Poslala mail, a potpisala sam i peticiju. Strahota jedna. Kako nekom uopće padne na pamet tako nešto. Kakva crna tradicija. Molestirati životinje radi "tradicije"??!!
22.09.2023. (10:44)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
nekada su ljudi koristili životinje od potrebe; pripitomljavali divlje i cijenili one pripitomljene, gotovo kao članove obitelji; sjećam se kako je moj djed iz Gorskog kotara znao pričati da su u hladnim i dugim zimama probijajući i prteći snijeg od dva metra visine silazili u štale s brigom i pouzdanjem, brinući o konjima, kravama, kokošima kao o članovima obitelji bez kojih je život bio nezamisliv; meni je danas od svega ostala gomila puste, zarasle zemlje i šumarci na kakvih tisuću metara nad morem – i sjećanja na priče
nikad, baš nikad djed nije pričao o nečemu ovakvome - o tome da bi životinje služile za zabavu, ne sjećam se čak da je pričao da su ih jašili, koliko je bilo posla i obveza; konje su štitili noću uz vatru gore na travnjacima; konji su se plašili medvjeda, vukova, raznih prolaznika sumnjivih namjera; trebalo ih je paziti kao pravo blago (zar nisu zbog toga takvo bivali i nazivani); kada je imao dvadeset, tek se vratio iz rata, prisustvovao je nevjerojatnom događaju; atentator koji je ubio nekog ministra bježao je od potjere ravno preko njihove njive dok su tamo kosili ili su bili na putu gore, ne sjećam se sad točno više; upravo su ih konji upozorili na opasnost dok je još bila daleko i spasili tako da priča krene pored i oko njih, jer je potjera na neki način zaključila da nisu jataci, tada se prvo pucalo a onda pitalo tko ide (a tko zna, možda je tako i danas, samo ljudi nemaju konje da ih upozore, nego nekakve senzore, radare, magnetska polja i slične stvari slabije kvalitete)
ljeti uprtim ruksak pa pođem do tog mjesta na putu za nekakav Črmaž ili Petehovec pješice kakvih pola sata od posljednjeg asfalta; vjetar vijori u visokim travama i krošnjama stoljetnih bukvi, a meni se ponekad čini da čujem rzanje i udarac kopita tih pametnih i dobrih životinja koje su polako i s pažnjom vukle natovarena kola puna sijena ili stare i teške plugove; teško mogu zamisliti tako strašne stvari kao što je izrabljivanje od zabave; utrke i borbe pasa, utrke konja, borbe pijetlova;pa ljudi moji, koga to uopće može zanimati
svakako da to zakonom treba zabraniti, ali zakon je često mrtvo slovo na papiru; čini mi se da je ključ priče u svijesti ljudi; kada bi ljudima uzeo atomske bombe, oni bi bacali obične, kada bi uzeo i njih, oni bi pucali i klali se noževima, kada bi uzeo noževe, oni bi se grizli i bacali kamenje; kamenje ne možeš zabraniti, iako ne sumnjam u današnju generaciju pravnika da se i toga netko ne bi sjetio
zamijetio sam da su vikendi ono vrijeme u kojemu ljudi čine ono što žele; kada su pod jarmom rada, posla, obaveza, kada su obično otuđeno roblje preko tjedna – planine i šetnice su prazne i puste; vikendima poraste broj napada, sukoba, svađa svake vrste, susjed udara na susjeda, na ženu, na djecu, na brata, u prometu; ako već nije kod kuće, onda će udariti na prirodu; natjerat će konje, pse, pijetlove, bikove, čeljad i stvorove Božje svakovrsne da se za njega tuku, kolju, utrkuju, ili će pak uzeti nekakve kvadove, motore, bijesne automobile, pa se njima utrkivati, nadjačavati, pokazivati tko je bolji, jači, veći; ako ništa drugo, utegnut će, platiti i pronaći ljubavnice, družice, bijesna vozila, pa se njima jedan pred drugim kočoperiti, pokazivati, dičiti: ja imam, ja vrijedim, ja značim više od tebe; žene ne samo da se protiv toga sve manje bore – nego koliko vidim, i one su od toga svega preuzele dobar dio; umjesto da razore takav svijet, one ga samo usavršavaju trudeći se pokazati koja je mlađa, vitkija, ljepša, bogatija; kuda to sve vodi, ljudi moji?
