Lijepa pjesma za ona dobra stara vremena! Mislim, fućkaš godine, ali onaj doživljaj i osjećaji s kojima smo sve proživljavali nekad, to je ono što nedostaje. I društvo, opuštena ekipa, a svijet je bio velik i lijep.
25.04.2025. (11:19)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Sad kad su dostupna sva pomagala, kad su police pune izobilja, ništa nema onaj miris blaženstva koji sam tada, željna svega, osjećala. Mislim da to nema veze s nama, svijet se potpuno promijenio i tu nema povratka. Pričat ćemo sami sa sobom ili mobitelima ne gledajući onoga do sebe ni da umire. Ne znam, morala bih se savjetovati s psiholozima, filozofima, ja mislim da je nešto nakrivo. Ili starimo?
25.04.2025. (17:52)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
E pa baš si me uveselija jer san od tog presinga odustala šaljivo oponašajući 80 te. Prvo sam dala odhebaus telepizdiji i napornim ljudima, pa sam prestala nositi mobitelčnu uokolo - osim na poslu. Pa sam se skinula s društvenih mreža, pa sam se prestala družiti s onima koji na kavi stalno zvrndaju, pa sam uvela NE I NEĆU i total kućni minimalizam. Prvo su se čudili, i pizdili, neki i otišli - a sad nikoga nije briga i super mi - ostalo je ono što je bitno, više slobode, društva i nizak tlak. Stoj mi dobro!
25.04.2025. (22:06)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
pomalo mi je smiješno da su recimo nekome devedesete ono što su nama osamdesete.... naime, jednom sam se prenerazio kada sam negdje pročitao kako klinci koji su mladost proveli po skloništima u ratu pamte to doba kao lijepo i važno... ono kao, bili smo solidarni, družili se, bili važni jedni drugima; danas više nikoga za ništa nije briga... a ja eto pamtim te devedesete kao one koje su mi pojeli skakavci, tek sam počeo živjeti, a eto nevolje iza ugla... naravno, i meni su upravo te osamdesete vrijeme za koje mi se nekada čini da je sve što vrijedi u njima stalo... onda se prenem pa se sjetim ovog s početka; mladost je lijepa jer za nju - ma koliko o njemu sanjala - sutra ne postoji... sve dok ovaj svijet bude vrijedan življenja, uvijek će za neke nove klince psotojati njihove osamdesete... neka uživaju u njima...
26.04.2025. (11:45)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ne plačem za 80ima uopće. Samo sto puta ponavljam kako mi/nam je bilo lipo. A naravski da smo bili mladi. Ja sam recimo više proša sa 40 nego 20. Oću reć, šta je svit i komentira, imali smo manje, ma smo se držali!
26.04.2025. (12:00)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
AnnaBonni1
a jesi ti bija od Šekspira ili Milde sorte ?
25.04.2025. (09:00) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dinaja.
tempi pasati za pmćenje...
25.04.2025. (09:14) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
sewen
Sve san bija, sve san proša...
25.04.2025. (09:16) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
NF
Živija ti meni! Nego i mi smo na Preluku imali "Mi8lde sorte" i par klupa uz more za noćni seks na eks ;)
25.04.2025. (10:09) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Lastavica
Bilo pa prošlo...
25.04.2025. (11:05) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Mrr Mau
Lijepa pjesma za ona dobra stara vremena! Mislim, fućkaš godine, ali onaj doživljaj i osjećaji s kojima smo sve proživljavali nekad, to je ono što nedostaje. I društvo, opuštena ekipa, a svijet je bio velik i lijep.
25.04.2025. (11:19) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
morska iz dubina
Osamdesetih još nije postojao mobitel i gledali smo se izravno u oči kad smo ćakulali...a onda...onda se dogodilo to posli....
25.04.2025. (14:18) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
nema garancije
Sad kad su dostupna sva pomagala, kad su police pune izobilja,
ništa nema onaj miris blaženstva koji sam tada, željna svega, osjećala.
Mislim da to nema veze s nama, svijet se potpuno promijenio i tu
nema povratka. Pričat ćemo sami sa sobom ili mobitelima ne gledajući
onoga do sebe ni da umire. Ne znam, morala bih se savjetovati s
psiholozima, filozofima, ja mislim da je nešto nakrivo. Ili starimo?
25.04.2025. (17:52) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dnevnik jedne babe
E pa baš si me uveselija jer san od tog presinga odustala šaljivo oponašajući 80 te. Prvo sam dala odhebaus telepizdiji i napornim ljudima, pa sam prestala nositi mobitelčnu uokolo - osim na poslu. Pa sam se skinula s društvenih mreža, pa sam se prestala družiti s onima koji na kavi stalno zvrndaju, pa sam uvela NE I NEĆU i total kućni minimalizam. Prvo su se čudili, i pizdili, neki i otišli - a sad nikoga nije briga i super mi - ostalo je ono što je bitno, više slobode, društva i nizak tlak.
Stoj mi dobro!
25.04.2025. (22:06) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
ap-placenici
Ne plačete vi za osamdesetima, nego jer ste tada bili mladi ;)))
26.04.2025. (09:49) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
j.
pomalo mi je smiješno da su recimo nekome devedesete ono što su nama osamdesete.... naime, jednom sam se prenerazio kada sam negdje pročitao kako klinci koji su mladost proveli po skloništima u ratu pamte to doba kao lijepo i važno... ono kao, bili smo solidarni, družili se, bili važni jedni drugima; danas više nikoga za ništa nije briga... a ja eto pamtim te devedesete kao one koje su mi pojeli skakavci, tek sam počeo živjeti, a eto nevolje iza ugla... naravno, i meni su upravo te osamdesete vrijeme za koje mi se nekada čini da je sve što vrijedi u njima stalo... onda se prenem pa se sjetim ovog s početka; mladost je lijepa jer za nju - ma koliko o njemu sanjala - sutra ne postoji... sve dok ovaj svijet bude vrijedan življenja, uvijek će za neke nove klince psotojati njihove osamdesete... neka uživaju u njima...
26.04.2025. (11:45) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
sewen
Ne plačem za 80ima uopće. Samo sto puta ponavljam kako mi/nam je bilo lipo. A naravski da smo bili mladi.
Ja sam recimo više proša sa 40 nego 20.
Oću reć, šta je svit i komentira, imali smo manje, ma smo se držali!
26.04.2025. (12:00) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...