"Prije nekoliko tjedana, 24. rujna, Popular Science je najavio da će izbaciti komentare sa svoje web stranice. Urednici su tvrdili da internetski komentari, osobito oni anonimni, potkopavaju integritet znanosti i vode kulturi agresije i ruganja koja ometa suštinski diskurs. “Čak i razigrana manjina ima dovoljno moći da iskrivi čitateljevu percepciju priče”, napisala je direktorica online sadržaja Suzanne LaBarre, citirajući nedavnu studiju Sveučilišta Wisconsin-Madison kao dokaz. Iako je primamljivo okriviti internet, zapaljiva retorika dugo je bila glavni oslonac javnog diskursa. Ciceron je, na primjer, otvoreno nazvao Marka Antonija "javnom prostitutkom", zaključivši, "ali nemojmo više govoriti o tvojoj rasipnosti i razuzdanosti." Što se, dakle, promijenilo dolaskom online komentara?
Anonimnost, kao prvo. Prema rujanskoj anketi Pew-a, četvrtina korisnika interneta objavila je anonimne komentare. Kako se dob korisnika smanjuje, njegova nevoljkost povezivanju pravog imena s online opaskom raste; četrdeset posto ljudi u demografskoj skupini od osamnaest do dvadeset devet godina objavilo je anonimno. Jedna od najčešćih kritika online komentara navodi nepovezanost između identiteta komentatora i onoga što on govori, što je fenomen koji je psiholog John Suler nezaboravno nazvao "učinak dezinhibicije na mreži". Teorija je da onog trenutka kada odbacite svoj identitet, nestaju i uobičajena ograničenja vašeg ponašanja - ili, da reartikuliramo crtić Petera Steinera iz 1993., na internetu nitko ne zna da niste pas. Kada je Arthur Santana, profesor komunikacija na Sveučilištu u Houstonu, analizirao devet stotina nasumično odabranih komentara korisnika na članke o imigraciji, pola iz novina koje su dopuštale anonimne objave, kao što su Los Angeles Times i Houston Chronicle, a pola iz onih koje nisu 't, uključujući USA Today i Wall Street Journal, otkrio je da anonimnost čini primjetnu razliku: puna pedeset i tri posto anonimnih komentatora bili su neljubazni, za razliku od dvadeset devet posto registriranih, neanonimnih komentatora. Anonimnost je, zaključio je Santana, poticala neuljudnost.
S druge strane, pokazalo se da anonimnost potiče sudjelovanje; promičući veći osjećaj identiteta zajednice, korisnici se ne moraju brinuti hoće li se pojedinačno isticati. Anonimnost također može potaknuti određenu vrstu kreativnog razmišljanja i dovesti do poboljšanja u rješavanju problema. U studiji koja je ispitivala učenje učenika, psiholozi Ina Blau i Avner Caspi otkrili su da, iako interakcije licem u lice pružaju veće zadovoljstvo, u anonimnim okruženjima sudjelovanje i preuzimanje rizika cvjetaju.
Anonimni forumi također mogu biti izuzetno samoregulirajući: skloni smo odbaciti anonimne ili pseudonimne komentare u mnogo većoj mjeri nego komentare iz drugih izvora koje je lakše identificirati. U studiji o anonimnosti u računalnim interakcijama iz 2012., istraživači su otkrili da, iako je vjerojatnije da će anonimni komentari biti kontraindikativni i ekstremni nego neanonimni, također je daleko manja vjerojatnost da će promijeniti mišljenje subjekta o etičkom pitanju, ponavljajući ranije rezultate sa Sveučilišta u Arizoni. Zapravo, kao što je otkrio računalni znanstvenik sa Stanforda Michael Bernstein kada je analizirao /b/ ploču 4chana, internetskog foruma za raspravu koji se naziva "nepristojnim, razvratnim podzemljem" interneta i gdje je više od devedeset posto postova potpuno anonimni, spontano su se pojavili mehanizmi za praćenje interakcija korisnika i utvrđivanje statusa komentatora kao više ili manje utjecajnog—i vjerodostojnog.
Zbog proturječnih učinaka anonimnosti i kao odgovor na promjenjivu prirodu samog mrežnog objavljivanja, internetski istraživači počeli su pomicati svoj fokus s anonimnosti na druge aspekte mrežnog okruženja, kao što su ton i sadržaj. Studija Sveučilišta Wisconsin-Madison koju je Popular Science citirala, na primjer, bila je usredotočena na to čine li sami komentari, anonimni ili neki drugi, ljude manje uljudnim. Autori su otkrili da što su komentari bili zločestiji, čitatelji su postajali sve više polarizirani o sadržaju članka, fenomen koji su nazvali "gadan učinak". Ali gadan učinak nije nov niti je jedinstven za Internet. Psiholozi su dugo bili zabrinuti oko razlike između komunikacije licem u lice i udaljenijih načina razgovora - pisma, telegrafa, telefona. Bez tradicionalnih zamki osobne komunikacije, poput neverbalnih znakova, konteksta i tona, komentari mogu postati pretjerano bezlični i hladni. ->
27.07.2024. (01:31)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
-> Ali zabrana komentara na članke može ih jednostavno premjestiti na drugo mjesto, poput Twittera ili Facebooka - iz zajednice usredotočene na jednu publikaciju ili ideju u zajednicu bez ikakvog vidljivog zajedničkog identiteta. Takva velika grupna okruženja, pak, često proizvode manje od poželjnih učinaka, uključujući difuziju odgovornosti: osjećate se manje odgovornim za vlastite postupke i postaje vjerojatnije da ćete se upustiti u amoralno ponašanje. U svom klasičnom radu o ulozi grupa i medijskoj izloženosti u nasilju, socijalno-kognitivni psiholog Alfred Bandura otkrio je da, kako osobna odgovornost postaje sve raspršenija u grupi, ljudi imaju tendenciju dehumanizirati druge i postati agresivniji prema njima. U isto vrijeme, ljudi postaju skloniji opravdavati svoje postupke na samoopraštajuće načine. Više studija je također pokazalo da kada ljudi ne misle da će odmah odgovarati za svoje riječi, vjerojatnije je da će se vratiti na mentalne prečace u svom razmišljanju i pisanju, obrađujući informacije manje temeljito. Kao rezultat toga, postoji veća vjerojatnost da će pribjeći pojednostavljenim procjenama kompliciranih pitanja, kao što je psiholog Philip Tetlock više puta utvrdio tijekom nekoliko desetljeća istraživanja odgovornosti.
