Komentari

dvitririchi.blog.hr

Dodaj komentar (10)

Marketing

  • Donabellina

    Sadiš ????

    Imam Božičnu jelku u pitaru ali ne dam je u zemlju ( još)

    avatar

    26.11.2022. (10:18)    -   -   -   -  

  • Dvi, tri rici...

    Pacempres. Svekrva je kupila za groblje misleći da je to ministabalce, ali bojim se da su ovo bebe divova pa će ići u šumu.
    Moje je da sadim, njihovo je da rastu.

    avatar

    26.11.2022. (10:23)    -   -   -   -  

  • modrina - neba

    Prelepe su sve!!!

    avatar

    26.11.2022. (10:31)    -   -   -   -  

  • j.

    Kaj bi zameril, čak i ako netko počne kihati u proljeće :).
    Netom prije nego će Draga pred rat doseliti k meni u onaj cirkus, majka i ja posadili smo na mjestu nekadašnje šupe i garaže, koji su srušeni i glavninom eksproprirani, jedan čempres i jednu brezu. Nas dvoje dali smo im imena; njoj Ivka a njemu Jozo.
    Ivku i danas vidim kada me put nanese na vrh brijega; zakriljuje svojom krošnjom pola dvorišta. Jozo je puno obećavao svojim bojom, stasom, silinom početka - no već u ratu se dobrano osušio i požutio onoga ljeta kada su gorjela sela od mora do Bosne.
    Ta kuća nije bila naša, i mi smo je ubrzo sami napustili, ni od koga na to natjerani; ničega više tamo nije bilo mojega, osim Ivke. Svašta ljudi rade kada se vole, pa imaju snage i volje čak i tako što misle popravljati svijet tamo gdje ih to nitko ne traži.
    No, nismo mi to vratili radi njih (mislim, onih čije je to bilo, a čije je bilo - i o tome bi se dalo razgovarati, kada bi to ikoga zanimalo), nego radi sebe: vjerovali smo kako će novi početak prebrisati grijehe starih. Valjda i jest, tko će ga znati. Sa starim grijesima - konačno - teško da možeš imati posla, jedva stigneš pored svih svojih.
    Što je poslije bilo s Jozom, danas se sa vrha brijega može samo nagađati po živici koja veselo okružuje Ivku.
    -------
    Šuma, da, to je pravo mjesto. Neka Jozin duh konačno otpočine u nekome od svojih dalekih praunuka. Oni će dobro znati pravu istinu o tome kako drveće, zemlja, voda - ne mogu biti nečiji: ili mi možemo biti njihovi, ili oni ničiji.
    Treće nema, ili mi samo mislimo da ima, dok nas ne ljudi, drveće, prilike - ne razuvjere.
    E pa sad, stvarno, zapričao se ja kao pravi starac, nepristojno je već: pozdrav, i najte kaj zameriti... :).

    avatar

    26.11.2022. (11:22)    -   -   -   -  

  • Mariano Aureliano

    Naša dva benjamina stoje na radnom stolu ispred prozora i jako nam uljepšavaju (ne)radnu atmosferu, no s vremenom su se svi njihovi listovi okrenuli prema izvoru dnevnog svjetla, a grančice s naše strane ostale su gole. Uvijek se pitam - koji je to um ili koja duša u biljci koja želi k svjetlosti i na koji način okreće svoje grane i listove prema njoj? Botaničari bi mi zasigurno to lijepo znanstveno objasnili, ali ja ne želim objašnjenja. :))

    avatar

    26.11.2022. (13:29)    -   -   -   -  

  • Galaksija

    Preslatki su. Slaba sam oko cvijeća i biljaka. :)

    avatar

    26.11.2022. (18:19)    -   -   -   -  

  • Demetra

    Park Maksimir mi je na južnoj strani, Medvednica na sjevernoj, vrtovi i dvorišta s voćkama. Volim šume, baš volim.

    avatar

    26.11.2022. (18:36)    -   -   -   -  

  • Sarah

    Tko nije drvo sadio prvo..

    avatar

    26.11.2022. (22:52)    -   -   -   -  

  • Blumi

    meni davni božićni bor iz tegle,
    preseljen u vrt, prerastao kuću ;)

    avatar

    27.11.2022. (02:02)    -   -   -   -  

  • Dvi, tri rici...

    modrino, hvala :).

    J, netko tko toliko vremena provodi u šumi, a pisao si puno o njoj, jednostavno mora imati i priču o sadnji stabla i to s majkom, lijepo sjećanje. Ma zapravo sve lijepo što dijelimo i radimo s drugima nas povezuje na najbolji mogući način - zbližava potpuno.

    Mariano, nisam botaničarka, ne znam zašto benjamini sklanjaju svoje listove od vas. Možda to uopće nije okretanje prema svjetlu, nego okretanje leđa vama? Možda nije pitanje uma nego emocija? Mislim, tko zna što su vidjeli? Možda ste jeli nešto pred njima - kakve klice, sjemenke? Nemaš pojma kako to može uzrujati benjamine :).

    Galaxy, hvala. I ja sam slaba NA njih ;).

    Demetra, u lijepom kvartu živiš. Parkovi, šume - duša grada...

    Sarah... taj nije ništa uradio :).

    Dav Gindo, lijepo. To je taj div kojeg ja tek slutim u ovim mojim sadnicama.

    avatar

    27.11.2022. (20:40)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...