Komentari

kockavica.blog.hr

Dodaj komentar (11)

Marketing

  • Kockavica

    .

    avatar

    14.09.2023. (09:20)    -   -   -   -  

  • pal MOOD

    e, kora kruva,kapja vina, zrno soli... i metaforično...
    a On je bio oduvijek "težak" i nekako svoj, no svi (oni ispod) su ga poštovali, činjenica

    avatar

    14.09.2023. (10:18)    -   -   -   -  

  • kako_ti_kupus

    ja sam se sa svojim pokojim starim puno svađa i sad mi je žaj zbog toga. isto je bija 'težak' Čovik, a učinija je za mene više nego šta ću ja možda za svoju dicu, no, o tome će oni sudit. ono što sa sigornošću znam je to da je u takvom odnosu najpogubnija zadrtost ali, kad se pruži ruka, bez obzira sa koje strane teiba je prihvatit no ne i privuć sebi. predmejavam da će to na koncu bit jedan dobar i pošten odnos, sa naglaskom na pošten :)*

    avatar

    14.09.2023. (11:26)    -   -   -   -  

  • Annabonni

    Dobro si napravila, zato ti jesi "pametna Anči" jel tako?

    Hormoni su te omekšali-svi ćemo mi jednoga dana biti stari roditelji puni roditeljskih propusta.

    Jer, škole za roditeljstvo nema

    avatar

    14.09.2023. (12:28)    -   -   -   -  

  • Ypsilonka

    Meni je s ocem vrlo, vrlo rano bilo jasno kako "to" nema baš nikakve veze sa mnom dok s nekim drugim ljudima dan i danas to ne mogu shvatiti. :))

    avatar

    14.09.2023. (12:42)    -   -   -   -  

  • j.

    ovo je već treći ili četvrti post u nekoliko dana koji se bavi temom tmine u kućama; recimo, ovo što si ti napisala je crtica koju bih ja pokazao tudumima koji izabiru nagrade po književnim natječajima u Hrvata; svi nešto žele biti mračni, aktualni, izravni, samosvojni; jednom snimaju autističnu djecu kako se samozadovoljavaju pa onda iz toga iščile pričicu (nebitno a li sa stvarnim imenima ili ne, jer na taj su posao poslani da pomažu, a ne da pričaju priče); drugi put pišu o muževima-biljkama pred teveima, treći put o očevima koji su se rastopili u alkoholu; pa se čovjek pita – a o ženama se ponajvećma radi – otkuda toliki mrak u ženskim dušama?

    dvije stvari ja bih tu na početku rekao; prvo, čini mi se da se radi o mlađim ženama; dakle recimo primjerice ovdje, kada gledaš presjek bloga, nema šanse da uočiš toliko mraka kao tamo; pri tome, jasno, nešto je odgovornosti i na onima koji to čitaju i izabiru ne samo na onima koji pišu – ali i tamo većinom sjede mlade žene, pa nekako dođeš na strašnu misao; ženske duše su u godinama iza nas prilično u prosjeku potamnile; ima naravno onih koji će reći da je u pitanju uvoz iz bijela svijeta; konvencije, homoseksualci, napredak općenito; ja ću na to reći da blago onome tko problem najčešće vidi u jednoj od vjerojatno stotinu varijabli, a ponajviše u nekom drugome – a ne u nama samima, i pokazati mu ovako ovaj tvoj sjajan napis

    druga stvar, to je nadasve pitanje osobnog iskustva; kakav sam ja otac naravno da ti nemam pojma niti uopće bilo kakve ovlasti reći, hvalite me usta moja, a svatko bi u tim pitanjima morao, jednostavno – morao krenuti od sebe, razumijemo se, jel tako, lako je tuđim po tarabi? – no mogu posvjedočiti da je moja mala jednom negdje sa trinaest rekla ženi kako sam ja bolji od nje (žene); da bih ja nju (kći) pustio raditi neki marifetluk (ne znam više, ići na nekakav koncert navečer, nešto slično), i da je mrzi; poslije sam Najdražu morao tri dana smirivati kada je pukla; mi ti to onako, kao prijatelji – povjerimo se jedno drugome kad nam je teško, ne tražimo okolo ljude za kavu i pivu; naravno da sam ja to po muški, pa ja ću joj sad šamar opaliti, ali isto tako, naravno da nisam (opalio šamar), nego smo mi to nekako, skupa... mislim, uvijek sam imao osjećaj, dijete moraš odgajati primjerom, to što ćeš govoriti, to ti je sve na vrbi svirala; ako moje dijete, a čak pogotovo mali -on je uglavnom šutio, gledao te kao na rentgenu i mislio si svoje – ako moje dijete samo nasluti da ja jedno mislim, drugo govorim a treće radim, načisto sam propao; uvijek sam onda pokušavao, prije nego što bih nešto odlučio – pogledati se očima svoje djece, pa onda reći: aha, kužim; a ne da ispadne, vidi, tata laže, hej, vidi, tata laže - ne znam što bi mi od toga bilo teže u životu, možda još dvije ili tri stvari, ako i to