čovjek je potpuno izgubio kontakt s prirodom, ne prvenstveno u smislu toga da nema pojma što jede, pije, koristi i uživa iz nje, nego i toga – koliko mu zapravo treba; to je čini mi se nekako osnovni problem: čim se čovjek pojavi u prirodi, više ne postoje granice, uzima se i arči bez reda, granice i smisla; odmah se ugovaraju neke kvote, procenti, tranše, profiti, krediti; ne postoji stvar koju netko neće pretvoriti u zaradu; zarada postaje prvi, osnovni i jedini smisao ljudskog postojanja i svijeta oko nas uopće
nema, čini mi se, na žalost – više zakona koji bi takvo što mogao spriječiti; čovjeku je od takvog čega najpametnije odmagliti i nestati gdje je ljudi malo, ili nimalo; a i takvih je mjesta sve manje
želim puno sreće; naravno da ću poslati i potpisati; naravno da će zakon biti izglasan, i još desetak konvencija, deklaracija i priopćenja pride; ostaje još samo nekako učiniti da takvo što zaživi u stvarnosti, među ljudima i njihovim prečesto tamnim, nevoljnim i teškim dušama; za to će još trebati neki drugi zakoni koji se ne izglasavaju i ne predlažu; ili ih osjećamo u sebi i iznad sebe, ili ne
pozdrav :)
22.09.2023. (11:45)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Čarapice draga, raspalo me ovaj tvoj post......u šoku sam i nevjerici.....mi ljudi smo zaista monstrumi jer zlo koje smo spremni počiniti nadilazi Zlo i Zloga......naravno da ću uputit dopis Ministarstvu u supotpisu sa svim članovima svoje obitelji......zaista mi je izbilo dah:-((((((((((((
22.09.2023. (13:59)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Hvala ti na ovom dragocjenom postu. Po našim selima je grozna situacija, na pet minuta od Zagreba već vladaju divljaštvo i okrutnost. Jednom smo prije desetak godina ja i žena otišli u Ivanju Reku vidjeti neku kuću koja se prodavala jer smo tih dana razmišljali da se možda maknemo iz grada. Do kuće koju smo trebali pogledati naišli smo na psa zatočenog u nekom kavezu metar sa metar i na dva kolinja sa samrtnim skvičanjem svinja, užas! Mislim da smo tada zauvijek odustali od svoje namjere. S druge strane, mjesta poput Utočišta za životinje IANUA (ne znam postoji li još uvijek, davno smo bili tamo u posjeti) oaze su ljubavi i sućuti prema životinjama usred naših krvoločnih tradicija.
23.09.2023. (12:25)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
luki2
Malo ide odmah sutra!!!!
21.09.2023. (23:23) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
luki2
Mail poslala!!!
22.09.2023. (09:04) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
gogoo
Žalosno je što se životinje muče zbog nečije zabave.
22.09.2023. (09:29) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
agava
...žalosno je da se na tako surov način tretiraju te drage životinje samo radi nečijeg gušta...lp
22.09.2023. (10:05) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
konobarica
Poslala mail, a potpisala sam i peticiju.
Strahota jedna. Kako nekom uopće padne na pamet tako nešto.
Kakva crna tradicija. Molestirati životinje radi "tradicije"??!!
22.09.2023. (10:44) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
j.
nekada su ljudi koristili životinje od potrebe; pripitomljavali divlje i cijenili one pripitomljene, gotovo kao članove obitelji; sjećam se kako je moj djed iz Gorskog kotara znao pričati da su u hladnim i dugim zimama probijajući i prteći snijeg od dva metra visine silazili u štale s brigom i pouzdanjem, brinući o konjima, kravama, kokošima kao o članovima obitelji bez kojih je život bio nezamisliv; meni je danas od svega ostala gomila puste, zarasle zemlje i šumarci na kakvih tisuću metara nad morem – i sjećanja na priče
nikad, baš nikad djed nije pričao o nečemu ovakvome - o tome da bi životinje služile za zabavu, ne sjećam se čak da je pričao da su ih jašili, koliko je bilo posla i obveza; konje su štitili noću uz vatru gore na travnjacima; konji su se plašili medvjeda, vukova, raznih prolaznika sumnjivih namjera; trebalo ih je paziti kao pravo blago (zar nisu zbog toga takvo bivali i nazivani); kada je imao dvadeset, tek se vratio iz rata, prisustvovao je nevjerojatnom događaju; atentator koji je ubio nekog ministra bježao je od potjere ravno preko njihove njive dok su tamo kosili ili su bili na putu gore, ne sjećam se sad točno više; upravo su ih konji upozorili na opasnost dok je još bila daleko i spasili tako da priča krene pored i oko njih, jer je potjera na neki način zaključila da nisu jataci, tada se prvo pucalo a onda pitalo tko ide (a tko zna, možda je tako i danas, samo ljudi nemaju konje da ih upozore, nego nekakve senzore, radare, magnetska polja i slične stvari slabije kvalitete)
ljeti uprtim ruksak pa pođem do tog mjesta na putu za nekakav Črmaž ili Petehovec pješice kakvih pola sata od posljednjeg asfalta; vjetar vijori u visokim travama i krošnjama stoljetnih bukvi, a meni se ponekad čini da čujem rzanje i udarac kopita tih pametnih i dobrih životinja koje su polako i s pažnjom vukle natovarena kola puna sijena ili stare i teške plugove; teško mogu zamisliti tako strašne stvari kao što je izrabljivanje od zabave; utrke i borbe pasa, utrke konja, borbe pijetlova;pa ljudi moji, koga to uopće može zanimati
svakako da to zakonom treba zabraniti, ali zakon je često mrtvo slovo na papiru; čini mi se da je ključ priče u svijesti ljudi; kada bi ljudima uzeo atomske bombe, oni bi bacali obične, kada bi uzeo i njih, oni bi pucali i klali se noževima, kada bi uzeo noževe, oni bi se grizli i bacali kamenje; kamenje ne možeš zabraniti, iako ne sumnjam u današnju generaciju pravnika da se i toga netko ne bi sjetio
zamijetio sam da su vikendi ono vrijeme u kojemu ljudi čine ono što žele; kada su pod jarmom rada, posla, obaveza, kada su obično otuđeno roblje preko tjedna – planine i šetnice su prazne i puste; vikendima poraste broj napada, sukoba, svađa svake vrste, susjed udara na susjeda, na ženu, na djecu, na brata, u prometu; ako već nije kod kuće, onda će udariti na prirodu; natjerat će konje, pse, pijetlove, bikove, čeljad i stvorove Božje svakovrsne da se za njega tuku, kolju, utrkuju, ili će pak uzeti nekakve kvadove, motore, bijesne automobile, pa se njima utrkivati, nadjačavati, pokazivati tko je bolji, jači, veći; ako ništa drugo, utegnut će, platiti i pronaći ljubavnice, družice, bijesna vozila, pa se njima jedan pred drugim kočoperiti, pokazivati, dičiti: ja imam, ja vrijedim, ja značim više od tebe; žene ne samo da se protiv toga sve manje bore – nego koliko vidim, i one su od toga svega preuzele dobar dio; umjesto da razore takav svijet, one ga samo usavršavaju trudeći se pokazati koja je mlađa, vitkija, ljepša, bogatija; kuda to sve vodi, ljudi moji?
