Komentari

lilianke789.blog.hr

Dodaj komentar (29)

Marketing


  • Lilianke

    hold on

    avatar

    25.11.2023. (12:49)    -   -   -   -  

  • Galaksija

    old but gold. :*
    nadam se da si dobro.
    p.s. tek sad sam pročitala sve što si napisala tamo u komentaru. uf. drži se.
    ovo s djetetom, tako sam se ponašala u drugom i trećem srednje.
    ništa nisam jela. :(
    imala sam neko ludo pravilo da smijem pojesti nešto samo jednom u danu. i to neštooo maloooo.
    tek kasnije shvatiš kad odrasteš i prevrtiš vrijeme, nakon deset godina, da je bio poremećaj hranjena u pitanju.

    avatar

    25.11.2023. (13:08)    -   -   -   -  

  • Dvi, tri riči...

    Sve će biti dobro...
    Ponekad se svemir gadno poigra s nama, vjerujem da ćeš izdržati sve, da će sve ići prema svjetlu.
    Strpljivo sa svime, bit će... :*

    avatar

    25.11.2023. (13:18)    -   -   -   -  

  • Donabellina

    ni jedno slovo ne vidim na bijeloj podlozi

    avatar

    25.11.2023. (16:39)    -   -   -   -  

  • j.

    Da old, stvar nema ni frtalj stoljeća :))))
    op.a. ovo je šala na moj račun :)

    Ovo je prva stvar koju sam naučio svirati na gitari onako, kako ja to velim, po žicama, ali tako da gitaru namjestim kao ritam gitaru, na dur akord, cegc, i ide c dur, fdur, prijelaz sa e i d durom je najzahtjevniji :)))

    Nako prašilačke faze ranih devedesetih, ovo je neka tiha, nježna, samokritička faza. Na koncertu u Kopru 1999. ovo i End of the world su bili vrh.

    Pozz

    avatar

    25.11.2023. (17:02)    -   -   -   -  

  • Ypsilonka

    Zabrinula me je @Galaksija! Ne znam što se događa?

    Nisu valjda neka sranja? K vragu.
    Pusam. Budi dobro.

    avatar

    25.11.2023. (18:11)    -   -   -   -  

  • Galaksija

    meni je old, but gold jer nisam bila rođena kad je pjesma nastala.

    ypsi, pročitaj komentare kod Dvi, tri riči... :*
    ne znam kako kod općenito pušača, ali čula sam od više žena da im zatvori apetit. ne znam kaj bi ti rekla.
    tako je mlada.
    ovaj moj je s 13 počeo i evo, sad 37 još uvijek nije prestao pušit. :((((((((

    avatar

    25.11.2023. (18:45)    -   -   -   -  

  • Lilianke

    @Galaksija; he, ma jede ona normalno, nema nikakav poremećaj, a mimoza je kao i mater joj, pa ne voli najesti se i ići u školu, kaže da pada u san ako poruča prije popodnevne škole. I da joj je JAKO teško, lakše joj je bez jela...a ovo o potajnom pušenju, ziher sam da puši, iako nemam zapravo dokaza, niti kad smrdi, niti ništa, ipak, mislim da potajno puše kad idu van, ziher. :))

    ostale stvari su brutalnije, puno.

    Znam da si mislila na pjesmu i da je to pretpotopna stvar za tebe, no tekst je za svevremenski, zamalo ko Taft. :)))))))))

    avatar

    25.11.2023. (20:12)    -   -   -   -  

  • Lilianke

    @Dvi, tri, ma znam, sve bude u redu i tako to.............iako, ja znam da se Svemir uopće ne igra s nama, sve je dubokosmisleno, sve nosi poruku i ima značenje i svrhu.

    :)**

    avatar

    25.11.2023. (20:13)    -   -   -   -  

  • Lilianke

    @Anne; želiš li reći da su ti slova preblijeda?
    Ne znam, ja ih vidim, nježno, ali to je tak. :)

    avatar

    25.11.2023. (20:14)    -   -   -   -  

  • Lilianke

    @j;
    bravo za sviranje.

    Stipe mi je srcu drag :))

    avatar

    25.11.2023. (20:15)    -   -   -   -  

  • Lilianke

    @Ypsilonka:

    aaaa, znala sam, znala sam da , iako si se pobrisala, onaj tvoj drugi blog još uvijek negdje samozatajno čuči, dapače, nalazi se na cool listi!!!
    ha!

