Komentari

idragi28.blog.hr

Dodaj komentar (18)

Marketing

  • eum

    Pored toliko milijardi, Bog ne zaboravlja tebe,
    svoje dijete, ljubi te kao da si Mu jedini na svijetu.
    Ipak, iako je samo jedan, mnogi na Boga zaboravljaju.

    avatar

    29.09.2019. (22:38)    -   -   -   -  

  • robyn

    Prva strofa mi se dopada. Život, nadživot, sve su to teme u koje prekasno zagrizemo. A možda i bolje.Tko zna?

    avatar

    29.09.2019. (23:16)    -   -   -   -  

  • jekatisine

    ne samo da zaboravljaju Boga.
    zaboravljaju i bližnjeg.
    a dobili smo Zapovijed Ljubavi.

    avatar

    30.09.2019. (08:27)    -   -   -   -  

  • teuta

    Lijep naslov posta i još ljepši njegov sadržaj.
    Knjiga života, toliko puno bi se moglo o njoj raspravljati, svi mi je pišemo ali često puta fulamo gramatiku, zar ne?
    Mislim da je taj naš život, ta knjiga svojevrstan test i uglavnom ovisi o nama samima kako ćemo je napisati.
    Mogu ti iskreno priznati da baš nisam zadovoljna s mojom knjigom života, morat ću vjerojatno ponavljati razred.
    Tolio toga bih sada drugačije ispisala da mogu ali nema te gumice koja bi mi to omogućila.

    Eto dragi prijatelju to ali ujedno želim ti se zahvaliti za lijepu i poučnu pjesmicu kod mene koja me ujedno i slatko nasmijala hehehehehe.
    Hvala i šaljem ti tople pozdrave.

    avatar

    30.09.2019. (10:52)    -   -   -   -  

  • Boris

    Jučer je otvorena 7-ma sezona Supertalent 2019 u Hrvatskoj. Imam jednu zamolbu za sve vas, a to je da pogledate videozapis kandidatkinje 8933, Stella Schlaja ( naše gore list ), i dobit ćete sve odgovore iz ovoga predivnog teksta " Knjiga života."
    Gledajući to imat ćete prilike ispitati vlastito srce. Hvala svima koji se odluće na to.

    avatar

    30.09.2019. (11:05)    -   -   -   -  

  • eum

    @Boris,
    Pogledao sam i zahvaljujem puno na snazi poruke koja se ne može tako lako primiti bez emocija i/ili suza, zato i ja predlažem na pogledati Stellu na link: https://www.youtube.com/watch?v=soAUBwE18yA

    avatar

    30.09.2019. (12:18)    -   -   -   -  

  • robyn

    Boris, gledala sam. I ostala užasnuta. Odmah pomislim da bog ne postoji, jer dozvoljava te stvari.
    A zatim sam šokirana što ona uopće radi u tom šou. Zar nije to tragikomično. Zar nije ona van svake konkurencije takva kakva je. Dobro, ako joj je to bila želja. Ali koji šok za roditelje..;((
    Previše je takvih tragičnih slučajeva u zadnje vrijeme. Puno previše. Ne razumijem tu poruke boga. Djevojka plače na pozornici ko ljuta godina.
    Ostali ne znaju što reći..di je tu bog, pitam se, jesu li ljudi uopće svjesni
    Kolika je bol na njenim leđima, da se ona svake sekunde bori za svoj život...

    avatar

    30.09.2019. (12:30)    -   -   -   -  

  • shadow-of-soul

    "knjiga života
    još ti je bijela sva
    tek zlatan rub
    mladosti je kruni,
    ali jednom kad se napuni,
    za naslov -
    hoće li te biti strah?"

    ovo su stihovi iz mog spomenara koje sam zapamtila i nikad ih zaboravila

    avatar

    30.09.2019. (12:38)    -   -   -   -  

  • eum

    @teuta;
    "prošlost me više ne brine“, ona pripada Božjem milosrđu. Moja budućnost još me ne brine, ona pripada Božjoj providnosti. Ono što me brine i izaziva jest sadašnjost, a ona pripada Božjoj milosti i predanju mojeg srca, moje dobre volje" dakle uvijek i svagda mi smo ti koji svojom voljom i postupcima biramo svoju sudbinu, znam da to znaš - ali, to neka zvoni svima koji to ne znaju kada ovo pročitaju...Tp i hvala na komentaru!

    avatar

    30.09.2019. (14:02)    -   -   -   -  

  • eum

    @robyn;
    Razlika između nas, uvjetno rečeno, i Stelle je u tome što ona zna da mora brzo umrijeti jer nosi bolest za koju još nema lijeka... i ona svoju Knjigu života ubrzano piše i koristi svoje talente koje ima od Boga da to nadoknadi.. na Njegovu slavu!. Stela nosi poruku/e Neba i upozorenja istine svima nama da ih razumijemo (svako na svoj način), zato, po meni, tvoja pitanja ostaju samo tebi...tp

    avatar

    30.09.2019. (14:07)    -   -   -   -  

  • Boris

    @robyn: Poštovana, dugo sam razmišljao o tvom komentaru ( tvom doživljaju ), da li da izustim koju riječ, bojeći se da me nećeš moći razumjeti. Jako mi je žao da si ti to sve doživjela ( a što je moguće ) zastrašujuće, što je na tebe moglo ostaviti bolan trag. Nemora čovjek nad tim plakati, a da mu bude zaista teško. Različiti smo ljudi i različite su naše manifestacije. I to mi je poznato.