Uklanjanje komentara također utječe na samo iskustvo čitanja: može oduzeti motivaciju da se dublje pozabavite temom i da je podijelite sa širom skupinom čitatelja. U fenomenu poznatom kao zajednička stvarnost, na naše iskustvo nečega utječe hoćemo li to dijeliti društveno ili ne. Uklonite komentare u potpunosti, i oduzet ćete nešto od te zajedničke stvarnosti, zbog čega često želimo dijeliti ili komentirati na prvom mjestu. Želimo vjerovati da će drugi pročitati i reagirati na naše ideje.
Ono što studija Sveučilišta Wisconsin-Madison može u konačnici pokazati nije negativna snaga komentara sama po sebi, već kumulativni učinak puno pozitivnosti ili negativnosti na jednom mjestu, zaključak koji je daleko manje revolucionaran. Jedna od najvažnijih kontrola našeg ponašanja su uspostavljene norme unutar bilo koje zajednice. Uglavnom se ponašamo u skladu s prostorom i situacijom; nogometna utakmica se obično razlikuje od vjenčanja. Isti se fenomen može pojaviti na različitim internetskim forumima, u kojima ton postojećih komentara i sama objava mogu odrediti tempo za većinu naknadnih interakcija. Eksperimentu Andersona, Brossarda i njihovih kolega nedostaje ključni element postavke, budući da su istraživači stvorili lažne komentare na lažnu objavu, gdje je ton jednostavno bio uljudan ili nekulturan ("Ako ne vidite prednosti... vi ste idiot").
Bi li rezultati bili isti da su neljubazne primjedbe bile dio niza komentara na članak u New York Timesu ili post na Gawkeru, gdje komentare mogu promovirati ili degradirati drugi korisnici? Na Gawkeru, u procesu glasanja za komentar gore ili protiv, korisnici mogu postaviti ton komentara, stvarajući iznenađujuće civiliziran rezultat. Čitatelji, drugim riječima, uočavaju psa na drugom kraju tipkovnice i spuštaju ga.
Kao što su rekli psiholozi Marco Yzer i Brian Southwell, “nove komunikacijske tehnologije ne mijenjaju fundamentalno teorijske granice ljudske interakcije; takvom interakcijom i dalje upravljaju osnovne ljudske tendencije.” Bilo na mreži, telefonom, telegrafom ili osobno, upravljamo se istim osnovnim načelima. Medij se može promijeniti, ali ljudi ne. Umjesto toga postavlja se pitanje hoće li odmetnici, trolovi i plamenjači, imati preveliki utjecaj - a čini se da je odgovor da će se pas, čak i zaštićen sjenom anonimnosti, često javiti zalutalim, slučajnim lavežom. Tada će, nadamo se, biti i tretiran na odgovarajući način."
27.07.2024. (01:32)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Vrijedan je ovaj citat o opisanim tragičnim događajima u postu, kao i ovaj u komentaru @starry night, o umnožavanju sudjelovanja anonimnošću i njenom istodobnom potenciranju neuljudnosti... Usudio bih se reći da je tolerancija, ili kako već to sve zvali - produljena ruka pristojnosti, a kada smo već kod pristojnosti, sjetit ću se jednog citata koji navodno pripada Jane Austin, doduše, ja ga nisam kod nje našao, ali sam ga prilično dobro zapamtio iz jednog simpatičnog filmića „Društvo za književnost i pitu od krumpira s Guernseyja“; u njemu se spominje – dok pijani njemački vojnik leži na podu, a oko njega se razvija rasprava o književnim temama, kao dobar izgovor za to da se ljudi druže i da ih ne pojede mrak samoće, straha i otuđenosti – kako je upravo Jane Austin negdje rekla ili napisala da je zloba ono što drži društvo na okupu (iako tome, doduše, mjesni poštar odrešito dodaje: i pouzdana poštanska služba), ali da je na kraju – pristojnost znak brige za druge ljude... Jer, kada pristojnost propadne, vrata pakla su već otvorena a neznanje vlada - tako nekako išao je taj citat, po sjećanju ...
Da, pristojnost je ono što bismo smjeli zvati znakom civiliziranosti; nepristojnost je jednostavno znak nebrige za drugoga; dobro je to Miss Jane prokljuvila............
