Komentari

kintsukoroi.blog.hr

Dodaj komentar (18)

Marketing

  • Donabellina

    ovo se ne da komentirati

    znam da ti je teško i da se nosiš sama sa svim

    avatar

    19.10.2023. (22:00)    -   -   -   -  

  • Demetra

    Zašto se takva razmišljanja javljaju češće nakon groblja? Želim ti mirnu noć.

    avatar

    19.10.2023. (22:14)    -   -   -   -  

  • morska iz dubina

    Šaljem zagrljaj, draga Sarah....da sam blizu stavila bih ti i ja ruku na leđa...:-)

    avatar

    19.10.2023. (22:24)    -   -   -   -  

  • Ypsilonka

    Pusti ti te dane, on danas mora imati poštovanja prema tebi.
    I da mu se nisi prostirala trebao bi imati, a i nije iznimka nego pravilo da sinovi svoje loše i nebrižne majke štite.
    Poštuju.

    Nije ni to sretna priča kada dijete uzme ulogu roditelja.
    Dok ti seru po glavi znači da su bili sigurni, a jesu to i danas. Zato seru, a ne strepe kao ovi drugi.

    Ne znam kako ćeš ti, ali ja ću svoje "prognati" na sustavan znak nepoštovanja. Bez obzira što su mi jedina svetost.
    Pričanje, opetovano, je gubljenje vremena.
    Uvijek su najbolje lekcije u djelima.

    Djeca postanu nekada ljudi, nisu više djeca i tako se MORAJU ponašati.
    Na drugo se ni zbog njih ni zbog sebe se ne treba pristajati.

    Znam da sve znaš, samo utvrđujem gradivo ;))

    avatar

    19.10.2023. (22:37)    -   -   -   -  

  • Sarah

    @ uvijek smo Ane sami u sranjima..
    @ a trebalo bi osjetiti prolaznost i samim time prigrliti sve oko sebe..hvala Demi:-*
    @ znam da bi, Morska:-* grlim te
    @ al izgleda da ne znam, Ipsi. Nisam imala jasne granice, očito. Opet se nisam dovoljno voljela.
    Sada spuštam tlak jer me jako uzrujao. Oči su mi ko dvije buhtle. Popila sam lijek za tlak i normabel od 2 mg i još ne pomaže.
    Probat ću s kamilicom i medom...

    avatar

    19.10.2023. (22:45)    -   -   -   -  

  • Ypsilonka

    Nema to čak ni veze s tim jesi li se voljela.

    Granice su ozbiljna stvar.
    Postavljanje granica sebi i drugima.
    I sama imam problema s granicama (svi ih imamo, neki više neki manje, neki s nečim drugim više), ali granice su isključivo učenje i vježba. (Loši obrasci nisu opravdanje ni isprika).

    Čista vježba.
    Vježba kao plivanje, trčanje.
    Boli, ali je za pravi cilj. Postavljati granice, držati granice, (sebi i drugima).
    Nikada nije kasno niti nemoguće postaviti ih.

    Dok dišemo.

    avatar

    19.10.2023. (22:58)    -   -   -   -  

  • Galaksija

    Imaš pravo. O ovim temama se može u četiri oka ili anonimno.
    Nisam biološka majka, ali već 7 godina pratim odrastanje i sudjelujem u odgoju jednog bića.

    Virtualni hug!

    avatar

    19.10.2023. (23:03)    -   -   -   -  

  • Supatnik

    Vi žene ste malo nenormalne, moj mlađi sin je naša curu iz Zagreba i seli u Zagreb za koji dan, njegova mater, moja nevista i moja Kristina su izbezumljene od toga, ja mu mogu pomoć prebaciti stvari kombijem, sve ostalo je privatni život mog tridesetogodišnjeg sina u koji se ja nemam namjeru niti želim petljati.

    Micek mi moramo brisati rane na koljenima našoj unučadi, ovi veliki odavno trebaju biti odgovorni sami za sebe.

    avatar

    19.10.2023. (23:10)    -   -   -   -  

  • Sarah

    @ ipsi, kad god postavim granice kako spada, činim se samoj sebi ko sitna duša i uskogrudna cjepidlaka, jer imam gomilu ljubavi i energije za dati.
    Zapravo, nisam dovoljno nježna prema sebi.
    Na tome trebam raditi.
    Energija se brzo troši.
    A onda je sama moram raznim trikovima nadoknađivati.
    @ Gala, ma ne znam ni sama. Blog je svojevrsno ogoljivanje. Prikazivati stalno sebe i svoj život u super svjetlu, zapravo je muljanje sebe.
    A to ne želimo.
    Znam da brineš za posinka i sigurna sam da se trudiš i cijela se u tome daješ.
    Nije to puno drukčije od biološkog roditeljstva, a katkad je i kvalitetnije.
    Ovo je majmunska ljubav:-) totalno bez zadrške a nekad i autodestruktivna.
    To ne valja. Moram potražiti stručnu pomoć.
    @ vi muški znate dobro postaviti granice. Od vas se puno može naučiti. Ko u životinjskom svijetu, dođe vrijeme kad ih se zbilja mora gurnut iz gnijezda da napokon polete.
    Možda bi mi psiholog rekao da su ovo njegovi očajnički pokušaji da se separira napokon. Osjeća se loše i lakše će to učiniti ako me povrijedi i ako me odgurne.
    Al Bože, kako to boli!