    dakle, ti si sad još u fazi da si broj jedan; čekaj, polako, hvala Bogu ima dana pred tobom, moraš još doći u fazu da postaneš broj dva u toj priči, ne da te želim plašiti, ali znaš kako se veli, najbolje ćeš shvatiti nešto ako to sam budeš morao raditi, iliti, nek me ova čaša mimoiđe

    nekako, zaključak bi bio, važno je moći opraštati; naravno, opraštanje ima svoje granice, ne možeš oprostiti potpuni mrak, možeš nešto što ima svjetla; bolje škole od toga da ti na svojoj koži osjetiš ono što je on prošao, vjeruj mi, nema; nije to samo, oprosti mi, pape, to je i logika: ili si dao što si trebao, ili nisi; ja sam, vidiš, oduvijek imao osjećaj da su moji starci meni na svoj lud i nikome razumljiv način dali najviše i najbolje što su mogli; naravno da tu ne mislim na stanove i marke po knjižicama, nego na ono od čega smo sazdani; recimo, moj Stari me doslovce udario nogom u guzicu i potjerao onog ljeta kad je bila Univerzijada raditi preko Studentservisa kada sam očistio godinu u svibnju; mislim da mi veću uslugu u životu nije mogao učiniti, sad zasuzim kad se sjetim tog događaja, a sasvim sam siguran da je i on, kada je zalupio vrata za mnom iznutra, isto tako zasuzio, da ga nitko ne vidi; sada vjerujem da imam nekoga razloga nadati se kako će jednoga dana, kada ja već odavna budem gnojio ledinu, to – da sam nešto dobroga dao - netko možda moći reći za mene; baš po ničemu drugome - da sad osnujem firmu u kojoj ću dijeliti plaće veće od ostalih, ili da objavim sedamnaest čitanih romana pisanih mojim groznim i neprohodnim stilom ili da zaradim milijun dolara – baš po ničemu drugome ja ne bih mogao imati tako snažan, bumo rekli, autentičan osjećaj da je sve ovo ipak nekako bilo dobro :)

    avatar

    14.09.2023. (12:45)    -   -   -   -  

  • morska iz dubina

    E, sad, šta da ti tu nadodam...otac živi s nama, u nedjelju će navršit 88....mogla bih štošta zamjerit, al kad vidim nemoćnu starost uma, duha i tijela, skršim se od samilosti.....valjda je dao i davao najbolje šta je znao...na meni je da budem bolja...ima posebno teških dana i onih malo manje....pred spavanje mu obavezno utisnem poljubac u čelo...ne bih htjela da mi sutra pofali taj zadnji cmok...iako redoslijeda nema, to znamo...

    avatar

    14.09.2023. (13:03)    -   -   -   -  

  • Supatnik

    Svi mi očevi iznevjerimo svoju djecu iako to nikako ne bi smjeli, Bog mi je svjedok da sam ja svoje sinove iznevjerio tko zna koliko puta, i vjerojatno ću još koji put, iako se trudim baš se jebeno trudim, ne solim im pamet, ne tražim ništa od njih, samo ih volim i molim se na neki svoj način da budu dobro.

    avatar

    14.09.2023. (13:04)    -   -   -   -  

  • Galaksija

    Oni su me sami odgojili da s njima budem svadljiva, stoga ne šutim. :)

    avatar

    15.09.2023. (00:39)    -   -   -   -  

  • Supatnik

    Evo mene :*

    avatar

    09.10.2023. (21:28)    -   -   -   -  

  • j.

    evo i mene, strašno je to kako ljudi brzo zaborave jedni na druge (to sad izvlačim pravila iz svog ponašanja), pa onda u neka besposlena popodneva pred ciklone listaju svoje blogove radi utvrđivanja gradiva - i tako dođu opet na mjesta gdje su bili prije evo mjesec dana; Bože moj; mjesec dana! - sasvim izvjesno šapćući sami sebi kako nikada, baš nikada ne bi napisali isto ono što su napisali prije mjesec dana; kao da je pisao sasvim nepoznat netko :))

    uglavnom, poznat ili nepoznat netko pod mojim nickom ili čak imenom - od srca ti želi svako dobro, samo se ti ušušuri i prođi kroz taj tunel sigurno, lijepo i važno kako to sve već biti treba, ovo ostalo je nevažno ili daleko manje važno; čuvaj se i sve će biti dobro :))

    avatar

    13.10.2023. (16:46)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...