od sukoba mišljenja, nitko izgubiti glavu neće sva sreća, ali ne bi trebalo da sukob ili neslaganje kidaju niti koje nas ovdje vežu. Poznato ti je,da s malo razumijevanja smo u stanju racionalizirati i shvatiti da je ovo samo blog i da samo komentarima "ratujemo" Ti si dobra duša koja upija poput pamuka -sve
24.09.2024. (14:02)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Niti se ne kidaju uslijed neslaganja. Neslaganje je poželjno, jer smo davno naučili ili trebali naučiti da kad svi misle isto- nitko ne misli dovoljno. Niti se kidaju uslijed uvreda, nebiranja riječi i bezobrazluka. Ja sam dosta osjetljivija. I što sam starija, svjesnija zašto su ljudi odavde otišli.
24.09.2024. (17:56)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Nakon kiše dolazi sunce, ja sam ponovno...mi smo ponovno svi na okupu i to mi je bitnije od svega. Imam novi posao i novo učenje svega vezano uz to, opet sve iznova, ja sam vječiti početnik i ne mogu se bakćati s blogom... Tugu nisam znala pisati - ja živim i dišem za sreću. ... Uletim tu i tamo pročitati nešto lijepo... od dragih ljudi i... to je sve. ... Grlim se više, još jedan razlog zašto me nema ;)* ... Pusti to...
24.09.2024. (18:40)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@ opraštam i ja kad mi se kaže oprosti:-) u suprotnom, beskrajno opraštanje dođe ko poziv na još uvreda. Nešto kao da se ne voliš. @ you are apsolute beginner:-) i to je baš lijepo. Učenje novog je predivno. Od jednog me tugovanja spasilo upravo to- učenje vožnje. Super je da ste na okupu i da dišeš sreću Neka zagrljaj nikada ne olabavi:-* .....puštam...ništa i nikog ne držim..
24.09.2024. (18:46)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ne stignem više sve pohvatati. Ako se tu slučajno radi o meni i o jučerašnjem prisjećanju na Mikija koji kaže da se boji jer da je promašeno - kao moje patentirano mamuzanje mrtve kobile - tumačiti prastare biblijske tekstove o robovanju žena pored živa i zdrava eksploatiranja istih u današnjem sustavu vrijednosti, kuluka, plaća i gospodarstva; i o mome citiranju Simone de Beauvoir, jer moraš nečim potkuriti na jednoj strani da bi nategao na drugoj - ne znam kakve to veze ima s tobom; tebe nisam imao uopće u vidu; kao nedavni nesporazum o Flixbusu. Mariano bi rekao da na tankoj stapci priče imam puno grančica digresija, ali još mi nije otkrio što je recept za to; progresija? :) Za svaki slučaj, ukoliko si se bilo čime ti ili bilo tko drugi s moje strane našli povrijeđenim, ispričavam se i žalostilo bi me stvarno da se netko osjeća loše. Ako me pak podudaranje naslova ovog teksta i tvog komentara kod mene navelo na krivi trag pa po njemu pišem sve ovo, onda sam jednostavno bedak, nema se tu što drugo reći. Možda jedino: sjajno je vidjeti i razlikovati živu vjeru od religije; živoj vjeri nikakav svijet ne smeta. Kaj sam još htio reći, ma niš, kidam u krpe, sutra sam cijeli dan na kotačima. Ne treba blog shvaćati preozbiljno, bar se meni tako čini. Znam sada već za bar dvadeset ljudi kojima je blog bio prijelaz u neku novu priču, u poslu, životu, snalaženju, osobito s riječima; blog je carstvo riječi prije svega; sjajno je da postoji ovo još malo dok ga biznis ne dokusuri... Sjajno mi je nadasve pročitati i ovo što je napisala Dvi-tri. Zapravo, polako počinjem uviđati da ovdje na blogu radim loše stvari, najčešće napišem jedno a ljudi pročitaju drugo - i da to nekako polako ali svakako moram utrnuti; idem dalje; hvala od srca na toj spoznaji...
