Komentari

jekatisine.blog.hr

Dodaj komentar (52)

Marketing

  • jekatisine

    Proširena rasprava na objavu od Teute.

    avatar

    07.11.2019. (16:29)    -   -   -   -  

  • jeka

    Kako ide ona pjesma "Draga djeco zvijezda:)"
    Meditacija je posebno zanimljiva. Zapravo pomaže da se povežemo sami sa svojim unutarnjim univerzumom .
    Sada sam preletjela preko tvog zapisa ali tema je odlična.
    Bila je jedno vrijeme popularna knjiga Koji k uopće znamo. Trčala sam u nabavku. Mom mentalnom shvaćanju u to vrijeme dobro je došla.
    Duhovnost i promišljanje o istoj , na bilo koji način pomaže da opipljivo i vidljivo dobije smisao. Za to treba otvoriti um i srce , koje često zatvaramo jer sve to djeluje nestvarno i slučajno, a može nam pomoći.
    Religije koje poznajemo i jesu u svojoj srži to, utjeha,nit vodilja i nada u život. Vjerujem u ljubav kao centar i polazište širenja.
    A kada prestanem tragati, razmišljati i djelovati ,tada opsujem u sebi i krenem iz početka. Razina 2 od 6 kod mene :)

    avatar

    07.11.2019. (17:08)    -   -   -   -  

  • jekatisine

    @jeka: meni pomaze i da se povezujem i s vanjskim univerzumom.
    Ali razmisljanje je to koje zahtijeva puno intenzivnog rada.
    Tako da i ja nekad izgubim tu nit.
    Ne opsujem. Zapalim cigaretu i mislim dalje.
    Voljeti prije svega, tu se slazem s tobom.
    Ni vjera ne znaci nista bez ljubavi.

    avatar

    07.11.2019. (17:16)    -   -   -   -  

  • jeka

    Razmišljanje je raj i pakao čovjeku. Ovisi o čemu i koliko.
    Naša stanja satkana su uglavnom od misli .
    Njih je najbitnije dovesti u red.
    Meni je meditacija u šetnji. Kretanje i zrak .
    Prije su to bila i slova. Sada više ne.
    Primjećujem povezanosti svijeta koji me okružuje sa mojim vlastitim. Svi smo mi dio iste kaše aličesto mi se čini kao da nas je više vrsta, svi smo ljudi,ali različitosti nam znaju varirati do krajnjih točaka neprepoznavanja.

    avatar

    07.11.2019. (17:27)    -   -   -   -  

  • jekatisine

    @jeka: sami smo odgovorni za svoje misli i osjecaje, svoj pakao i raj. Meni paljenje cigarete dodje kao meditacija.
    Prisilim se da disem pravilno.

    Da, ima nas razlicitih, ali smo svi manifestacije istog.

    avatar

    07.11.2019. (17:31)    -   -   -   -  

  • j.

    Mislim da je to pitanje svih pitanja, zahvaćanje biti, iznošenje svoje nutrine na svijetlo svijeta. Sjajan post. O nečemu sličnome, ali i priličnim smetnjama takvome poimanju, škrabao sam svojedobno kod sebe, pa se ovako neskroman i trapav usuđujem citirati kao niže :))
    Naše bi Ja moralo u našim glavama biti istobitno sa Svime i Svemirom, pa da njegov gubitak u stvari dobitak znači; jer što se roditi mora, to najprije umrijeti treba i nema rođenja bez smrti niti smrti bez rađanja. No, često to teško, olovno i sjenovito Ja zakriljuje svojom krošnjom povelik dio neba, zaklanjajuć' jasan i čist pogled na cjelinu. Jer, ono traži i ište poštovanje, vapi za zadovoljenjem i pršti željama i strastima što odvode i odvlače od biti: taj prah i ta magla, taj dah i te stvari, sve su sestre i braća svih jaova i jauka.
    Ne postoji ja ukoliko ne postoji Sve, i Sve ničim biva čim ograničeno i svedeno na sebebitnost bude. Otuda i nakaradan i sarkastičan berklijevski smijeh upućen stvarnosti kada joj urlamo da joj zalud postojanje ako nema nas da bismo je spoznavali. Tih par volti i ampera u nekoj gnjecavoj i sivoj tvari ne smije nipošto zastrti pogled na cjelinu i ne treba ovladati životom. Dio smo Jednog i Jedno postajemo. Pa ako tonemo i nestajemo, rađamo se i postajemo.
    Ili, da možda nespretno i sjetno parafraziram jedan davni i sjajni Grunfov komentar kod mene: kada ja utihne, vrijeme je doći.

