Nisu niti svi oblici poniženja jednaki. Recimo, udaranje nadlanicom moglo bi se tumačiti kao iskazivanje moći, a okretanje drugog obraza izazov udaratelju; izbor ruke također je ponekad jako važan (lijeva ruka je nečasnija od desne itd isl, udaranje šakom desne ruke zapravo je iskazivanje jednakosti); puno je nijansi kada je nasilje u pitanju. Fizičko nasilje čovjeka nedvojbeno vraća u domenu životinjskog; znači zapravo priznanje činjenice da u dosegu civilizacije nismo uspjeli pronaći rješenje odnosa. Problem je u tome što napadač najčešće nema nikakav ili vrlo nizak moralni kodeks (isključivo pogodovanje vlastitim porivima), pa mu je manje ili više svejedno – ali u času primjene sile. Što se dešava poslije i kako se čovjeku nutrina raspada pod demonom moći, to su već druge stvari. Pogled uprt isključivo u ovaj svijet donosi nam definiciju da činjenje zla očito može ostati nekažnjeno; dapače – da može i smije priskrbiti mnogo. Uglavnom, najveći problem u svijetu po meni su ljudi koji nemaju drugog izbora nego trpjeti nasilja i poniženja najgore vrste. Najčešće takvi i nisu upoznali ništa drugo osim patnje i tmine. Njihove sudbine najveći su poraz ljudske vrste. Barem podsjećati na to, nas kojima je s te pozicije gledano – dobro, plemenita je aktivnost.
15.02.2024. (10:15)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Zanimljivo je sve to. Znam da su Marinini performansi uvijek na rubu ili rubni, no za ovaj nisam znao. Katkad se pitam što bi bilo kad bi država zaista, kao u onom američkom filmu, odredila jedan dan u godini da bude dan u kojem su suspenirani svi zakoni pa svatko može činiti što mu se prohtije. Tko zna u što bi se pretvorili naši mirni susjedi.
Uvijek ostaje pitanje treba li takav jedan provokativni performans, poput ovih Yoko Ono i Marine Abramović, uopće objašnjavati, opisivati, davati mu ikakvu društvenu, feminističku, antifeminističku, kulturološku, antropološku pozadinu, ili ga treba pustiti da sam direktno, neprevedeno, djeluje na naš mozak. Nisam pobornik opasnih performansa, nema potrebe izgubiti život zbog tako nečega, pa ipak, Marinina djela iziskuju određeno poštovanje.
15.02.2024. (18:53)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Što se tiče pasivnog otpora ili snage neopiranja, možda je još najpoštenije ustvrditi kako ga trebaju primjenjivati samo oni koji su za nj naročito talentirani, baš kao što je postojao i onaj umjetnik u gladovanju u Kafkinoj priči. Ne zna svatko gladovati pa tako ne zna svatko ni pasivno se opirati; u tom smislu možda na svijetu ne treba uopće tražiti moral, već samo slijediti svoje prave talente. Za genijalnog vojskovođu bilo bi zaista glupo i duboko promašeno da glumi Gandhija. :))
15.02.2024. (19:02)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
NF
Dokaz da je Yoko postojala i prije Johna ;)
14.02.2024. (21:39) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Annabonni
nedavno sam imala post o otporu na svjetski Dan otpora pa uvažavam sve napisano
14.02.2024. (22:27) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dinaja
svaka na svoj način nezaboravna...
14.02.2024. (23:43) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
viatrix
Iskreno ne pratim baš performanse, ali ih poštujem.
14.02.2024. (23:54) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
morska iz dubina
Neki performansi su mi ok, dojmljivi i s jakom porukom...neki baš i ne...
15.02.2024. (06:56) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
j.
Nisu niti svi oblici poniženja jednaki. Recimo, udaranje nadlanicom moglo bi se tumačiti kao iskazivanje moći, a okretanje drugog obraza izazov udaratelju; izbor ruke također je ponekad jako važan (lijeva ruka je nečasnija od desne itd isl, udaranje šakom desne ruke zapravo je iskazivanje jednakosti); puno je nijansi kada je nasilje u pitanju.
Fizičko nasilje čovjeka nedvojbeno vraća u domenu životinjskog; znači zapravo priznanje činjenice da u dosegu civilizacije nismo uspjeli pronaći rješenje odnosa. Problem je u tome što napadač najčešće nema nikakav ili vrlo nizak moralni kodeks (isključivo pogodovanje vlastitim porivima), pa mu je manje ili više svejedno – ali u času primjene sile. Što se dešava poslije i kako se čovjeku nutrina raspada pod demonom moći, to su već druge stvari. Pogled uprt isključivo u ovaj svijet donosi nam definiciju da činjenje zla očito može ostati nekažnjeno; dapače – da može i smije priskrbiti mnogo.
Uglavnom, najveći problem u svijetu po meni su ljudi koji nemaju drugog izbora nego trpjeti nasilja i poniženja najgore vrste. Najčešće takvi i nisu upoznali ništa drugo osim patnje i tmine. Njihove sudbine najveći su poraz ljudske vrste. Barem podsjećati na to, nas kojima je s te pozicije gledano – dobro, plemenita je aktivnost.
15.02.2024. (10:15) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Mariano Aureliano
Zanimljivo je sve to. Znam da su Marinini performansi uvijek na rubu ili rubni, no za ovaj nisam znao. Katkad se pitam što bi bilo kad bi država zaista, kao u onom američkom filmu, odredila jedan dan u godini da bude dan u kojem su suspenirani svi zakoni pa svatko može činiti što mu se prohtije. Tko zna u što bi se pretvorili naši mirni susjedi.
Uvijek ostaje pitanje treba li takav jedan provokativni performans, poput ovih Yoko Ono i Marine Abramović, uopće objašnjavati, opisivati, davati mu ikakvu društvenu, feminističku, antifeminističku, kulturološku, antropološku pozadinu, ili ga treba pustiti da sam direktno, neprevedeno, djeluje na naš mozak. Nisam pobornik opasnih performansa, nema potrebe izgubiti život zbog tako nečega, pa ipak, Marinina djela iziskuju određeno poštovanje.
15.02.2024. (18:53) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Mariano Aureliano
Što se tiče pasivnog otpora ili snage neopiranja, možda je još najpoštenije ustvrditi kako ga trebaju primjenjivati samo oni koji su za nj naročito talentirani, baš kao što je postojao i onaj umjetnik u gladovanju u Kafkinoj priči. Ne zna svatko gladovati pa tako ne zna svatko ni pasivno se opirati; u tom smislu možda na svijetu ne treba uopće tražiti moral, već samo slijediti svoje prave talente. Za genijalnog vojskovođu bilo bi zaista glupo i duboko promašeno da glumi Gandhija. :))
15.02.2024. (19:02) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Galaksija
Ovo mi je sve totalno nepoznato.
15.02.2024. (21:12) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...