Komentari

penetenziagite.blog.hr

Dodaj komentar (9)

Marketing


  • TEATRALNI

    Još jedan moćan post pročitan u dahu svaka čast! Taj Ante je očito bio neki samozatajan lik, slažem se takvih bi ljudi trebalo biti daleko više. I šutnja puno govori. treba samo prepoznat.

    avatar

    07.02.2024. (21:24)    -   -   -   -  

  • morska iz dubina

    Obično mislimo da je moć tišine odsustvo zvukova oko nas, ali iskreno, ovisi li tišina baš o onome šta nas okružuje i možemo li sami postati velemajstori unutarnjeg mira?
    Divan post, vjetre, divno o Anti kojem težim nekako oduvijek...uživat u punini tišine u kojoj je sve rečeno samim postojanjem, prisustvom, pogledom....divni opisi...paralelni svjetovi, vremena, mjesta...sve višeslojno, a tako cjelovito....duboko sam pod emocijom tvoje moći pisat tako dojmljivo, opipljivo, s dušom....pozdrav ti ostavljam:-)

    avatar

    07.02.2024. (22:45)    -   -   -   -  

  • luki2

    Kao i uvijek - očarana. Svaka čast! Ljubim!

    avatar

    07.02.2024. (22:49)    -   -   -   -  

  • Annabonni

    Sviđa mi se : priča je dojmljiva, detalji su sjajni, stric je lik na vrhu. Sjećam se jednog posta s Težačkom ulicom, tako da sam sad "koračala" poznatim putovima

    avatar

    07.02.2024. (22:58)    -   -   -   -  

  • Galaksija

    Svatko od nas ima svog Antu. :)
    Veoma raskošni i slikoviti opisi. Svaka čast!

    avatar

    07.02.2024. (23:57)    -   -   -   -  

  • Lastavica

    "svaki muškarac u samoći svoje sobe i svoje duše mora prvo riješiti sa sobom baš taj problem: da se pomiri s time da postane i biva Antom; tihim čovjekom koji traje i prolazi kroz vrijeme i s vremenom u sebi poput masline što se u vrtlu povija na noćnom vjetru."

    avatar

    08.02.2024. (05:50)    -   -   -   -  

  • j.

    Hvala vam svima.

    „Rastuće dobro svijeta djelomično ovisi o nezapisanim djelima; to što s tobom i sa mnom stvari nisu toliko loše koliko bi mogle biti, napola je zasluga onih koji su vjerno živjeli skrovitim životom i počivaju u grobovima koji se ne posjećuju.“

    Bilo mi je neprilično isticati tu rečenicu kao prolog ovom tekstu – jer nju je već kao zaključak svom remek djelu „A Hidden Life“ istakao veliki Terrence Mallick, a napisala je prije gotovo dvjesta godina George Eliot u romanu Middlemarch.

    Roman naravno nisam pročitao, pa ga postavljam na zasluženo mjesto pri vrhu liste onoga po što čim prije moram do knjižnice. Jest da ima čini mi se devetsto strana, ali značajni ljudi ističu ga kao sjajnog; prošli smo i gore muljeve, veli pjesnik :)

    avatar

    08.02.2024. (09:19)    -   -   -   -  

  • NF

    Umijeće šutnje i razgovora s rijekom kao kod Hesseovog Siddharthe, meni zanimljivo da je tvoj stari pušio Camel, ja sam svojevremeno HB i dobio sam kritiku od starog mog tad najboljeg prijatelja Čombeta, pečalbara u Švicarskoj, te dvije marke su ženske, istina dobre cigarete, od njih kao ni od Marlbora i Winstona, nikad nećete dobiti rak pluća, govorio je, ja bih ga dočekao, a što je s onim s reklame za Marlboro, on bi se snašao, taj maneken nikad nije pušio, morate bit oprezni, svašta se piše...;)

    avatar

    08.02.2024. (10:49)    -   -   -   -  

  • sewen

    Ja mislim da svak od nas u sebi ima dio Ante!

    avatar

    08.02.2024. (19:37)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...