27.07.2024. (05:54)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
k tome, jedna stara navodi kako svatko riječima sam sebe osuđuje; dapače - projicira u stvarnost misli, a poslije se čudi kada je stvarnost crna i besperspektivna...
u današnje doba cinizma, sarkazma, ironije... odlučiti nešto lijepog reći i prenijeti drugome... često imam osjećaj da je komentiranje na netu zapravo jedna velika birtija u kojoj se najbolje snalaze duboko nezadovoljni i frustrirani bukači ali ih ne vidiš i ne znaš tko su, pa mogu zapravo puno lakše napisati ono što misle, te je taj – obično dugačak, mučan i trnovit put između misli i pisane riječi – u ovom slučaju daleko kraći i bezbolniji nego li je to u "stvarnom" svijetu, jer su autocenzura i obziri gotovo pa nepoznati...
pisati onda kada se ima za reći nešto lijepo postalo je skoro pa nepotrebno... čemu dijeliti takve stvari s drugima? :)
zašto se to nasilje tako jednostavno pretvara u verbalno, i zašto je tako lako pretakati to blato u riječi i napise, koje po mnogima i nisu drugo do li obično sredstvo prijenosa poruke, a ne polje stvaranja ljepote?
lako što se sve manje čita, a vjerojatno i piše… meni se čini da je problem i u tome što je premalo vremena prošlo od časa kada je neki djed bio nepismen, pa preko toga da je otac pisanje učio samo kao sredstvo izraza kakvog ideološkog koncepta, a ne i – ne daj bože - svrhu samom sebi, do časa kada unuk sjeda za tipkovnicu i ima neslućenu, fantastičnu, još nedavno nepojmljivu mogućnost za ljude otprije dvadesetak-tridesetak godina: da njegovo pisanje nečeg što je promišljeno i stvoreno u minuti ili dvije, a mnogokad i kraće - pročitaju tisuće ili milijuni…
taj skok kojeg smo prošli u možda malo više od pola stoljeća previše je nagao, a da bi ga pratila i odgovarajuća svijest o značenju i smislu tog čina… pri tome nipošto ne mislim da je sam čin (računalnog) opismenjavanja loš… zar nije sjajno to da je nečiji djed stavljao otisak prsta a unuk sada piše komentare na netu?
problem nije u formi, nego u sadržaju te posude, jer još se glina od koje je sačinjena nije ni ohladila… pita je postala skuplja od tepsije… zbog čega ih tako malo odlazi u slikarstvo ili glazbu pa tamo ne prosipaju mrak? zato što je područje pisane riječi – sada ojačano kilobajtima i kilobipsima - i dalje opstalo kao učinkovito, široko, jako sredstvo… to je možda neka dobra utjeha za ljude od riječi... ako život definiramo kao jednosmjeran proces umiranja, onda on i nije ništa drugo nego bespovratno padanje na dno... ako je život ipak jedinstvena, čarobna i neponovljiva pojava (s čime se teško neće složiti i najzajedljiviji cinik, jer je smisao cinizma – ma kako skriven bio - ipak upravo u obrani prava na drugačije mišljenje), onda bi svakom kapljom valjalo strpljivo tkati to čudesno tkivo pobratimstva u svemiru, bez obzira na savinute kukice i ponegdje istrošeno tkanje... čuvati umjetnost riječi kao vještinu, umješnost lijepoga, kao put u svjetlo i dobro...
27.07.2024. (05:55)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Izdvajam suštinu i potpisujem ono što i na ovom blogu mnogi nikako ne žele shvatiti: "sve ovo nisu samo virtualni životi i "samo komentari". Mržnja je stvarna, duboka i poražavajuća. Grana se kao virus s lažnim osjećajem da se iz udobnosti svog doma, pod nekim nickom ili pseudonimom smije pisati sve što nam je tog trena na umu. Može se, ali se ne smije. I vrijeme je da postane kažnjivo."
27.07.2024. (06:51)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Kika je žrtva nesigurnosti anonimaca bez kućnog odgoja, bez naučene suosjećajnosti prema čovjeku u čovjeku... tužni i ružni komentari koji bole svakog čovjeka u čovjeku...
27.07.2024. (06:52)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Kika najvjerojatnije nije izvršila samoubojstvo, a o čitavom nizu čudnih okolnosti u vezi njezine smrti može se vidjeti i OVDJE. Cijela se stvar dogodila još u prosincu 2021.
Novovjeki fenomen tzv. youtubera, tiktokera i influensera svakako ima dvije strane medalje - hejtanje na društvenim mrežama je samo jedna od njih. Bolestan fenomen teško da može polučiti zdrave popratne pojave. Čisto tehnički gledano, jedan Dino Tremens također je po svim kriterijima influenser, ili pak jedan Bruno Šimleša - ali pogledajmo kakve se popratne okolnosti oko njih zbivaju - zdrave, uravnotežene, kreativne, pozitivne, humanitarne. Nema hejtanja, nema toksičnosti, nema kontroverzi. Mislim da bismo od toga trebali početi jer vječno zdvajanje nad hejterima mislim da nema puno smisla.