    NIš se ne događa za kaj ne znaš da se događa, no to je BRUTALA težeg tipa. Uz tom sam ukliještena. Kupila sam si sol za kupku popodne, sad kad otpeljam mladunče na neki rođendan idem u kadu. Godi mi biti riba, kad sam već riba. :))

    avatar

    25.11.2023. (20:17)    -   -   -   -  

  • Lilianke

    @Galaksija, da, eto, kod @Dvi, tri i kod @Sare, sve se može doznati. :))

    avatar

    25.11.2023. (20:18)    -   -   -   -  

  • Dvi, tri riči...

    Ovo sad nedavno kad sam bila bolesna, od kašlja sam imala tako jaku upalu mišića da sam se jedva okretala, popila sam brufena i voltarena ko nikad u životu, mazala se deep heatom, voltaren kremom, u moje svekrve nema čega nema. Jedva jedva je prošlo.
    Laku noć, Lili.
    Pomalo i proći će sve :*

    avatar

    25.11.2023. (21:18)    -   -   -   -  

  • Ypsilonka

    Ide jedan poduži tematski poredan po prioritetima: ;))
    (Informirala sam se kod blogerica) :)

    Moja je ista, a znaš da sam ja borbena i ne odustajem, ali spoznala sam kako bez obzira na njihove male godine nemamo kontrolu. Još uvijek prividno držim neke uzde, ali čini se kako je i njoj sad već jasno kako je njezin život u cijelosti u njezinim rukama.
    Moju joj dati i dajem materijalne uvjete, podršku u svakom smislu, ali sve je na njoj/njima. S 23 g sam imala 59kg, a visoka sam 173.

    Te naše priče pojedi voće, toplije se obuci nemoj biti glupa i puštiti ništa ne postižu samo nas crpe i stvaraju loše odnose.
    Ne kažem kako ih ne treba usmjeravati, ali mislim kako sam je o pravilnoj prehrani naučila dovoljno, štetnosti pušenja, svaki dan ima kuhani obrok, nemam utjecaj što će dva puta promiješati po tanjuru pa u gradu pojesti krišku pizze.

    One su odgovorne za svoj život. Njihove živote mi ne možemo živjeti. Omogućila si joj pripremu za maturu, ja svoj redovito plaćam instrukcije iz mat i fiz bez obzira što bi mogla raditi s hrpom ljudi iz obitelji i dalje su ocjene iz matematike koma. Da, mora se više raditi. Sve je to na njima. Puno sam otpustila. Puno.

    Nadalje, ovog trenutka si ti potrebita. Ukoliko to nitko od prisutnih ne uvažava, uvaži ti.
    Prošle tri godine sam imala puno teškoća i ponašala sam se tako kao i ti. To je takav ustroj u glavi, radila sam to i prije, prije svega, sada više ne želim.
    Ne mogu i ne želim.
    Zašto je voziš? Ima tramvaj. Ima bus. Ima noge.

    Ona sada treba potegnuti i oko posla u kući i svega, ne ti oko razvažanja na rođendan.
    Ti si ukočena! U bolovima.
    Pišem činjenice. Možemo ih voljeti do beskraja, ali to je tako.

    Jedna moja frendica je išla na punkciju ciste na dojci, onda je kćer (23) radila paniku. Nalaz je hvala bogu došao u redu, a vjerujem nastavit će mala piti krv, imaju memoriju ko zlatne ribice.

    Ti si jedina osoba koja sebe može i mora zaštiti, nema tko drugi.
    Ništa ne bih rekla da se nekoga mora voziti na hitnu, to ne pita.
    Budi nježna, brižna i dobra prema sebi jer nema tko drugi biti.
    Nema. I onih kojih ima su ili razmaženi ili usmjereni na sebe.
    Zašto mi nismo? ;))
    :D

    Da, nisam ja bilo tko nego Top blogerica (na @jelenovo zgražanje). :)
    On je zaključio kako je blog pao na najniže grane kad sam ja top. :))

    Iskreno, a nije dobro biti iskren, molila sam @sarah da me uči bijele laži pa umjesto da me je naučila rekla je kako nisu dobre. Umara me to neprestano prozivanje @annabonni pa ovog pa onog. Odite si ljudi na blogove međusobno, recite što imate, ako treba posvađajte se pa završite.