24.09.2024. (21:35)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Blog nisam otvarao od proljeća do jučer. Ako sam dobro pohvatao trenutne odnose, moj prijatelj Mariano sada formalno vodi Apače Indijance...dođe im ko poglavica...To me neugodno iznenađuje, makar u retrospektivi gledajuć neki znaci su ukazivali još proljetos u tom smjeru. Kaj moreš... nekak valjda bu!
24.09.2024. (22:34)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ovaj opis siromaštva koji si sebi zaljepila da je iznutra me je prenerazio. Daj, gdje si ti od unutarnjeg "siromaštva". Samo nekada dođu dani da nismo raspoloženi i kritični smo prema sebi.
Uvježban mi je mozak da selektivno pamti, odnosno brzo zaboravlja povrede. Da nije tako tko zna što bi bilo sa mnom?
Kad pomislim na blog i blogere osjećam toplinu. Lijepo je kad takve emocije žive u nama.
Ne znam što je bilo na blogu, ali s obzirom je bilo na blogu, nije tako važno.
Lijepa si iznutra, baš takva kakva jesi.
25.09.2024. (17:53)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@ nije ti to samo siromaštvo u financijskom smislu. To ti je tuga. To je usamljenost. To je praznina. Konkretno, predugo nisam plakala, predugo nemam vremena sjest i plakat. Predugo se samoj sebi gradim jakom, jačom nego što jesam. To dugoročno nije dobro. Ukratko, situacija me tjera da moram biti stup, potporanj, utjeha i zagrljaj. A meni je potrebno nasloniti se. Može li se stup nasloniti sam na sebe?:-)) možda na drugi stup? Pa onda zajedno načine prolaz... Uglavnom, moram se napit da se malo opustim i zaplačem( ko žena, čovjek:-)
25.09.2024. (20:32)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
.Annabonni
od sukoba mišljenja, nitko izgubiti glavu neće sva sreća, ali ne bi trebalo da sukob ili neslaganje kidaju niti koje nas ovdje vežu.
Poznato ti je,da s malo razumijevanja smo u stanju racionalizirati i shvatiti da je ovo samo blog i da samo komentarima "ratujemo"
Ti si dobra duša koja upija poput pamuka -sve
24.09.2024. (14:02) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Sarah
Niti se ne kidaju uslijed neslaganja. Neslaganje je poželjno, jer smo davno naučili ili trebali naučiti da kad svi misle isto- nitko ne misli dovoljno.
Niti se kidaju uslijed uvreda, nebiranja riječi i bezobrazluka.
Ja sam dosta osjetljivija.
I što sam starija, svjesnija zašto su ljudi odavde otišli.
24.09.2024. (17:56) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
.Annabonni
ja sam miroljubiva : zabole me neki ljudi, ali sklona sam oprostiti.....malo smo tu drugačije " usađene " u stvarnost života
24.09.2024. (18:19) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dvi, tri riči...
Nakon kiše dolazi sunce, ja sam ponovno...mi smo ponovno svi na okupu i to mi je bitnije od svega.
Imam novi posao i novo učenje svega vezano uz to, opet sve iznova, ja sam vječiti početnik i ne mogu se bakćati s blogom...
Tugu nisam znala pisati - ja živim i dišem za sreću.
...
Uletim tu i tamo pročitati nešto lijepo... od dragih ljudi i... to je sve.
...
Grlim se više, još jedan razlog zašto me nema ;)*
...
Pusti to...
24.09.2024. (18:40) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Sarah
@ opraštam i ja kad mi se kaže oprosti:-) u suprotnom, beskrajno opraštanje dođe ko poziv na još uvreda. Nešto kao da se ne voliš.
@ you are apsolute beginner:-) i to je baš lijepo. Učenje novog je predivno. Od jednog me tugovanja spasilo upravo to- učenje vožnje.
Super je da ste na okupu i da dišeš sreću
Neka zagrljaj nikada ne olabavi:-*
.....puštam...ništa i nikog ne držim..
24.09.2024. (18:46) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
j.