    avatar

    19.10.2023. (23:28)    -   -   -   -  

  • Nisa

    Nigdje ne postoje savršeniji ljudi, muževi, žene, djeca, savršeni brakovi, poslovi i životi koliko na internetima.
    I nema apsolutno nikakvog razloga za neugodu, griješimo i kao roditelji i kao djeca, ljudi smo, internetu usprkos.
    Mene samo muči ovo ogoljavanje pred publikom jer kad tad će doći trenutak rasprave koja će otići u tako popularnom ad hominem pravcu, pa tuđe interpretacije zapeču i još jače...
    Moram potražiti stručnu pomoć.- najbolji savjet si dala sama sebi draga Sarah :*

    avatar

    20.10.2023. (07:58)    -   -   -   -  

  • Ypsilonka

    Meni nije nimalo neugodno biti čovjek.
    Iako @Nisa ima dobre namjere ne slažem se s njom.
    S obzirom sam ekspert u potiskivanju mogu ti reći kako je to sranje. Ne potiskujem, da se razumijemo jer me sram iznositi svoju nutrinu, nego ne mogu drugačije preživjeti.

    Svi mi bi u svakom trenutku mogli zatvoriti blog i bilo bi kao da nikada nije postojao. Imala sam i takve faze. Blog ni ljudi na njemu, ni sva dešavanja ovdje mi nisu bili ni u primozgu.
    Vratila sam se. Neki nikada nisu. Ni neće.

    Neke opasnosti da te internet za ozbiljno rani nema. Može te dobro raspizditi.

    Na tebi je da sama procjeniš što ti odgovara i više pomaže, pisati ili ne.

    Mi smo nebitni.

    avatar

    20.10.2023. (08:39)    -   -   -   -  

  • Nisa

    To je u redu Ypsilonka, ne slagati se sa mnom :))

    Samo mali ispravak, nigdje ja nisam rekla da se išta potiskuje niti da je to normalno i poželjno, niti da nastavi pisati ili ne, samo da uzme u obzir obrazac ponašanja koji se ovdje uporno ponavlja.

    Neke opasnosti da te internet za ozbiljno rani nema- za ovo baš ne bih dala ruku u vatru, zna internet sasvim solidno zakomplicirati život van interneta, ali to je već neka sasvim druga tema.

    avatar

    20.10.2023. (10:43)    -   -   -   -  

  • Sarah

    @ moram potražiti stručnu pomoć po pitanju granica. Prema svima, a pogotovo prema familiji.
    Ne mogu si i ne želim dozvoliti taj vid autodestrukcije, da me guši usred noći i da skidam visoki tlak. A zbog čega? Jeli išta toga vrijedno?

    avatar

    20.10.2023. (11:18)    -   -   -   -  

  • Nisa

    Znam jednu jako, jako blisku osobu koja je odgajana u jako toksičnom okruženju.
    Roditelji alkoholičari koji su od svega radili dramu, izazivali skandale i svađe gdje god bi se pojavili, ne birajući ni mjesto ni društvo, uzimali su zdravo za gotovo da će šutke polizat sve gluposti (a bilo ih je i te kako ih je bilo) koje naprave u životu.
    Kada bi ih slučajno odbio to su bile silne drame, epskih razmjera, plakanje, urlikanje, bacanje po podu, proklinjanja, ma ne da se to sve ni opisati.
    Jedan dan je samo napravio rez i odustao od njih. Izbrisao ih iz vlastite memorije. Kada ga pitam da li mu nedostaju kaže, oni ni malo, nedostaju mi roditelji kakvi bi roditelji trebali biti.
    Sada ima svoj mir za koji kaže da je neprocjenjiv i ne žali, ni malo.

    Nije ovo nikakav savjet, tek primjer jednog čovjeka koji nije znao drugačije nego se u potpunosti maknuti od izvora problema koji je teglio pola života i koji ga je gušio.