    Za sebe ipak želim ljepše, bolje i ugodnije.
    Ima dosta lijepih stvari, ali nisu ljudima zanimljive. @kockavica ima bebačicu, ali zašto bi raspredali o malim nožicama kad možemo pisati komentare o @annabonni, izvlačiti nečije privatne stvari koje su u konačnici izvučene iz konteksta kako bi ružnije zvučale.
    I tako dalje i tako bliže, ne da mi se pisati o svemu što je uzrokovalo da ugasim blog, ali mogu to i jednostavnije reći, izazvala je to atmosfera.

    Ozbiljna sam kad kažem kako za sebe trebam bolje i više, nije li više nego normalno imati hobi (bloganje) koji ti život čini ljepšim?
    Ukoliko bi ovdje prevladavala ugoda rado bih ovdje bila, ali ako je više neugode nego ugode onda nisam pametna ukoliko se tu puno zadržavam.

    Nakon našeg pomirenja, onako iz srca sam se veselila Božiću na blogu. Prošli Božić se dosta ljudi igralo. Lijepo je bilo i ljetos na anketi kad smo pričali tko šta kuha pa ujutro uz kavu dodavali svatko nešto. Za prošli Božić @kockavica je isto dosta pisala pa @v s onim svojim kolačima posipanim šećerom u prahu.... (i mnogo svega drugoga)
    Može biti ugodno i lijepo može, samo čini se nema volje ili neke više ispunjava jahanje po starim izlizanim pričama.

    Može biti itekako lijepo, a meni se ne da objašnjavati kako se pornografski sadržaj na blogu ne podvaljuje pod slike. Nije to za mene.
    A ne volim budalaštinu i neistinu ni prema najgorem neprijatelju. Ljudi se mogu informirati prije nego počnu u prazno, ali ne žele.

    Neke stvari ne možemo popraviti, neke stvari su ružne same po sebi bez mogućnosti promjene, na blogu ljudi imaju izbora.
    Nemam ništa protiv teških i tužnih životnih priča, ali nisam dužna trpjeti tuđe objesne ispade.

    Trebam više i bolje. Za to sam odgovorna sama baš kao i naše kćeri.
    Čuvaj se.

    avatar

    25.11.2023. (23:16)    -   -   -   -  

  • Sarah

    Sve to polako dođe na svoje. Posloži se, kako- tako.
    Ponekad naš trud i energija čini se da ne znače ništa- sve se odvija po nekom svome planu.
    Al' tijelo valja slušati. Prvo šapće "ne", a onda krene vikati i otkazuje poslušnost.
    Uvijek kad me boljela kičma, radilo se o preteškim teretima za ponijeti.
    Pomoglo je jedino otpuštanje balasta, onako kako to čine prekooceanski brodovi na otvorenom moru.
    Bude nama žao tih balasta, pogotovo ako su neko vrijeme bili vjerni pratioci i određivali nam smjer.
    Roko i Cicibela imali su osam jaja i sjedili na njima naizmjenično mjesec dana. Zbog njih su bili očerupani, mršavi i brižni.
    Rukavicom sam im jaja izvukla iz gnijezda i osvjetlila lampicom- prazna:(
    Moguće je da su obje ženke.
    Al kako su samo živnuli kada sam ih oslobodila te besmislene brige!
    Besmislenog balasta.
    Za svaki teret treba se čovjek pitati- zašto? Vodi li me žrtvovanje nekamo? Mogu li utjecati ili se glupo mučim?

    Kupka je dobar korak:-) voda njegujuće prihvaća naše terete.
    Nisi vidjela moj zapis na Stingov "Until"...danima si je puštam i baš ti hvala na otkrivanju!
    See you:-*

    @ Ipsi, pod bijelu laž mogla bi se podvesti i nježnost prema " neprijatelju", asertivno rješavanje sukoba, gdje snagom svog verbalnog argumentiranja, oponenta nećeš poraziti do koljena, već mu nježno ukazati na propuste. Kaj da ti velim, ja to učim u svom poslovnom okruženju, gdje bih svaki dan mogla nekoga sterati u kurac i završiti odnos zasvagda. Pa iskazujem nezadovoljstvo u rukavicama.
    Potom naučeno nastojim primijeniti u privatnoj sferi, gdje je drugačije zbog siline emocija, ali i veće mogućnosti rušenja mostova.
    Za " bijelu laž" treba puno živaca.
    I mudrosti. Kanaliziranja emocija.
    Ti to sve imaš.

    avatar

    26.11.2023. (08:03)    -   -   -   -  

  • Ypsilonka

    @sarah iako dosta puta ljude bez grča na licu stjeram u rodno mjesto po svojim postavkama sam ona koja će preskočiti u ime mira jer ga vidim vrijednijim. Unatoč svemu sam osoba koja kada ti sjeda za stol dolazi nasmiješena i s dobrom energijom. Smijem se, zafrkavam, a znaš možda ja i ne bih trebala biti takva? Možda imam dovoljno razloga da budem naćmurena, mračna i crna.