    avatar

    07.11.2019. (17:31)    -   -   -   -  

  • jekatisine

    @j.: mogu se donekle sloziti s tim.
    Osim onim " mora".
    Nista se ne mora, nego sami biramo.
    Na svjesnoj ili podsvjesnoj razini.

    avatar

    07.11.2019. (17:35)    -   -   -   -  

  • kako_ti_kupus

    ti govoriš o univerzalnoj svijesti a ja bi to nazvao energijom svemira. daklem vako. bog ne postoji. to je ljudska konstrukcija nečega što je neobjašnjivo a kako čovjek može pojmiti samo dvi dimenzije kao takvo je moralo dobiti svoje materijalno obličje, energija sama za sebe nema oblik ali stvara mnoge oblike u četiri dimenzije. evo primjera. sigurno si se kao i mnogi drugi zapitala o beskonačnosti svemira isto su pitanje sebi postavili i znastvenici koji su krenuli u potragu za dokazom teorije velikog praska, al gle zajeba, kad god razmišlaš o beskonačnosti svemira nemoš a da sebi ne postaviš pitanje 'dobro, a šta je iza?' ili, kažu da je veliki prasak nastao u vakumu pa opet sebi postaviš pitanje 'dobro, u vakumu, a koji prostor ispunjava vakum?' onaj svemirski u kojem plutaju materijalni oblici? nadalje pojam vrijemena je izmislio čovjek jer ono u svemiru ne postoji, postoje samo periode nastajanja i propasti ničim određene, ali silom energije uvjetovane. ili, čovjek je izračunao brzinu svjetlosti i njome mjeri svemirske udaljenosti, znači opet nešto što mora biti određeno kako bi bilo opipljivo, a da li je ikad izračunao brzinu misli? nije i neće, jer je neopipljiva a širi se svemirom isto kao i energija. itd, itd.
    e da, sudbina ne postoji sami je stvaramo svojim mislima i energijom :)))

    avatar

    07.11.2019. (17:39)    -   -   -   -  

  • j.

    Pa, da, svakako. Ali, ako želimo osjetiti rezonanciju /istobitnost, puninu.../, moramo se zapravo bezuvjetno poniziti. U najboljem smislu te riječi: shvatiti da smo Jedno. Ali ne moramo u stvari ništa, na nama je izabrati.
    Ovo za podsvijest, to je jedan čitav svemir. To ćemo drugi put :)))

    avatar

    07.11.2019. (17:40)    -   -   -   -  

  • shadow-of-soul

    ''Ima nešto lijepo u katoličkim molitvama izrečenim u tišini.
    Pa i Krist je svojedobno rekao da su najiskrenije molitve one koje se mole u tišini i samoći.''

    je li to univerzalna svijest ili Bog, svatko zna za sebe, ali Boga spoznajemo tek u tišini svoje duše, zatvorenih očiju, u molitvi, u onim trenucima kad mental zatvara svoja vrata, a astral otvara ona bijela vrata predvorja naših duša i kad se susret odvija u tako divnoj mistici vjere, da to ne možemo nikakvim riječima opisati.

    avatar

    07.11.2019. (17:42)    -   -   -   -  

  • jekatisine

    @kako_ti_kupus: pitala sam se. Teorija multisvemira mi je skroz privlacna. Doduse, o njoj se prica tek marginalno.
    Brzina covjekovih misli je limitirana sa dvije stvari:
    A) putovanjem elektricnog signala u mozgu
    B) izmjenom kemikalija u neuroreceptorima

    Mozda kad bih se oslobodili ljudske forme bi to bilo brze.

    Postoje li brzine vece od svjetlisti?
    Pa, na pocetku bila faza zvana inflacija.
    U njoj se Svemir sirio brze nego to limitira brzina svjetlosti.
    Samo ne znamo sto ju je pokrenulo.

