Komentari

penetenziagite.blog.hr

Dodaj komentar (9)

Marketing

  • Annabonni

    Slavko Mihalić ne pjeva život : uočava ga u detaljima koji snatre životnu tugu, akumulira u sebe detalje i gotovo ( baš tako ) okrivljuje sebe za svijet otrovnog i ogavnog..
    Svijet da, ali svijet su ljudi uz koje živimo : živ čovjek ne može pobjeći od sveg lošeg što uočava a nije u stanju promijeniti........i takav život postaje jedna velika trpnja duhu koji uočava bolno, bez nade za bolje.....

    avatar

    18.10.2021. (23:18)    -   -   -   -  

  • luki2

    Uvijek, uvijek može i ljepše i bolje. Samo moramo htjeti i smjeti. Ljubim!

    avatar

    18.10.2021. (23:26)    -   -   -   -  

  • Galaksija

    draži od Vidrića :)

    avatar

    18.10.2021. (23:54)    -   -   -   -  

  • Dinaja

    Pjesma ledi krv... ipak, nadanje umire posljednje... :)

    avatar

    19.10.2021. (04:48)    -   -   -   -  

  • Litterula

    Čak me pomalo nema...

    avatar

    19.10.2021. (06:22)    -   -   -   -  

  • morska iz dubina

    Uvijek nas pomalo nema, al važno je kad nas ima da nas ima u punini:-)

    avatar

    19.10.2021. (07:36)    -   -   -   -  

  • Demetra

    Stvarno, ima tih dana kada me i ovih mojih oko mene pomalo nema. Dobar izbor.

    avatar

    19.10.2021. (12:00)    -   -   -   -  

  • mojaSavana

    Jezero nije prazno, ima vodu, a ljudi dušu :)

    avatar

    19.10.2021. (12:52)    -   -   -   -  

  • stara teta

    ponekad se poistovjećujemo s ništavnošću, prilagođavamo se potpuno, postajemo ono, sve, stapamo se kad ionako shvaćamo da smo bili, i da ćemo biti. sve to. a bivanje prestaje biti važno. ne može se preko toga. pa prihvatimo i ono što ne mora biti neminovno sutra.
    nadamo se, samo umor. a ponekad niti to.

    avatar

    19.10.2021. (13:49)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...