    @Fleksa je pisala kako ljudi puno podrazumijevaju, toga sam svakodnevno svjesna. Tako me je raspalilo. Ne moram biti u okružju koje je dominantno površno.
    Kako bi nam moglo biti dobro ovdje.
    Je li radost istresati tuđe privatne stvari? Sa svojim suprugom nema mjesta gdje nisam bila. Od raznih divota do teške toxičnosti. Treba li to biti argument u bilo kojoj raspravi na blogu? Ikada?
    Što i kome točno što dokazujemo?

    Život nije crno bijel i naš doživljaj nekada ne pokazuje pravo stanje stvari, toga sam uvijek svjesna. Svoju grešku sam voljna povući, voljna sam ispričati se po potrebi, ali ne želim i ne mogu gledati u govno i pretvarati se kako je ispred mene dijamant.

    U ovim godinama imam pravo na autentičan život.
    U svom okružju trebam one koje "ne vodi mračna strana".

    U redu je da nam je teško i da plačemo, pišemo svoje boli, svoje radosti, ali u mojoj stvarnosti (privatnom krugu ljudi) ne postoje pizduni kojima ću ispričati mračne detalje svog života pa će mi ih oni pljuskati u lice.

    Ono s @Rupičastom sam preskočila. Kako se pretvaram da je moj nećak moje dijete.
    Draga moja, nije ona svjesna. Baš ničega.
    Je li onda ona baka ili se pretvara kako je baka? Mislim tko su njoj @supatnikovi unuci? Umrla bi da im dlaka s glave padne. Ne sumnjam.
    Čemu? Što je pjesnik želio reći?

    Nas dvije smo se mogle ovdje divno družiti. Vjerujem ti na riječ kada kazeš kako su obje krasni ljudi, ali ja od toga nemam ništa.
    Šteta što se nije stavila u moje cipele i vidala mi rane. Dala mi mrvu sućuti. To sam ja zaslužila.

    Ne jebe mene taj naš ego. Nemam vremena za njega.
    Nemam vremena gubiti dragocjene minute svog života.
    Ti si nježna i lipa iznutra. Ostani takva, nedaj da te pokolebaju.
    @Lil isto.

    Cure pusam vas. Idem se oblačiti, temp kaže 1°C, moram naći rukavice, staza čeka!

    avatar

    26.11.2023. (08:57)    -   -   -   -  

  • Lilianke

    @dvi, tri, pa zašto, ZAŠTO, je moralo sve nestati, biti pobijeljeno? ! .....
    Život na blogu je brutalan, stalno netko odlazi,nestaje, postaje nedostupan, ma bolje je, sto put bolje, biti pas lutalica i lutati ulicama sam.........

    ..............................................

    Da, da, od kašlja je moguća upala međurebrenih mišića i to boli ko sam vrag, opako.

    Ovaj naglasak na POLAKO je stvarno bitan i istinit. Znam da će proći, i znam da je ovo točno taj overload o kojem @Sarah govori,nema nikakve dvojbe. No, kad ima potrebitih, ima ih, ne mogu buraza ostaviti samog, imaju jednostavno prevelika sranja, i etoga, jutros opet dobivam poruke kako i koliko im je loše, i ne mogu nego se pitati što da poduzmem....a dva brda dalje stara majka 80+ sama bedina starog 83+ jer joj je čuvalica otputovala u Slavoniju...blablabla...i pri tome, naravno, ono što je glupo,svatko od njih inzistira da njihovi univerzumi idu uhodanim stazama, ne kuže da u krizama valja otpustiti staro i napraviti prikladno novo. Moraju se polomiti dok to ne shvate.
    Uglavnom,
    ne možeš naučiti čovjeka, život ga mora naučiti, a ti nekad moraš stajati pokraj i držati ih za ruku dok im se odvija propast. Propast im je škola, a pružena ruka, makar ne može spriječiti školovanje, može dati podršku.