    Ni ja ne vjerujem u ( linearno) vrijeme), ali ipak koristim sat.
    I kalendar. Nekad su nam ograniceni pojmovi potrebni da bi se snalazili. Mozda smo tato limitirali svijest.
    Cisto da mozemo funkcionirati u konzekstu zivog bica.

    avatar

    07.11.2019. (17:45)    -   -   -   -  

  • morska iz dubina

    ..sve u nama, mi u svemu....krasan post!!!!!

    avatar

    07.11.2019. (17:46)    -   -   -   -  

  • jekatisine

    @shadow-of-soul: odrekla sam se mistike. U korist Ljubavi.
    Smatram da i moramo nauciti razmisljati i promisljati.
    Da bismo uspjeli spoznati.

    @Dnevnik jedne otocke: hvala :)

    avatar

    07.11.2019. (17:57)    -   -   -   -  

  • jekatisine

    @j.: nikad to nisam gledala kao ultimativno ponizavanje.
    Ali je odricanje od onog sebicnog "ja".
    Onog koje stalno nesto hoce i trazi.
    Ono koje zeli nadvisiti.
    U tom kontekstu da, moramo biti ponizni.
    I tad shvatimo da smo dio sire slike.
    Svemir u nama i mi u Svemiru.

    avatar

    07.11.2019. (18:00)    -   -   -   -  

  • jeka

    Jesmo , trebali bj biti manifestacija istog,ali meni bude sumnju npr zločinci, gle dijelove svijeta kojima vladaju narko karteli, pa ove milijardere koji također vladaju,dio svijeta gdje ljudi umiru od gladi...još mi ta svijest i nesvijest nisu sjele kako treba. Zato sumnjam da ljudi imaju vrste i podvrste i da nismo isti...hm...

    avatar

    07.11.2019. (18:08)    -   -   -   -  

  • teuta

    Baš danas imam doma gužvu pa nisam vidjela odmah ovaj tvoj post koji me jako razveselio. Jednostavno sam morala odvojiti vrijeme i javiti se.

    Neizmjerno uživam voditi ovakve i slične rasprave. To ne mogu sa svakim.

    Otkuda početi? Ne mogu za sebe reći da sam vjernica, bar ne klasičnog tipa...vjerujem da postoji neko biće ('ajmo ga tako nazvati) koje je daleko iznad nas po svemu. Uopće nije bitno kako se zove, to može biti Bog, Buda, Alah i tko zna još kako.

    Vjerujeml li u univerzalnu svijest? Kao što sam ti već rekla, nisam baš sklona tom mišljenju i uvjerenju. Naravno, to ne znači da sam u pravu.

    Vjerujem li u sudbinu? U načelu da ali ne u potpunosti tj. Uostalom, da postoji sudbina kako je ljudi zamišljaju, život ne bi imao nikakav smisao. Mogao bi slobodno samo ležati u krevetu i ne razmišljati o ničemu i prepustiti se sudbini.

    Vjerujem li u zakone fizike? Da, ako su dokazane i mogu se primijeniti u praksi, ne samo u teoriji.

    Ali vjerujem i u to da se mi ljudi ne možemo osloniti samo na one "naše" zakone, dopuštam svom umu vjerovanje da negdje postoje i druge zakonitosti.

    Naš um, naš mozak tek je 1/3 istražen, prema tome možemo logički zaključiti da imamo za učiti još puuuuuuuno toga, ni sami nismo svjesni što sve možemo. Nije to znanstvena fantastika već realnost.

    Vjerujem da nismo jedina živa bića u svemiru, to bi bilo krajnje egoistično razmišljanje.

    Ne vjerujem da smrt predstavlja kraj postojanja, ne vjerujem u Boga onakvog kakvog ga Crkva doživljava.

    Moje ti je moto...Ako se neka pojava ili događaj ne može logično objasniti ne znači da ne postoji. Učimo, napredujemo i znat ćemo jednog dana odgovore skoro na sve.

    Mogla bih još puno toga napisati ali zaista bih prekardašila hehehhe.

    Ne znamo što znači pojam ništa, tko zna nek mi ga objasni. Život je perpetum mobile jer nikad se ne događa isto i nikad ništa ne miruje stalno se događaju neke projene.

    Gdje je početak i kraj? Postoji li vječnost? Tko je stvorio Boga? Koji je smisao života? Na sva ova i još mnoga pitanja nema odgovora ali život ide dalje, saznajemo sve više, dopustimo našem umu da nas odvede do tih odgovora, nemojmo si stvarati kočnice.

