpao neki stariji čovjek Kazah (ali rodom domaći mongolski Kazah, ne Kazahstanac), u posjetu staroj domovini, živi inače u Mađarskoj.
Uglavnom između ostaloga jasno da smo morali i Tite se dotaći. A čovjek je nekako kao i ja entuzijast za povijest manje poznatu, bilo mu je fascinantno kako ja znam za epizodu iz Titina života kad je živio s Kazasima u stepi pod Omskom prije negoli su Crveni zauzeli Omsk itd. Uglavnom on je tvrdio i nešto što meni nije poznato da je Tito poslje rata doveo tu kazašku obitelj da žive u Jugoslaviji kakti da im uzvrati za gostoprimstvo. Sad ja ne znam jel bilo to fakat tako, ali ovaj je bio jako uvjeren u to.
26.09.2024. (18:37)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Mariano, budem, hvala. Jelen, svakoj demistifikaciji i demitologizaciji mogu posebno pomoći rasprave, podaci i otkrivanje stvari koje nisu bile poznate ranije (ili su očito bile prikrivene). Recimo, po meni, kao ova s tim izvještajem. Zanimljiva crtica o davnoj prošlosti, hvala...
26.09.2024. (19:33)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Sad sam malo pomnije pročitao sve. Vidim spominješ da je neka operacija pala ljetos? Nadam se da je sve ok sada! Onda vjerojatno nisi planinario po Ivanščici? Ni ja nisam baš stigao. Ali ona čeka uvijek na istom mjestu :-) Ne znam kakva je to knjiga "Moj slatki Sputnik" ali kako sam prvi put letio kroz tekst pročitao sam moj slatki Supatnik, pa rekoh ovo su opet neke melodramsko-međuljudske teme kao i inače na blogu :-D Svako dobro svima!
26.09.2024. (20:02)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Bruh, ništa dramatično, samo je trebalo dobro odmirovati. Ivanščica mora doći na red, mislim na ono Vumelje o kojem smo davno pričali .. Knjige su, kao i uvijek u životu, bile od velike pomoći... Hvala svima, čitamo se...
27.09.2024. (05:16)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
E sad... opravdavati se nekakvom komitetu ili čemu već koga si ljubio i iz kojih razloga si raskrstio, a sve zbog (političke, državničke) karijere je bijedno. Kakva blasfemija :). Oprostite što tako mislim, ali ako išta kod mene ima božanski karakter onda je to ljubav. Može prema ženi, muškarcu, ali i ljubav općenito. Možda nisam pažljivo čitala, ali tekst je ljigavo opravdavajući, tipa: časni sude, nisam ja kriv, ona je. ;)
27.09.2024. (22:19)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Nemaš zašto tražiti oprost, barem što se mene tiče Dvi-tri; lijepo si to opisala, jedino što je u času pisanja ovog pisma, po navodima iz ove knjige, Lusil već u reštu, ili čak mrtva. To vjerojatno nitko nikada točno neće znati. A u biti, sami sebi moramo objasniti je li nam važno.
28.09.2024. (08:22)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Mariano Aureliano
Tekst besprijekorno lektoriran. :) U jednom od intervjua s Rašetom povodom izlaska te knjige spominjao je Titovo vješto ekvilibriranje između toga da ostane u Staljinovoj milosti jer mu je to trebalo za rad u Jugoslaviji i toga da ipak nikoga ne denuncira više nego što je nužno. Teško je iz današnje perspektive davati jednoznačan moralni sud o onim vremenima i prioritetima u tadašnjim konstelacijama i omjerima snaga. Krleža je u više navrata tih godina Titu ukazivao na Staljina, a Tito sasvim sigurno nije bio ni glup ni kratkovidan pa da tog monstruma nije mogao i znao i sam skenirati. Ono što je Tito tada zamjerao Krleži bio je tajming, loš tajming; govorio mu je: ne sada, sada nije vrijeme da po tome rovarimo, Hitler nam je za vratom, bit će prilike...
26.09.2024. (11:52) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Sarah
Zanimljivo:-) kako ti žena ( emocija prema njoj ) može zakomplicirati život.
Doista je izrazito teško i nezahvalno iz današnjice donositi neko mišljenje obzirom na tadašnje prilike, a točno tako je sa svim starim običajima i povijesnim osobama i tekstovima..Treba izvanredno poznavati kontekst, što je gotovo nemoguće u potpunosti ako tada nisi živio.Povijest je skup kauzaliteta.
Titi se nikako ne može poreći talent za razne političke manevre i prilagodbe. Političar u svakom smislu.
26.09.2024. (12:16) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Annabonni
Poslije Dodijerove knjige, o Titu nisam ništa čitala..
26.09.2024. (12:28) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
j.
Mariano, to ja fotkam na mobu, pa onda kroz Text scanner; mora biti besprijekorno :)...
Uvijek me fascinira kako je Pilić u onoj knjizi izanalizirao njih dvojicu i posebno taj sukob na ljevici; Krleža nije mogao odustati od svojih prijatelja iz djetinjstva; njemu se nisu mogle prodati priče o tome da su nekakvi špijuni... Tito je u toj priči naravno gledao korist, zato i nije mogao pristati na Krležina "zastranjenja"
Sarah, super si to primijetila :) Knjiga nije teška za čitanje; ima dosta dijelova koji se tiču Pelagije; često danas ljudi govore o toj vezi kao problematičnoj, međutim - za ono doba veza starijeg muškarca i djevojčice bila je zapravo plemenita stvar; s vremenom je taj brak pukao je je Titu važnija bila karijera od žene; kako poznato... pa je Pelagija dok je bio u tamnici otišla gore... a ova druga žena - koja je nestala u Velikom teroru... eto, ispada da nije bez razloga za Titova života bila gotovo pa nepoznata u SFRJ...