    Potrebno je pronaći osobni balans odnosa sa ljudima u kojima nećeš gaziti sebe i prelaziti svoje granice iza kojih se ne osjećaš ugodno, pa makar se radilo i o vlastitoj djeci, roditeljima, bilo kome.

    moram potražiti stručnu pomoć po pitanju granica. Kako sam već rekla, najbolji savjet si dala sama sebi, a ogroman je korak i priznati, za početak.

    avatar

    20.10.2023. (12:18)    -   -   -   -  

  • Ypsilonka

    "Potrebno je pronaći osobni balans odnosa sa ljudima u kojima nećeš gaziti sebe i prelaziti svoje granice iza kojih se ne osjećaš ugodno, pa makar se radilo i o vlastitoj djeci, roditeljima, bilo kome."

    S ovim se u potpunosti slažem s @Nisom.
    Naravno ako ne vidiš granicu sama ili ne možeš postaviti granicu sama trebaš tražiti pomoć.

    Ni psiholozi nisu čarobnjaci, uvjerena sam kako će ti reći sve što već znaš, ali važnije, mogu biti podrška. Dobra podrška.

    Podrška trebaju i mogu biti i prijatelji i blogeri.....
    .
    Kada se usred noći budimo i imamo visok tlak to je znak za akciju.

    Uvijek široko promatram stvari pa ću reći i ovo: provjeri je li odgovarajuća terapija koju uzimaš.

    Za jednog klinca su me uvjeravali kako ima problema s mokrenjem u krevet iz psiholoskih razloga, a ja sam upirala da se traži fizički uzrok.
    Nije bio vidljiv na prvu, ali opširnom obradom je pronađen.

    Naša nacija je jako sklona ozbiljne fizičke tegobe pripisati psihi, nekada je tako, često nije.

    Eto, osjetila sam potrebu dodati.
    Naravno da ti se i od sekiracije može svašta događati, ali kad ideš psihologu odradi sve ostalo paralelno.

    avatar

    20.10.2023. (19:35)    -   -   -   -  

  • Sarah

    @ Ipsi, ja vidim sama granice i postavljam ih.
    Al ih sama i kršim. Prijeđem ko od šale tu malu udaljenost, na kojoj se normalno pomaganje pretvara u nepotrebno podmetanje leđa.
    Podrška ti u narušenom odnosu sa djetetom ne mogu biti prijatelji niti rodbina. To je duboko emotivan odnos velike osjetljivosti. Sestra mi sama kaže " vi ćete se ionako pomiriti" i to većina pomisli i ističe kao razlog nemiješanju.
    Moje dijete treba naučiti svladavati bijes. Ljut je na život, na prolaznost, očajan je zbog neizgovorenih riječi, zbog naglih promjena i odrastanja, preuzimanja odgovornosti. Kao što sam ja odgajana ko prezaštićeno dijete, jednako tako odgajala sam i njega, jer drukčije nisam nažalost znala.
    Separacija od roditelja proces je nalik trganju živog mesa.
    Preuzimanje odgovornosti za donošenje vlastitih odluka, stvara pravu mučninu u trbuhu. Mnogi taj proces ne odrade nikada do kraja pa vječno zapravo krive svoje roditelje i njihov odgoj, ne uviđajući da se i temelji u sanaciji ličnosti mogu i trebaju rušiti, radi daljnje ispravne izgradnje.
    Ja sam ga učila da govori, da ne gura ništa pod tepih, da je najgora istina bolja od najslađe laži.
    Otud rasprave.
    Al dozvolila sam da zaboravi tko je roditelj u ovoj priči.
    Uloge su nam pošemerene.

    Mjesecima nisam imala potrebe piti tablete za tlak, jer mi se potpuno normalizirao. Često bih ga mjerila u vidu kontrole, i nikada nije prelazio 130/80.
    Tablete sam i dobila nakon mamine smrti, kad mi je srčani divljao oko stotke. A to je uvijek znak sekiracije.
    Sad ću se opet s tim pozabaviti i otići na kontrolu kod kardiologa.
    Hvala ti kaj se angažiraš:-*

    @ i tebi draga Niša hvala!
    Ukoliko neće biti spreman uz stručno vodstvo poraditi na našem odnosu, meni će jedina opcija biti udaljiti se od njega, uz svo ono bolno samopreispitivanje i emotivne zamke koje će mi pistavljati vlastiti um.

    Djeca su sebična mala govna. :-) u nekoj ih fazi njihova života doista, za njihovo dobro, treba pustiti napokon da razbiju ta svoja koljena.

    avatar

    21.10.2023. (07:38)    -   -   -   -  

  • smjehotvorine

    veliki zagrljaj ti šaljem :)

    avatar

    22.10.2023. (16:08)    -   -   -   -  

  • NetkoOdVas

    uhvatila si me nespremnog...podrška, zagrljaj, što god već!

    avatar

    23.10.2023. (10:14)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...