27.07.2024. (09:32)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
"naučena suosjećajnost" je oksimoron, suosjećajnost "uče" psihopati za potrebe prikrivanja svoje prave prirode, suosjećajnost je kad cijelim tijelom reagiraš na nečiju patnju s porivom pomoći, čovjeku, životinji, zaboravljeni od društva starac u krpama plače na klupi u središtu grada i ti patiš i ne ide ti ta slika godinama iz glave, dakle to je razlika između suosjećajnosti prave i "naučene", ili osjećaš ili glumiš da osjećaš, naravno, egotrip, suosjećajnost ali samo prema sebi, a ne i prema drugom oko sebe, čovjeku, životinji, samo ja, ja, ja, ja, ja, je narcizam, osjećajnost bez prefiksa - su, mogu i stvoriti termin sad odmah, narcis i parada autoosjećajnosti
27.07.2024. (09:40)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Na tragu ovoga što je rekao @j. u drugom komentaru, razvoj tehnologije očigledno nije adekvatno popraćen razvojem društvene odgovornosti. Da nije tako, onda roditelji ne bi već dvogodišnjoj djeci davali smartphone u ruke, direktno na taj način uništavajući njihov mozak koji se tek formira.
27.07.2024. (10:07)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Nakon vjetrovog i starrynog komentara vidim da ću trebat više vremena da pročitam po ps-u i ostavim komentar pa ću nastojat sutra kad dođem u Zagreb da sad ne kucam pizdarije. Zasad samo pozdrav da znaš da si nisam presudio :D sutra sve pročitam pa ostavim komentar.
27.07.2024. (23:17)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ja sam na ovom Blogu od skoro samih početaka. U tom periodu sam izbrisao barem 6 vlastitih blogova iz jednog jedinog razloga: uvijek bi se nakon nekog vremena našao netko da me osobno napadne govorom mržnje zbog nekog stava kojeg sam napisao. Nikada nisam pisao o konkretnim ljudima i pokušavao sam biti maksimalno pristojan kako u objavama tako i komentarima. Svejedno se svaki put našao netko željan svađe i vrijeđanja. Na prvi takav znak ja bih obrisao blog, pustio da prođe neko vrijeme i otvorio novi. Ne znam koliko će ovaj trajati ali koliko pratim, ne baš intenzivno, ovdje je ostala grupa ljudi koji su pristojni i tolerantni. Kako ono ide s jednom jedinom trulom jabukom? Nadam se da je nećemo tako skoro sresti.
28.07.2024. (11:52)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@Starry: Potpuno si u pravu s oba komentara. Anonimnost potiče neuljudnost - istina. Ali, na bligu vidimo da one besramne ništa ne zaustavlja - čak i ako su poznati i prepoznati njihovi pravi identiteti. Što se tiče novinskih komentara, rado se uključim u raspravu o politici, npr. - ali ako vidim psovanje, glupost i primitivizam samo se odmaknem. Moj život i živci su dragocjeni - i nemam ih namjeru trošiti na nakarade. Da, bilo bi lijepo kada bi odredjena grupa bila korektiv i sama izbacivala uljeze. Hvala Ti!
28.07.2024. (17:59)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@j (Vjetre u granama): Gledala sam film. Odličan! I Jane i Ti ste u pravu. Ponekad nekima nedostaje kucni odgoj. Imaš dobar osjecaj - dobro nihe vrijedno spomena, daopače - dovofi se pod upitnik, jer, zaboga, zašto bi nekome bilo dobro ( kad svima treba biti ogavno, loše, teško). U dobre namjere se vjetuje još manje. Pokušava se recivda smo na ovom svijetu bespomocni, eventualno cemo (možda) biti nagradjeni na onom drugom svijetu...Ako postoji... I za kraj - divno si definirao pisanu rijeć - i jaje tako doživljavam. Predivno je pročitati da Te netko razumihe! Hvala!
28.07.2024. (18:12)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@Mariano: Potpuno sam uvjerena da su svi neljudski komentari prema Kiki doprinijeli svemu što se dogodilo. I to je samo jedan, daleko od toga da je Kika jedina....Ima ih puno, slučajevi za koje nikada necemo saznati. Žalosno! Naravno, ima i divnih primjera (Šimleša, slažem se) i neka ih bude što više takvih. Bilo bi divno....Ljub!
28.07.2024. (18:21)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@Starry: Smatram da se suosjecajnost može naučiti pozitivnim primjerima - ne mora svatko imati razvijenu empatiju i suosječajnost. O paljenju knjiga - zločin svih zločina...Ljub!
28.07.2024. (18:24)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
starry night
"Prije nekoliko tjedana, 24. rujna, Popular Science je najavio da će izbaciti komentare sa svoje web stranice. Urednici su tvrdili da internetski komentari, osobito oni anonimni, potkopavaju integritet znanosti i vode kulturi agresije i ruganja koja ometa suštinski diskurs. “Čak i razigrana manjina ima dovoljno moći da iskrivi čitateljevu percepciju priče”, napisala je direktorica online sadržaja Suzanne LaBarre, citirajući nedavnu studiju Sveučilišta Wisconsin-Madison kao dokaz. Iako je primamljivo okriviti internet, zapaljiva retorika dugo je bila glavni oslonac javnog diskursa. Ciceron je, na primjer, otvoreno nazvao Marka Antonija "javnom prostitutkom", zaključivši, "ali nemojmo više govoriti o tvojoj rasipnosti i razuzdanosti." Što se, dakle, promijenilo dolaskom online komentara?