    :-******

    hajd, otvoti se, vratit će se @Mariano brzo, ne tuguj. :)
    teče će blistati, limun cvjetati, lampice sjajiti . :))**************

    avatar

    26.11.2023. (10:45)    -   -   -   -  

  • Lilianke

    @Ypsilonka, o moja top blogerice, ne brini, @Jelen se je samo , istvarno samo, zafrkavao. :))

    Dug ti je komentar i zato ću ga razložiti na djelove da mogu komentirati.

    Prvi dio,

    Sa svime se slažem s tobom, pa i s tim da treba otpustiti.
    I da, pomalo smanjujem molbe/strepnje oko hrane/učenja/svakovrsnih uplitanja, no to je prirodni proces i odvija se prema potrebi, a ne prema našoj komociji ili nerviranciji...ali, da, ispravno zboriš :)))
    Generalno smatram da sam jako otpustila.
    naravno, ne sasvim, zadržavam pravo reći joj i tuppiti joj pa i kad bude imala 80, ukoliko budem smatrala potrebnim :D
    Evo, npr. rekla sam joj da više, ove godine, neću kontrolirati ocjene u e dnevniku.
    prošle godine stalno sam se nervirala, bilo je brdo jedinica, a najgore je što nemam to sa kime pretresati i nemam s kime podijeliti brigu.
    Dakle, ove godine nisam niti jednom kontrolirala ništa, što mi hoće reći kaže mi, nemam pojma kad su joj testovi, ne strepim ja umjesto nje, ne nabijam joj stres (kako je prije tvrdila), tako i onako zna koji joj je prosjek minimalno potreban za fakseve koje bi željela(išla je na prof orijentaciju, to je bilo odlično), maturu mora napisati najbolje kaj zna,nema vremena za ikakve produžne,prema tome, to je to.
    To su sva uputstva koja su joj potrebna.

    Pomoć u kući:
    Ona mi je kćer, nije mi partner.
    ne zna kuhati (osim ponešto), ne zna voziti, vrijeme provodi uglavnom učeći ili spavajući kad nije u školi, nježna je i krhka, anksiozna i delikatna, mislim da je sad u fazi otkravljivanja, ali jako, jako nježno i pomalo...
    voljna je uvijek pomoći, i hoće mi napraviti sve, rogobori jedino kad planira napraviti puno stvari a ja joj uletim sa molbama/nalozima.
    Ne mogu se požaliti na nju, stvarno mi je zlatna.
    Vozim ju ako mogu, ako procijenim da treba (računa se vrijeme, atmosferilije i lokacija na koju mora stići te kombinacija istih :)), nije svejedno jel ide u centar ili bogu iza nogu na drugi kraj grada, kao sinoć... tako da - da. Tak je kak je.

    I još, meni je zaozbiljno draže da uči dok je doma, nego da skuha jer ja ne mogu. Naručimo izvana hranu ako ne mogu, i sve pet. Nikad ne rogobori oko jela, pomiri se sa situacijom....

    BLOG:
    ne znam o čemu točno pišeš kada spominješ @annabonni, pišeš li o tome da ju @freš proziva, ili nešto drugo? kako bilo,
    meni se čini da je na blogu uvijek bilo i ružnoga i lijepoga, koegzistiralo je to oduvije i zauvijek će. tako da je isključivo pitanje na čemu je naš fokus.

    Točno kao i u običnom životu vulgaris.

    A božićnobložna radost i ozračje? ne može se forsirati. Eto,slažemo se u želji da toga bude,i u okvirima mogućnosti to ćemo i poticati i sprovoditi. :))

    Gle, ja sam se obrisala (ono prije nego si me dozvala natrag a @Blogek mi otvorio sve stare blogove) upravo iz istog razloga koji navodiš. Smučilo mi se je od načina ophođenja, pomislila sam si, zakoji k. ja odabirem biti ovdje? Još tada ti nisi samnom pričala, Mariano me je tad već debelo ignorirao, jedno sam sa Sarom komunicirala, a ona mi je uporno tumačila kako nisu ljudi onako loši koliko moje oči to vide, nego su punobolji, sam je pitanje u mojim očima.
    pomislila sam si, dobro, stvarno više ovdje ne pripadam.