Ne stignem više sve pohvatati. Ako se tu slučajno radi o meni i o jučerašnjem prisjećanju na Mikija koji kaže da se boji jer da je promašeno - kao moje patentirano mamuzanje mrtve kobile - tumačiti prastare biblijske tekstove o robovanju žena pored živa i zdrava eksploatiranja istih u današnjem sustavu vrijednosti, kuluka, plaća i gospodarstva; i o mome citiranju Simone de Beauvoir, jer moraš nečim potkuriti na jednoj strani da bi nategao na drugoj - ne znam kakve to veze ima s tobom; tebe nisam imao uopće u vidu; kao nedavni nesporazum o Flixbusu. Mariano bi rekao da na tankoj stapci priče imam puno grančica digresija, ali još mi nije otkrio što je recept za to; progresija? :) Za svaki slučaj, ukoliko si se bilo čime ti ili bilo tko drugi s moje strane našli povrijeđenim, ispričavam se i žalostilo bi me stvarno da se netko osjeća loše. Ako me pak podudaranje naslova ovog teksta i tvog komentara kod mene navelo na krivi trag pa po njemu pišem sve ovo, onda sam jednostavno bedak, nema se tu što drugo reći. Možda jedino: sjajno je vidjeti i razlikovati živu vjeru od religije; živoj vjeri nikakav svijet ne smeta.
Kaj sam još htio reći, ma niš, kidam u krpe, sutra sam cijeli dan na kotačima. Ne treba blog shvaćati preozbiljno, bar se meni tako čini. Znam sada već za bar dvadeset ljudi kojima je blog bio prijelaz u neku novu priču, u poslu, životu, snalaženju, osobito s riječima; blog je carstvo riječi prije svega; sjajno je da postoji ovo još malo dok ga biznis ne dokusuri... Sjajno mi je nadasve pročitati i ovo što je napisala Dvi-tri. Zapravo, polako počinjem uviđati da ovdje na blogu radim loše stvari, najčešće napišem jedno a ljudi pročitaju drugo - i da to nekako polako ali svakako moram utrnuti; idem dalje; hvala od srca na toj spoznaji...
24.09.2024. (21:35) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Sarah
@ samo sam se nadovezala na tvoj odličan i inspiritivan post, apsolutno niš drugo:-)
24.09.2024. (21:54) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
jelen
Blog nisam otvarao od proljeća do jučer. Ako sam dobro pohvatao trenutne odnose, moj prijatelj Mariano sada formalno vodi Apače Indijance...dođe im ko poglavica...To me neugodno iznenađuje, makar u retrospektivi gledajuć neki znaci su ukazivali još proljetos u tom smjeru. Kaj moreš... nekak valjda bu!
24.09.2024. (22:34) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Sarah
@ bu nekak:-)
25.09.2024. (06:13) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ypsilonka
Nisam ništa čitala i ne znam o čemu se radi?
Ovaj opis siromaštva koji si sebi zaljepila da je iznutra me je prenerazio.
Daj, gdje si ti od unutarnjeg "siromaštva". Samo nekada dođu dani da nismo raspoloženi i kritični smo prema sebi.
Uvježban mi je mozak da selektivno pamti, odnosno brzo zaboravlja povrede.
Da nije tako tko zna što bi bilo sa mnom?
Kad pomislim na blog i blogere osjećam toplinu. Lijepo je kad takve emocije žive u nama.
Ne znam što je bilo na blogu, ali s obzirom je bilo na blogu, nije tako važno.
Lijepa si iznutra, baš takva kakva jesi.
25.09.2024. (17:53) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Sarah
@ nije ti to samo siromaštvo u financijskom smislu. To ti je tuga. To je usamljenost. To je praznina.
Konkretno, predugo nisam plakala, predugo nemam vremena sjest i plakat. Predugo se samoj sebi gradim jakom, jačom nego što jesam.
To dugoročno nije dobro.
Ukratko, situacija me tjera da moram biti stup, potporanj, utjeha i zagrljaj. A meni je potrebno nasloniti se.
Može li se stup nasloniti sam na sebe?:-)) možda na drugi stup? Pa onda zajedno načine prolaz...
Uglavnom, moram se napit da se malo opustim i zaplačem( ko žena, čovjek:-)
25.09.2024. (20:32) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...