Anonimnost, kao prvo. Prema rujanskoj anketi Pew-a, četvrtina korisnika interneta objavila je anonimne komentare. Kako se dob korisnika smanjuje, njegova nevoljkost povezivanju pravog imena s online opaskom raste; četrdeset posto ljudi u demografskoj skupini od osamnaest do dvadeset devet godina objavilo je anonimno. Jedna od najčešćih kritika online komentara navodi nepovezanost između identiteta komentatora i onoga što on govori, što je fenomen koji je psiholog John Suler nezaboravno nazvao "učinak dezinhibicije na mreži". Teorija je da onog trenutka kada odbacite svoj identitet, nestaju i uobičajena ograničenja vašeg ponašanja - ili, da reartikuliramo crtić Petera Steinera iz 1993., na internetu nitko ne zna da niste pas. Kada je Arthur Santana, profesor komunikacija na Sveučilištu u Houstonu, analizirao devet stotina nasumično odabranih komentara korisnika na članke o imigraciji, pola iz novina koje su dopuštale anonimne objave, kao što su Los Angeles Times i Houston Chronicle, a pola iz onih koje nisu 't, uključujući USA Today i Wall Street Journal, otkrio je da anonimnost čini primjetnu razliku: puna pedeset i tri posto anonimnih komentatora bili su neljubazni, za razliku od dvadeset devet posto registriranih, neanonimnih komentatora. Anonimnost je, zaključio je Santana, poticala neuljudnost.
S druge strane, pokazalo se da anonimnost potiče sudjelovanje; promičući veći osjećaj identiteta zajednice, korisnici se ne moraju brinuti hoće li se pojedinačno isticati. Anonimnost također može potaknuti određenu vrstu kreativnog razmišljanja i dovesti do poboljšanja u rješavanju problema. U studiji koja je ispitivala učenje učenika, psiholozi Ina Blau i Avner Caspi otkrili su da, iako interakcije licem u lice pružaju veće zadovoljstvo, u anonimnim okruženjima sudjelovanje i preuzimanje rizika cvjetaju.
Anonimni forumi također mogu biti izuzetno samoregulirajući: skloni smo odbaciti anonimne ili pseudonimne komentare u mnogo većoj mjeri nego komentare iz drugih izvora koje je lakše identificirati. U studiji o anonimnosti u računalnim interakcijama iz 2012., istraživači su otkrili da, iako je vjerojatnije da će anonimni komentari biti kontraindikativni i ekstremni nego neanonimni, također je daleko manja vjerojatnost da će promijeniti mišljenje subjekta o etičkom pitanju, ponavljajući ranije rezultate sa Sveučilišta u Arizoni. Zapravo, kao što je otkrio računalni znanstvenik sa Stanforda Michael Bernstein kada je analizirao /b/ ploču 4chana, internetskog foruma za raspravu koji se naziva "nepristojnim, razvratnim podzemljem" interneta i gdje je više od devedeset posto postova potpuno anonimni, spontano su se pojavili mehanizmi za praćenje interakcija korisnika i utvrđivanje statusa komentatora kao više ili manje utjecajnog—i vjerodostojnog.
Zbog proturječnih učinaka anonimnosti i kao odgovor na promjenjivu prirodu samog mrežnog objavljivanja, internetski istraživači počeli su pomicati svoj fokus s anonimnosti na druge aspekte mrežnog okruženja, kao što su ton i sadržaj. Studija Sveučilišta Wisconsin-Madison koju je Popular Science citirala, na primjer, bila je usredotočena na to čine li sami komentari, anonimni ili neki drugi, ljude manje uljudnim. Autori su otkrili da što su komentari bili zločestiji, čitatelji su postajali sve više polarizirani o sadržaju članka, fenomen koji su nazvali "gadan učinak". Ali gadan učinak nije nov niti je jedinstven za Internet. Psiholozi su dugo bili zabrinuti oko razlike između komunikacije licem u lice i udaljenijih načina razgovora - pisma, telegrafa, telefona. Bez tradicionalnih zamki osobne komunikacije, poput neverbalnih znakova, konteksta i tona, komentari mogu postati pretjerano bezlični i hladni. ->
27.07.2024. (01:31) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
starry night
-> Ali zabrana komentara na članke može ih jednostavno premjestiti na drugo mjesto, poput Twittera ili Facebooka - iz zajednice usredotočene na jednu publikaciju ili ideju u zajednicu bez ikakvog vidljivog zajedničkog identiteta. Takva velika grupna okruženja, pak, često proizvode manje od poželjnih učinaka, uključujući difuziju odgovornosti: osjećate se manje odgovornim za vlastite postupke i postaje vjerojatnije da ćete se upustiti u amoralno ponašanje. U svom klasičnom radu o ulozi grupa i medijskoj izloženosti u nasilju, socijalno-kognitivni psiholog Alfred Bandura otkrio je da, kako osobna odgovornost postaje sve raspršenija u grupi, ljudi imaju tendenciju dehumanizirati druge i postati agresivniji prema njima. U isto vrijeme, ljudi postaju skloniji opravdavati svoje postupke na samoopraštajuće načine. Više studija je također pokazalo da kada ljudi ne misle da će odmah odgovarati za svoje riječi, vjerojatnije je da će se vratiti na mentalne prečace u svom razmišljanju i pisanju, obrađujući informacije manje temeljito. Kao rezultat toga, postoji veća vjerojatnost da će pribjeći pojednostavljenim procjenama kompliciranih pitanja, kao što je psiholog Philip Tetlock više puta utvrdio tijekom nekoliko desetljeća istraživanja odgovornosti.