    Ali, eto,
    ti si pružila ruku, tvoja volja je djelovala, jer i moja volja je zapravo bila u skladu s time.

    avatar

    26.11.2023. (11:23)    -   -   -   -  

  • Lilianke

    @Sarić:
    Komentiram prvi dio tvog komentara:
    sa apsolutno svime se slažem.
    Sve jednom dođe na mjesto, onosno, nužno će iza svakog kaosa/preslagivanja doći do staloženja, 'padanja stvari na njihovo novo mjesto'.
    Bolni su to procesi (napisala sam ponešto o tome gore kod @Dvitri),i neizbježni. I svatko ima svoje, i zapravo, mi promatrači ( u ovom slučaju ja promatram tranformaciju obitelji svoga brata, i veliku transformaciju odnosa i života svojih roditelja) jedino možemo davati do znanja da smo u svakom slućaju tu, ma što se dogodilo.

    Uvijek kad me boljela kičma, radilo se o preteškim teretima za ponijeti.

    OVO je totalno totalno tako.

    Dapače, kukovi , meni, simboliziraju situaciju u kojoj je još samo to, još samo to, još samo to do mjere koju više ne mogu podnjeti.
    Leđa (centralno) su uvijek tereti koje teglimo, a što je niže to se to više odnosi na nedostatak podrške uopće i nedostatak emotivne podrške (bliske, intimne). :))))))))) Ma tko bi rekao.

    :)))

    Za svaki teret treba se čovjek pitati- zašto? Vodi li me žrtvovanje nekamo? Mogu li utjecati ili se glupo mučim?

    Istina.
    istina.
    Također, mogu li si dopustiti,konačno, da krenem dalje. Smijem li krenuti dalje. Uvijek je tu jedna čežnja i sjećanje kako je bilo i taj jedan nedosegljivi osjećaj i pomisao da kad kreneš dalje , iako našla nešto lijepo ugodno i dragocjeno, nikako nikada i nigdje nećeš moći naći točno ono što bi popunilo rupu nedostajanja.
    kao da puzzlima iz jedne kutije nastojiš popuniti praznine u nekom drugom setu.

    Uh.
    Znači, prvo, smijem li uopće dopustitio sebi novo (užitak, radost, slobodu)
    drugo, mogu li to uopće izvesti, odnosno, jel to uopće moguće izvesti ili tražim da mačke laju a psi imaju krila?

    avatar

    26.11.2023. (11:58)    -   -   -   -  

  • Lilianke

    @Sarić i @Ypsilonka, osvrnem se na ovo vaše potonje kad stavim juhu kuhat itd. :_)***

    avatar

    26.11.2023. (11:59)    -   -   -   -  

  • Lilianke

    Okej, pročitala @Sarino @Ypsilonki i @Ypsilonkin drugi komentar.

    prvo vadim ovu rečenicu

    U redu je da nam je teško i da plačemo, pišemo svoje boli, svoje radosti, ali u mojoj stvarnosti (privatnom krugu ljudi) ne postoje pizduni kojima ću ispričati mračne detalje svog života pa će mi ih oni pljuskati u lice.
    dapače, ako nema dovoljno bliskih uokolo, ili uopće , onda biram da sve držim za sebe.

    upravo to mi se je i dogodilo na blogu.
    Više nisam osjećala da je ovo sigurno mjesto.

    jebiga, nisam, koliko god nastojišopravdati postupke drugih, u nekom trenu opravdavanja postaju samonegirajuća.
    jasno ti je da su besmislena.

    U tom smislu, ja namjeravam određene ljude zauvijek zaobilaziti, jer se uvijek iznova gnušam sjećanja na ono što je bilo, a također, uvijek iznova nastupaju sa istim sadržajem, i ja tu nemam više niti što za čitati, reći ili pravdati. nema me tamo , i gotovo.

    No, ostajanje na blogu ipak je moguće ukoliko postoji pozitivnih bliskih ljudi. samo u tom slučaju.

    avatar

    26.11.2023. (13:06)    -   -   -   -  

  • Lilianke

    @Ypsilonka, vidim , snašli su te Pentatonici :)) znam pjesmu bez da ju slušam, mogu je u glavi čuti :)))

    Da je Marija znala, bi li se Marija upuštala?

    Moj odgovor je - bi.

    avatar

    26.11.2023. (13:10)    -   -   -   -  

  • Lilianke

    Isto kao i ona Majka iz Šume Striborove, koja kaže da joj je draže da poznaje sve nevolje svijeta i svoga sina,nego da je sretna, a da sina nikakda nije poznavala.

    Biti čovjek je čudesno stanje.

    avatar

    26.11.2023. (13:11)    -   -   -   -  

  • Lilianke

    I ispričavam se, moja tipkovnica odbija veliko slovo, osim pri inzistiranju.

    avatar

    26.11.2023. (13:12)    -   -   -   -  

učitavam...