    Evo draga, to je ukratko, da baš tako - ukratko - što sam željela reći.
    Hvala ti na veoma ugodnoj raspravi. Nadam se da će tako biti i ubuduće.

    avatar

    07.11.2019. (18:14)    -   -   -   -  

  • jekatisine

    @jeka: i to je dio nas. Svakog od nas.
    Istovremeno smo u mogucnosti napraviti najbolje i najgore.
    Problem je u odabiru.
    Kao vrsta smo skloni teritorijalnosti, pohlepi, zelji za vlascu.
    I to nas kao vrstu ubija.

    avatar

    07.11.2019. (18:14)    -   -   -   -  

  • FreshCaYg

    Ja nikome bezrezervno ne vjerujem, pa ni znanstvenicima, oni također nerijetko svoje viđenje stvari predstavljaju kao nepobitne činjenice, u stvari mislim da se sve može dokazati i osporiti istovremeno

    inače sam katolik, zato što sam rođen tu gdje je dominantna katolička vjera, da sam rođen u Japanu, bio bi vjerojatno Budist, proučavao sam i druge religije i u svima našao više manje iste univerzalne postavke, od svih ljudi najmanje cijenim konvertite, odnosno one koji se odriču vlastite vjere a onda prihvate neku drugu jednako manjkavu, to mi iskreno djeluje ko preseravanje i pomodarstvo
    Apsolutno se slažem da svi vjerujemo ili ne vjerujemo u istog Boga ili kako god to univerzalno nazivali, i da smo svi umreženi, te da se sve odvija po nekim zakonitostima, jer bi u protivnom sve skupa eksplodiralo.

    U stvari ne volim baš o ovakvim stvarima raspravljat na netu, mislim da je neadekvatna platforma za dinamiku koja bi bila potrebna za razgovor o ovim temama :)

    avatar

    07.11.2019. (18:19)    -   -   -   -  

  • jeka

    Da. I zbog toga stradavaju mali jer nekima nikada dosta .

    avatar

    07.11.2019. (18:19)    -   -   -   -  

  • jekatisine

    @teuta:
    iskreno mislim da smo dio tog bića. ne iznad nas, nego svi mi. u globalu. njegove manifestacije. jedno od brojnih lica.
    lakše mi je to prihvatiti.

    ako i postoji još nešto tamo vani, neka druga vrsta, i ona je manifestacija. kao i sve što postoji.

    vjerujem da se u smrti stapamo sa svime što postoji, naša energija i materija se rasipa.

    ono što moram istaknuti, nedosljedna si.
    želiš vjerovati u dokazano, a vjeruješ u sudbinu.

    a sad znanstveno... očekuj neke ispravke jer ih kao prirodnjak moram naglasiti.

    život nije peripetuum mobile. nastao je iz energije i troši energiju. više nego li je proizvodi. to se kosi sa samom definicijom peripetuuma mobile (molim pogledati definiciju u najbližu knjigu o fizici).

    ništa je vakuum. ponekad šokiram svoje učenike tvrdnjom da su većinom prazan prostor. ako hoćeš, mogu ti i priložiti odgovarajući račun. znači, jezgra atoma je mala, oko 10 000 puta manja od elektronskog omotača. pogodi što je između??? da, vakuum.

    svaki tvoj atom od kojeg si građena je većinom prazan prostor.
    tvoje tijelo se osjeća materijalno samo zato jer se električni omotači pojedinih atoma međusobno odbijaju (minus i minus, jel).

    pokretana si elektromagnetizmom, boriš se s gravitacijom, tvoje atome iskovale su nuklearne sile.

    ali uvijek kad se spustiš dovoljno duboko, nalaziš prazninu. vakuum.

    to su ti hladne znanstvene činjenice.
    znamo što su glavne sile, znamo što je vakuum.
    znamo čak i što našim praznim atomima daje masu.

    a sad da nastavimo neznanstveno.
    pitanja koja si navela su na nama samima da ih odgovorimo.
    tu te ne mogu ispravljati.
    moja istina je sasvim jednakovrijedna tvojoj,
    moj odgovor tvom. nema tu natjecanja, kriterija koliko je što ispravno ili bodovanja.

    na tebi je da živiš sretno i voliš koliko možeš.
    isto tako jednako i meni.

    srdačan pozdrav!