    Ja sam to doživio isto jako teško, i meni su suze navrle na oči, ležao sam u krevetu zajedno sa suprugom, znam da je njoj bilo isto teško, ali nije suzu pustila. Mene nije sram to reči. Zbog suza nije čovjek više ili manje vrijedan. Ali želim reči nešto drugo. Što ?

    Ja sam sve to doživljavao s velikom radošću, ja sam bio ispunjen, kada sam vidio koje su mogućnosti date da se ta žena izrazi pred svijetskom javnošću, da pokaže nešto što je nama obićnim smrtnicima nemoguće. Primjerice, što vrijedi moj talent ako ga ja ne mogu izraziti, ako se ja bojim nećega da uopće stupim na javnu scenu, i da bez straha izrazim sve moje doživljaje,radosti, boli , strah i patnje, emocije, moju najdublju intimu život, recimo na primjer, da Ljubim Boga. Upravo ona je to pokazala. Nije karala Boga i klela što mi je to načinio, i sl. To mogu samo veliki ljudi. O njenim talentima neću da govorim, ali tako mlada i spoznati Istinu u tako ranim godinama, za mene nije čudo, već fascinacija nemogućeg.

    Što da kažem o njenim roditeljima. Oni su za mene pobjednici skupa s njom. I na kraju, koju poruku je ona svima nama poslala. Ako od toga uzmeš samo 1% bit će ti dovoljno za spas tvoje Duše.

    avatar

    30.09.2019. (22:08)    -   -   -   -  

  • robyn

    Boris, hvala, upravo tako. Ja jedno vrijeme nisam uopće plakala. Više se ne suzdržavam. Zahvaljujem bogu na onom što imam, a ono što nemam, neka i on primi na sebe.

    avatar

    30.09.2019. (23:38)    -   -   -   -  

  • teuta

    Hvala dragi prijatelju na razjašnjenju. Slažem se s time. Samo se neznam tako lijepo izrazit kao i ti.
    Laka ti noć i lijepe snove ti želim.

    avatar

    01.10.2019. (00:01)    -   -   -   -  

  • eum


    U plavom snu

    U praskozorje nepoznatog jutra,
    iz nekog plavog poetskog sna
    jutra bez sna u nepoznato vrijeme,
    plavo sunce stvara bol, rađa sutra

    Probudi me sunce plavo, umij moje lice
    i modrom vodom plavog pogleda isperi,
    ispuni mi nadu dodira tihog pored mene,
    umotaj moje tijelo u šutnju neko vrijeme..

    Otopi sav led gore na modrim vrhovima
    zacjeli sve rane što ih donosim na dlanu,
    budi mi novo jutro snenog mira i pogleda
    novo doba u plavoj tami samo moga neba

    Živjet ću u plavim snu između dva udisaja,
    hranit se plavim zrakama što zrače oko mene,
    nek svira naša pjesma plavi san koju nudi,
    i slušati tihi šapat, nedaj nikom da me buditi..

    (Pjesma kao komentar posta/pjesme na blogu prijateljice shadow-of-soul)

    avatar

    01.10.2019. (11:55)    -   -   -   -  

  • eum

    KONAČNA DESTINACIJA
    (Neispričana priča)

    Sunce je zastalo usred dana, peče,
    suza je nepovratno skliznula niz travku
    nečujno tiho i neodoljivo na početku
    ove priče koja nama svoj ispričani kraj..

    Zatresli se snovi, probudila se sjećanja,
    more i planine razasute su oko mene,
    i stoje na svom početku kao i na kraju,
    sunce ožeglo svoju podnevnu rapsodiju

    Moj pogled luta beskrajem zlatnih nijansi.
    Teško dišem, godine stižu, još teže se živi,
    u hladnom pogledu nema pravca ni topline
    ostaju nedoumice od svega imam samo ime!

    Raspuklina svjetla bolno siječe moj pogled,
    oči polu sklopljene, umorne, ali još budne,
    krhotine života vraćaju sve začeto, nerođeno
    između trepavica odlijeću bijele ptice u daljine.

    Gledam sunce utonulo, na kraju zalaska,
    ni zavjetrina više nije moje sigurno mjesto,
    želim počinak, noge me još ne izdaju,
    još tražim svoje mjesto, da ne teturaju..

    Gledam mjesec i gubim tlo pod nogama,
    duboko zadirem u suštinu, ne želim snove,
    suština je apstraktna, voda s izvora više ne liječi
    i ne donosi spokoj bez navika, bez snova..

    Ostaje iluzija, oči same lutaju po daljinama,
    srce se umorilo, ni na mjesecu ne mogu usnuti
    dan je utihnuo u noći jedne neispričane priče,
    u mjesečevu srebru, moje srce želi počinuti!

    (Pjesma kao komentar posta/pjesme na blogu prijateljice shadow-of-soul)

    avatar

    01.10.2019. (11:56)    -   -   -   -  

  • Divlje srce

    Samo da pozdravim, jer sam navratila.

    avatar

    02.10.2019. (12:52)    -   -   -   -  

  • Muni Kuper

    Umjetnik svih umjetnika, sviđa mi se :)

    avatar

    02.10.2019. (15:26)    -   -   -   -  

  • isabel

    upravo pogledala i sve što imam za reći dragi prijatelju jest;
    i sad nek mi netko kaže da anđeli ne žive među nama
    tp.od sve duše i srca

    avatar

    02.10.2019. (22:09)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...