AnnaBoni, sjećam se i ja tih tomova, bili su senzacija u ono doba, ja sam bio još u srednjoj; Stari je znao zaspati s tim, tada se to naručivalo po knjižnicama mjesecima unaprijed; pa bih se ušunjao i izvukao mu knjižurinu s prsa i onda odrapio do dva u noći... eh, mladosti... ali opravdanje je bilo da ionako ništa u gradu nije radilo iza jedanaest; Zagreb je tek iza Univerzijade postao grad u kojem se nešto dešava noću a da nisu špelunke i birtije kraj kolodvora... :))
Ovog ljeta odrapio sam za vrijeme mirovanja od operacije i poslije na strašnoj vrućini jedno četiri ovakve knjižurine, ali niti jedna nije bila preteška; sad ću vas ovdje do zime daviti isječcima... :))... ipak, kada bih morao birati što je najbolje što sam pročitao u srpnju i kolovozu, bez premca to je Murakami; Moj slatki Sputnik; dobro, to nije knjižurina, ali sam je gutao polako, čitajući isti odlomak i po nekoliko puta - tako je majstorska, valjda mi je za njenih dvjestopedeset strana trebalo isto koliko i za ovo ili Liljestranda koji su i po tri puta dulji... :)
26.09.2024. (16:00) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Mariano Aureliano
Moj slatki Sputnik je divna knjiga, no jednako je divna i Norveška šuma, kao i Južno od granice, zapadno od Sunca, pa ako neku od te dvije još nisi pročitao, navali... :)
26.09.2024. (18:16) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
jelen
Sve povezano sa Titom, titoizmom i titofilijom/titonostalgijom jest prejezivo. Ja na to i nisam obraćao pažnju dok sam bio mlađi jer sam mislio da se radi o davnoj prošlosti koja nema odavno praktičnoga upliva na sadašnjost. Međutim... a kad tamo... no nemojmo sad o tome.
Htio sam zapravo se spomenuti anegdotalne zgode od lanjskog ljeta, putovao sam vlakom iz Ulaanbaatara na sjever do jednoga malog gradića u posjet prijateljima. U vlaku mi se prikrpao neki stariji čovjek Kazah (ali rodom domaći mongolski Kazah, ne Kazahstanac), u posjetu staroj domovini, živi inače u Mađarskoj.
Uglavnom između ostaloga jasno da smo morali i Tite se dotaći. A čovjek je nekako kao i ja entuzijast za povijest manje poznatu, bilo mu je fascinantno kako ja znam za epizodu iz Titina života kad je živio s Kazasima u stepi pod Omskom prije negoli su Crveni zauzeli Omsk itd. Uglavnom on je tvrdio i nešto što meni nije poznato da je Tito poslje rata doveo tu kazašku obitelj da žive u Jugoslaviji kakti da im uzvrati za gostoprimstvo. Sad ja ne znam jel bilo to fakat tako, ali ovaj je bio jako uvjeren u to.
26.09.2024. (18:37) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
j.
Mariano, budem, hvala.
Jelen, svakoj demistifikaciji i demitologizaciji mogu posebno pomoći rasprave, podaci i otkrivanje stvari koje nisu bile poznate ranije (ili su očito bile prikrivene). Recimo, po meni, kao ova s tim izvještajem.
Zanimljiva crtica o davnoj prošlosti, hvala...
26.09.2024. (19:33) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
jelen
Sad sam malo pomnije pročitao sve. Vidim spominješ da je neka operacija pala ljetos? Nadam se da je sve ok sada!
Onda vjerojatno nisi planinario po Ivanščici? Ni ja nisam baš stigao. Ali ona čeka uvijek na istom mjestu :-)
Ne znam kakva je to knjiga "Moj slatki Sputnik" ali kako sam prvi put letio kroz tekst pročitao sam moj slatki Supatnik, pa rekoh ovo su opet neke melodramsko-međuljudske teme kao i inače na blogu :-D
Svako dobro svima!
26.09.2024. (20:02) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Annabonni
ja sam ostala s Norveškom šumom.......do daljnjega. Pisala sam i osvrt na taj roman
26.09.2024. (21:29) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
luki2
Izbor - odlomak - fenomenalno! Bravo! Ljubim!
26.09.2024. (22:26) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
j.
Bruh, ništa dramatično, samo je trebalo dobro odmirovati. Ivanščica mora doći na red, mislim na ono Vumelje o kojem smo davno pričali .. Knjige su, kao i uvijek u životu, bile od velike pomoći... Hvala svima, čitamo se...
27.09.2024. (05:16) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dvi, tri riči...
E sad... opravdavati se nekakvom komitetu ili čemu već koga si ljubio i iz kojih razloga si raskrstio, a sve zbog (političke, državničke) karijere je bijedno.
Kakva blasfemija :).
Oprostite što tako mislim, ali ako išta kod mene ima božanski karakter onda je to ljubav. Može prema ženi, muškarcu, ali i ljubav općenito.
Možda nisam pažljivo čitala, ali tekst je ljigavo opravdavajući, tipa: časni sude, nisam ja kriv, ona je. ;)
27.09.2024. (22:19) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
j.
Nemaš zašto tražiti oprost, barem što se mene tiče Dvi-tri; lijepo si to opisala, jedino što je u času pisanja ovog pisma, po navodima iz ove knjige, Lusil već u reštu, ili čak mrtva. To vjerojatno nitko nikada točno neće znati. A u biti, sami sebi moramo objasniti je li nam važno.
28.09.2024. (08:22) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...