Uklanjanje komentara također utječe na samo iskustvo čitanja: može oduzeti motivaciju da se dublje pozabavite temom i da je podijelite sa širom skupinom čitatelja. U fenomenu poznatom kao zajednička stvarnost, na naše iskustvo nečega utječe hoćemo li to dijeliti društveno ili ne. Uklonite komentare u potpunosti, i oduzet ćete nešto od te zajedničke stvarnosti, zbog čega često želimo dijeliti ili komentirati na prvom mjestu. Želimo vjerovati da će drugi pročitati i reagirati na naše ideje.
Ono što studija Sveučilišta Wisconsin-Madison može u konačnici pokazati nije negativna snaga komentara sama po sebi, već kumulativni učinak puno pozitivnosti ili negativnosti na jednom mjestu, zaključak koji je daleko manje revolucionaran. Jedna od najvažnijih kontrola našeg ponašanja su uspostavljene norme unutar bilo koje zajednice. Uglavnom se ponašamo u skladu s prostorom i situacijom; nogometna utakmica se obično razlikuje od vjenčanja. Isti se fenomen može pojaviti na različitim internetskim forumima, u kojima ton postojećih komentara i sama objava mogu odrediti tempo za većinu naknadnih interakcija. Eksperimentu Andersona, Brossarda i njihovih kolega nedostaje ključni element postavke, budući da su istraživači stvorili lažne komentare na lažnu objavu, gdje je ton jednostavno bio uljudan ili nekulturan ("Ako ne vidite prednosti... vi ste idiot").
Bi li rezultati bili isti da su neljubazne primjedbe bile dio niza komentara na članak u New York Timesu ili post na Gawkeru, gdje komentare mogu promovirati ili degradirati drugi korisnici? Na Gawkeru, u procesu glasanja za komentar gore ili protiv, korisnici mogu postaviti ton komentara, stvarajući iznenađujuće civiliziran rezultat. Čitatelji, drugim riječima, uočavaju psa na drugom kraju tipkovnice i spuštaju ga.
Kao što su rekli psiholozi Marco Yzer i Brian Southwell, “nove komunikacijske tehnologije ne mijenjaju fundamentalno teorijske granice ljudske interakcije; takvom interakcijom i dalje upravljaju osnovne ljudske tendencije.” Bilo na mreži, telefonom, telegrafom ili osobno, upravljamo se istim osnovnim načelima. Medij se može promijeniti, ali ljudi ne. Umjesto toga postavlja se pitanje hoće li odmetnici, trolovi i plamenjači, imati preveliki utjecaj - a čini se da je odgovor da će se pas, čak i zaštićen sjenom anonimnosti, često javiti zalutalim, slučajnim lavežom. Tada će, nadamo se, biti i tretiran na odgovarajući način."
27.07.2024. (01:32) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
j.
Vrijedan je ovaj citat o opisanim tragičnim događajima u postu, kao i ovaj u komentaru @starry night, o umnožavanju sudjelovanja anonimnošću i njenom istodobnom potenciranju neuljudnosti...
Usudio bih se reći da je tolerancija, ili kako već to sve zvali - produljena ruka pristojnosti, a kada smo već kod pristojnosti, sjetit ću se jednog citata koji navodno pripada Jane Austin, doduše, ja ga nisam kod nje našao, ali sam ga prilično dobro zapamtio iz jednog simpatičnog filmića „Društvo za književnost i pitu od krumpira s Guernseyja“; u njemu se spominje – dok pijani njemački vojnik leži na podu, a oko njega se razvija rasprava o književnim temama, kao dobar izgovor za to da se ljudi druže i da ih ne pojede mrak samoće, straha i otuđenosti – kako je upravo Jane Austin negdje rekla ili napisala da je zloba ono što drži društvo na okupu (iako tome, doduše, mjesni poštar odrešito dodaje: i pouzdana poštanska služba), ali da je na kraju – pristojnost znak brige za druge ljude... Jer, kada pristojnost propadne, vrata pakla su već otvorena a neznanje vlada - tako nekako išao je taj citat, po sjećanju ...
Da, pristojnost je ono što bismo smjeli zvati znakom civiliziranosti; nepristojnost je jednostavno znak nebrige za drugoga; dobro je to Miss Jane prokljuvila............
27.07.2024. (05:54) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
j.