    avatar

    07.11.2019. (18:30)    -   -   -   -  

  • jekatisine

    @FreshCaYg: nažalost, ovo je jedini medij u kojemu se osjećam dovoljno slobodno da pričam o ovakvim temama.
    lakše mi je sređivati misli pisanjem nego govorenjem.

    vjerovao ili ne, ja sam šutljiva žena.

    inače poštujem sve vjere. kažem, i ja se ponekad još doživljavam kao katolik i koristim katoličke molitve. isto zato jer mi je nekako najbliže (geografska određenost, jel).

    i vjerujem da smo svi mi nekako povezani. u širu sliku.
    doista je nekad i osjećam. ali ipak, imam F dijagnoze, pa tko zna.
    možda halucioniram. :)

    avatar

    07.11.2019. (18:34)    -   -   -   -  

  • jekatisine

    @jeka: da, nekima nikad dosta. ali skloni smo tome evolucijski.
    uzimamo i uzimamo i uzimamo, ne razmišljajući koga ćemo povrijediti i hoće li uopće biti resursa za generacije koje nam slijede.

    avatar

    07.11.2019. (18:35)    -   -   -   -  

  • FreshCaYg

    Ja ti se vas s F dijagnozama uopće ne bojim :)

    U stvari ja mislim da mi sami blokiramo mogućnost spoznaje, a da vama s F dijagnozama, u nekim momentima popušta mogućnost blokade, pa se približite ne previše, ali korak bliže od nas bez dijagnoze.

    Inače u jednom periodu kad sam bio lud ko puška, doduše bez dijagnoze istovremeno sam bio savršeno lucidan, i kirurški precizan.

    I o tome ne volim pričat na netu, jer će se sigurno nać neko ko će reć, evo jesam rekao da je lud :))

    avatar

    07.11.2019. (18:52)    -   -   -   -  

  • teuta

    Ispravak netočnog navoda (hehehehe) iliti djelomičnog...ne vjerujem u sudbinu, to sam i naglasila ali da to malo objasnim.
    Vjerujem da nam je određen neki životni put u glavnim i značajnim crtama a na nama je kako ćemo doći i suočiti se s tim izazovima koji su nam predodređeni. Ali naglasila sam da i ne moram biti u pravu.

    Uostalom tko može tvrditi da je u pravu, jako dobro si napisala ono na kraju: "...moja istina je sasvim jednakovrijedna tvojoj,
    moj odgovor tvom. nema tu natjecanja, kriterija koliko je što ispravno ili bodovanja.

    na tebi je da živiš sretno i voliš koliko možeš.
    isto tako jednako i meni."

    Apsolutno se s time slažem. Što se tiče pojma ništa. Kad sam išla u osnovnu školu učiteljica nas je pitala što radimo kad odmaramo...naravno, svi smo mi odgovorili NIŠTA.
    Učiteljica se nije složila i rekla nam je da čak i tada kad odmaramo ili spavamo uvijek nešto radimo i da se sve mijenja oko nas iako mi to ne vidimo. Već tada sam shvatila da je u ravu.
    Ništa - ne postoji. Niti kao vakum unutar atoma, zašto? Želiš reći da u tom vakumu sigurno ne postoji ama baš nikakva čestica? Pa kako je onda nastao sam atom? Iz čega, iz ništa?

    Smijem se sama sebi koliko me zaokupirala ova rasprava. Neka, volim je voditi s inteligentnim ljudima kao što si ti, makar se u ničemu ne složili.

    Hvala ti na tome.

    A sad ću pak ponoviti što si ti napisala:

    "...moja istina je sasvim jednakovrijedna tvojoj,
    moj odgovor tvom. nema tu natjecanja, kriterija koliko je što ispravno ili bodovanja.

    na tebi je da živiš sretno i voliš koliko možeš.
    isto tako jednako i meni."

    avatar

    07.11.2019. (18:52)    -   -   -   -  

  • jekatisine

    @FreshCaYg: ne utjece mi na percepciju i intelektualne sposobnosti. Samo budem nestabilna.
    Ne bojim se da ce me netko naci. Zapravo mi svejedno.

    Mozda mi to iskustvo je otkljucalo neke horizonte.
    Ili sam zbog toga bolesna. Ne znam sto je bilo prvo.

    avatar

    07.11.2019. (18:54)    -   -   -   -  

učitavam...