čovjek je potpuno izgubio kontakt s prirodom, ne prvenstveno u smislu toga da nema pojma što jede, pije, koristi i uživa iz nje, nego i toga – koliko mu zapravo treba; to je čini mi se nekako osnovni problem: čim se čovjek pojavi u prirodi, više ne postoje granice, uzima se i arči bez reda, granice i smisla; odmah se ugovaraju neke kvote, procenti, tranše, profiti, krediti; ne postoji stvar koju netko neće pretvoriti u zaradu; zarada postaje prvi, osnovni i jedini smisao ljudskog postojanja i svijeta oko nas uopće
nema, čini mi se, na žalost – više zakona koji bi takvo što mogao spriječiti; čovjeku je od takvog čega najpametnije odmagliti i nestati gdje je ljudi malo, ili nimalo; a i takvih je mjesta sve manje
želim puno sreće; naravno da ću poslati i potpisati; naravno da će zakon biti izglasan, i još desetak konvencija, deklaracija i priopćenja pride; ostaje još samo nekako učiniti da takvo što zaživi u stvarnosti, među ljudima i njihovim prečesto tamnim, nevoljnim i teškim dušama; za to će još trebati neki drugi zakoni koji se ne izglasavaju i ne predlažu; ili ih osjećamo u sebi i iznad sebe, ili ne
pozdrav :)
22.09.2023. (11:45) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
morska iz dubina
Čarapice draga, raspalo me ovaj tvoj post......u šoku sam i nevjerici.....mi ljudi smo zaista monstrumi jer zlo koje smo spremni počiniti nadilazi Zlo i Zloga......naravno da ću uputit dopis Ministarstvu u supotpisu sa svim članovima svoje obitelji......zaista mi je izbilo dah:-((((((((((((
22.09.2023. (13:59) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Blogokviz
Mogli bi pokrenuti i peticiju, ako već niste
22.09.2023. (14:58) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
konobarica
@blogokviz - evo na ovom je linku peticija.
https://www.prijatelji-zivotinja.hr/index.hr.php?id=4352&fbclid=IwAR0pMuuz bRwMX0bjAEOV_wXUfJ9-WAo0KQrqvjiuA9wR2Pa2bfEmQUPmwA8
22.09.2023. (15:54) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
matebalota
Gade mi se.
22.09.2023. (17:38) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Mariano Aureliano
Hvala ti na ovom dragocjenom postu. Po našim selima je grozna situacija, na pet minuta od Zagreba već vladaju divljaštvo i okrutnost. Jednom smo prije desetak godina ja i žena otišli u Ivanju Reku vidjeti neku kuću koja se prodavala jer smo tih dana razmišljali da se možda maknemo iz grada. Do kuće koju smo trebali pogledati naišli smo na psa zatočenog u nekom kavezu metar sa metar i na dva kolinja sa samrtnim skvičanjem svinja, užas! Mislim da smo tada zauvijek odustali od svoje namjere. S druge strane, mjesta poput Utočišta za životinje IANUA (ne znam postoji li još uvijek, davno smo bili tamo u posjeti) oaze su ljubavi i sućuti prema životinjama usred naših krvoločnih tradicija.
23.09.2023. (12:25) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
smjehotvorine
potpisala sam peticiju. mailove ću nakititi i poslati u ponedjeljak.
strašno je kakavi monstrumi hodaju svijetom.
23.09.2023. (13:30) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Euro
Tuzno
19.10.2023. (05:51) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Supatnik
Draga Mateja vidio sam da ti je umro tata, pa samo da ti kažem da sam osjećao koliko ti je značio, i da mi je žao, drži se djevojčice.
25.12.2023. (12:02) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...