........
k tome, jedna stara navodi kako svatko riječima sam sebe osuđuje; dapače - projicira u stvarnost misli, a poslije se čudi kada je stvarnost crna i besperspektivna...
u današnje doba cinizma, sarkazma, ironije... odlučiti nešto lijepog reći i prenijeti drugome... često imam osjećaj da je komentiranje na netu zapravo jedna velika birtija u kojoj se najbolje snalaze duboko nezadovoljni i frustrirani bukači ali ih ne vidiš i ne znaš tko su, pa mogu zapravo puno lakše napisati ono što misle, te je taj – obično dugačak, mučan i trnovit put između misli i pisane riječi – u ovom slučaju daleko kraći i bezbolniji nego li je to u "stvarnom" svijetu, jer su autocenzura i obziri gotovo pa nepoznati...
pisati onda kada se ima za reći nešto lijepo postalo je skoro pa nepotrebno... čemu dijeliti takve stvari s drugima? :)
zašto se to nasilje tako jednostavno pretvara u verbalno, i zašto je tako lako pretakati to blato u riječi i napise, koje po mnogima i nisu drugo do li obično sredstvo prijenosa poruke, a ne polje stvaranja ljepote?
lako što se sve manje čita, a vjerojatno i piše… meni se čini da je problem i u tome što je premalo vremena prošlo od časa kada je neki djed bio nepismen, pa preko toga da je otac pisanje učio samo kao sredstvo izraza kakvog ideološkog koncepta, a ne i – ne daj bože - svrhu samom sebi, do časa kada unuk sjeda za tipkovnicu i ima neslućenu, fantastičnu, još nedavno nepojmljivu mogućnost za ljude otprije dvadesetak-tridesetak godina: da njegovo pisanje nečeg što je promišljeno i stvoreno u minuti ili dvije, a mnogokad i kraće - pročitaju tisuće ili milijuni…
taj skok kojeg smo prošli u možda malo više od pola stoljeća previše je nagao, a da bi ga pratila i odgovarajuća svijest o značenju i smislu tog čina… pri tome nipošto ne mislim da je sam čin (računalnog) opismenjavanja loš… zar nije sjajno to da je nečiji djed stavljao otisak prsta a unuk sada piše komentare na netu?
problem nije u formi, nego u sadržaju te posude, jer još se glina od koje je sačinjena nije ni ohladila… pita je postala skuplja od tepsije… zbog čega ih tako malo odlazi u slikarstvo ili glazbu pa tamo ne prosipaju mrak? zato što je područje pisane riječi – sada ojačano kilobajtima i kilobipsima - i dalje opstalo kao učinkovito, široko, jako sredstvo… to je možda neka dobra utjeha za ljude od riječi... ako život definiramo kao jednosmjeran proces umiranja, onda on i nije ništa drugo nego bespovratno padanje na dno... ako je život ipak jedinstvena, čarobna i neponovljiva pojava (s čime se teško neće složiti i najzajedljiviji cinik, jer je smisao cinizma – ma kako skriven bio - ipak upravo u obrani prava na drugačije mišljenje), onda bi svakom kapljom valjalo strpljivo tkati to čudesno tkivo pobratimstva u svemiru, bez obzira na savinute kukice i ponegdje istrošeno tkanje... čuvati umjetnost riječi kao vještinu, umješnost lijepoga, kao put u svjetlo i dobro...
27.07.2024. (05:55) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Lastavica
Izdvajam suštinu i potpisujem ono što i na ovom blogu
mnogi nikako ne žele shvatiti:
"sve ovo nisu samo virtualni životi i "samo komentari". Mržnja je stvarna, duboka i poražavajuća. Grana se kao virus s lažnim osjećajem da se iz udobnosti svog doma, pod nekim nickom ili pseudonimom smije pisati sve što nam je tog trena na umu.
Može se, ali se ne smije. I vrijeme je da postane kažnjivo."
27.07.2024. (06:51) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dinaja
Kika je žrtva nesigurnosti anonimaca bez kućnog odgoja, bez naučene suosjećajnosti prema čovjeku u čovjeku... tužni i ružni komentari koji bole svakog čovjeka u čovjeku...
27.07.2024. (06:52) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Mariano Aureliano
Kika najvjerojatnije nije izvršila samoubojstvo, a o čitavom nizu čudnih okolnosti u vezi njezine smrti može se vidjeti i OVDJE. Cijela se stvar dogodila još u prosincu 2021.
Novovjeki fenomen tzv. youtubera, tiktokera i influensera svakako ima dvije strane medalje - hejtanje na društvenim mrežama je samo jedna od njih. Bolestan fenomen teško da može polučiti zdrave popratne pojave. Čisto tehnički gledano, jedan Dino Tremens također je po svim kriterijima influenser, ili pak jedan Bruno Šimleša - ali pogledajmo kakve se popratne okolnosti oko njih zbivaju - zdrave, uravnotežene, kreativne, pozitivne, humanitarne. Nema hejtanja, nema toksičnosti, nema kontroverzi. Mislim da bismo od toga trebali početi jer vječno zdvajanje nad hejterima mislim da nema puno smisla.
27.07.2024. (09:32) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
starry night
"naučena suosjećajnost" je oksimoron, suosjećajnost "uče" psihopati za potrebe prikrivanja svoje prave prirode, suosjećajnost je kad cijelim tijelom reagiraš na nečiju patnju s porivom pomoći, čovjeku, životinji, zaboravljeni od društva starac u krpama plače na klupi u središtu grada i ti patiš i ne ide ti ta slika godinama iz glave, dakle to je razlika između suosjećajnosti prave i "naučene", ili osjećaš ili glumiš da osjećaš, naravno, egotrip, suosjećajnost ali samo prema sebi, a ne i prema drugom oko sebe, čovjeku, životinji, samo ja, ja, ja, ja, ja, je narcizam, osjećajnost bez prefiksa - su, mogu i stvoriti termin sad odmah, narcis i parada autoosjećajnosti
27.07.2024. (09:40) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
starry night
da zaključim, paljenje nepoćudnih knjiga je zloćin a ne rješenje
27.07.2024. (09:44) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
starry night
č, naravno, imam slijepu tipkovnicu
27.07.2024. (09:49) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Mariano Aureliano
Na tragu ovoga što je rekao @j. u drugom komentaru, razvoj tehnologije očigledno nije adekvatno popraćen razvojem društvene odgovornosti. Da nije tako, onda roditelji ne bi već dvogodišnjoj djeci davali smartphone u ruke, direktno na taj način uništavajući njihov mozak koji se tek formira.
27.07.2024. (10:07) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
zemlja2
Nikad čula za Kiku, odnosno Kristinu Đukić.
Proguglala.
Kako žalosno.
I ja potpisujem Mariju Klasiček.
Želim tebi, Miji i meni zahlađenje.
27.07.2024. (16:26) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Taango
Luki hvala ti uvijek vjerna iako me dugo nije bilo.
Laka ti noć.
27.07.2024. (21:07) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
TEATRALNI
Nakon vjetrovog i starrynog komentara vidim da ću trebat više vremena da pročitam po ps-u i ostavim komentar pa ću nastojat sutra kad dođem u Zagreb da sad ne kucam pizdarije. Zasad samo pozdrav da znaš da si nisam presudio :D sutra sve pročitam pa ostavim komentar.
27.07.2024. (23:17) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Rista biciklista
Ja sam na ovom Blogu od skoro samih početaka. U tom periodu sam izbrisao barem 6 vlastitih blogova iz jednog jedinog razloga: uvijek bi se nakon nekog vremena našao netko da me osobno napadne govorom mržnje zbog nekog stava kojeg sam napisao. Nikada nisam pisao o konkretnim ljudima i pokušavao sam biti maksimalno pristojan kako u objavama tako i komentarima. Svejedno se svaki put našao netko željan svađe i vrijeđanja. Na prvi takav znak ja bih obrisao blog, pustio da prođe neko vrijeme i otvorio novi. Ne znam koliko će ovaj trajati ali koliko pratim, ne baš intenzivno, ovdje je ostala grupa ljudi koji su pristojni i tolerantni. Kako ono ide s jednom jedinom trulom jabukom? Nadam se da je nećemo tako skoro sresti.
28.07.2024. (11:52) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
luki2
@Starry: Potpuno si u pravu s oba komentara. Anonimnost potiče neuljudnost - istina. Ali, na bligu vidimo da one besramne ništa ne zaustavlja - čak i ako su poznati i prepoznati njihovi pravi identiteti.
Što se tiče novinskih komentara, rado se uključim u raspravu o politici, npr. - ali ako vidim psovanje, glupost i primitivizam samo se odmaknem. Moj život i živci su dragocjeni - i nemam ih namjeru trošiti na nakarade.
Da, bilo bi lijepo kada bi odredjena grupa bila korektiv i sama izbacivala uljeze. Hvala Ti!
28.07.2024. (17:59) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
luki2
@j (Vjetre u granama): Gledala sam film. Odličan! I Jane i Ti ste u pravu. Ponekad nekima nedostaje kucni odgoj.
Imaš dobar osjecaj - dobro nihe vrijedno spomena, daopače - dovofi se pod upitnik, jer, zaboga, zašto bi nekome bilo dobro ( kad svima treba biti ogavno, loše, teško). U dobre namjere se vjetuje još manje. Pokušava se recivda smo na ovom svijetu bespomocni, eventualno cemo (možda) biti nagradjeni na onom drugom svijetu...Ako postoji...
I za kraj - divno si definirao pisanu rijeć - i jaje tako doživljavam. Predivno je pročitati da Te netko razumihe! Hvala!
28.07.2024. (18:12) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
luki2
@Lastavice: Jezgovito i istinito. Potpisujem! Hvala!
28.07.2024. (18:13) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
luki2
@Dinaja: Potpuno se slažem! Nažalost!
28.07.2024. (18:14) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
luki2
@Mariano: Potpuno sam uvjerena da su svi neljudski komentari prema Kiki doprinijeli svemu što se dogodilo. I to je samo jedan, daleko od toga da je Kika jedina....Ima ih puno, slučajevi za koje nikada necemo saznati. Žalosno! Naravno, ima i divnih primjera (Šimleša, slažem se) i neka ih bude što više takvih. Bilo bi divno....Ljub!
28.07.2024. (18:21) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
luki2
@Starry: Smatram da se suosjecajnost može naučiti pozitivnim primjerima - ne mora svatko imati razvijenu empatiju i suosječajnost. O paljenju knjiga - zločin svih zločina...Ljub!
28.07.2024. (18:24) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
luki2
@Mariano: Potpuno se slažem - ponekad mi se čini da smo zarobljeni tehnologijom i da je u ovoj fazi pomalo izvan naše kontrole. Nažalost!:((
28.07.2024. (18:25) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
luki2
@Zemlja2: Slažem se da vapimo za zahladjenjem. Strašno je što i ne znamo koliko je Kika stradalo zbog svega....:(((( Ljubim!
28.07.2024. (18:27) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
luki2
@Taango: Ti si meni oduvijek drag! Uživaj! Ljubim!
28.07.2024. (18:29) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
luki2
@ Teatralni: Hvala Ti! Znaš da navijam za Tebe. Ljubim!
28.07.2024. (18:31) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...