već sam nekoliko puta napisao ovdje, ali obzirom da si se ti glupirala, i nisi čitala moje bravure, sad ću ponovit
postoje tri izrazito traumatična trenutka u životu, prvi je kad shvatimo nesavršenost svojih roditelja, drugi kad shvatimo da smo jako slični svojim roditeljima i treći kad shvatimo da su naša djeca jako slična nama
naravno da te tata voli, ko te ne bi takvu volio, ali to njega kao i sve ostale nas koji volimo svoju djecu, ne oslobađa od glupe potrebe da ih popravljamo
ja sam prije nekoliko godina u trenutku slabosti, priznao svojim sinovima da znam da oni znaju da nisam savršen, čak sam im rekao da sam puno gori nego li oni misle, za divno čudo to nas je zbližilo, od tada ja ih mogu popravljat, a da oni to ne doživljavaju sudbinski, i da jako ih volim, i silno sam ponosan na njih, na njihovu nesavršenost koja tako jako podsjeća na mene
12.07.2019. (12:19)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
I meni je moj ćaća nedavno reka da me voli najviše na svitu, a ja nisam navikla na tako nešto...i ne znam što ću s tim.... čudim se ko tuka govnu....I znaj da te obožavam čitati!
12.07.2019. (13:09)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
freš je to uobličija fenomenalno, to je suština istine odnosa roditelja i dice, dobro sa malim varijacijama, al, to je to! osobno mislim da se trbaš malo opustit i u ponovnom susretu sa ocem zagrli ga čvrsto. što se tiće literarnog izričaja, zar misliš da bi svrčao do tebe kad bi mislio da si 'prosjećna opismenjena domaćica'. a lijenost......hm.....pa car dioklecijan je, kad je gradija svoj palac tražio da svi majstori koji na njemu budu radili imaju samo jednu zajedničku karakternu osobinu, lijenost. a on je ipak bio jednini car u povijesti rimskog carstva koji je sam sebe penzionira i umra prirodnom smrću. pa ti razmisli, jel to vrlina ili mana :)))
12.07.2019. (13:36)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
ne bih se oslanjao na pismo kao takvo, posebno kad pročitam retroaktivno neke "zgode & slike" na relaciji otac-kćer/sin, u donošenju bilo kakvih vrijenosnih sudova poglavito zbog toliko slojevitih nijansi kojima su prožeti... Inače u ovome kružoku ovdje (a i šire) jedinstvenost spisateljskog stila DTM je neprikosnovena i za većinu nedostižna što ne mora biti ni prednost niti pohvala sama po sebi, ali se podrazumijeva kao činjenica...I mene će moji potomci zapamtiti po cinizmu i sarkazmu iako su mi one dvije riječi stalno na vrhu jezika pa mislim da ih svi vide ako ih i ne čuju
12.07.2019. (14:51)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Kad je najljući na mene i kada me najžešće kritizira, mome uvijekupravu Lavu, ja samo podmetnem obraz. Nekad me lagano pljusne, nekad se nasmije i pita me jesam li glupa, a nekada izmamim čak i sramežljiv, škrti poljubac. Što sam mu sličnija, to je više ljut na mene, na život, na bolove, gubitke, odlaske, maminu i svoju nemoć, starost i bolest. Sretna sam jer sada nas troje idemo jesti špeka, jaja luka.
12.07.2019. (20:19)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
tijek misli..............
Mala, kako se izvrćeš naopako u zadnje vrijeme. Starija sam, kao majka, neka te ne ljuti - mala -jer to je dobro, suosjećajno. Vjerojatno moj rukopis ima sličnosti s rukopisom tvoga oca. Moj nije živ, nije mi nikada rekao da me voli, ali nema u meni žaljenja radi toga. I nije puno toga bilo prisutno oblikovano rječju ili djelom, ali sam dugo pamtilla jedno njegovo izrečeno mišljenje u jednom nelijepom trenutku, da se on uzda u moju svijest o određenim stvarima. Mama je dugo pred smrt bila bolesna s jako ograničenom mogućnošću komunikacije, i samo rijetko ( ne dopuštam si) kad intenzitet osjeta preplavi, šteta mi je izgubljene mogućnosti da u mojim zrelijim godinama i njezinim mirnijim starijim nismo imale prilike mirno , usput se porazgovoriti o trenutnim i davnijim sitnicama iz kojih se čita život.
14.07.2019. (12:07)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Šteta što ne primaš komplimente, što ih ostavljaš na mjestu gdje su isporučeni. Treba rizikovati ranjeno srce. :) Dosta dugo te čitam. Nisam komentirala, ali me je privuklo tvoje pisanje. Nešto u tebi : lijepo i pametno. Vjerojatno ne bih ovo nikada ni izgovorila da me nisi ovim tekstom povukla za jezik.
Svom ocu sam oprostila sve. Čudim se sama sebi jer bilo je teško odrastati uz njega. On i dalje iznosi primjedbe, ali ga slušam sa velikom sućuti. Preuzela sam na mjestu njegovog neznanja. Dajem mu ono što on meni nije znao. Ophodim se prema njemu kako se on nikada nije naučio ophoditi prema ljudima. Svojom dužnošću osjećam nastaviti gdje je on stao (zbog svojih ograničenja). Dao je najbolje što je mogao, puno puno više nego njegov otac njemu. Napredujemo generacijski i to je dobra vijest. :) Sretna sam što je živ i pored mene. Naši računi su čisti. Ostaje mi voljeti ga nježno do kraja. Guštam to.
15.07.2019. (11:40)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Događa ti se to jer je to tvoj obrambeni sistem od prije (možda djetinjstva ?) tj ne želiš raditi nešto na što ti on ukazuje jer ti je to on rekao i prenjela si to i na svoj sadašnji SVOJ život zbog oca.
Razmisli da li je to možda to... opet moram reći nismo svi ni kuhari,ni spremačice ni 5 u jedan ali to ne znači da manje vrijedimo . Moj suprug kuha kad se meni neda al to ne znači da je jadnik s luđakinjom pa mora... nitko mi ništa ne moramo . Samo trebamo znati razlučiti da li pretjerujemo pa se trebamo posložiti u glavi ili je to samo period kad jednostavno ne možemo ali tada to trebamo i reći onima s kojima dijelimo život - gdje je sinhronizacije tu je i razumijevanje i ulet da se čim prije othrvamo s momentalnom situacijom...
kad ima imalo ljubavi u domu kojem jesi možeš napraviti i ono što ne možeš a kad nema onda je sve teško
možeš i ne čitati pisma... već ih samo slagati i vezati sa lijepom satenskom trakom... možeš sve što poželiš...
29.07.2019. (11:16)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
FreshCaYg
već sam nekoliko puta napisao ovdje, ali obzirom da si se ti glupirala, i nisi čitala moje bravure, sad ću ponovit
postoje tri izrazito traumatična trenutka u životu, prvi je kad shvatimo nesavršenost svojih roditelja, drugi kad shvatimo da smo jako slični svojim roditeljima i treći kad shvatimo da su naša djeca jako slična nama
naravno da te tata voli, ko te ne bi takvu volio, ali to njega kao i sve ostale nas koji volimo svoju djecu, ne oslobađa od glupe potrebe da ih popravljamo
ja sam prije nekoliko godina u trenutku slabosti, priznao svojim sinovima da znam da oni znaju da nisam savršen, čak sam im rekao da sam puno gori nego li oni misle, za divno čudo to nas je zbližilo, od tada ja ih mogu popravljat, a da oni to ne doživljavaju sudbinski, i da jako ih volim, i silno sam ponosan na njih, na njihovu nesavršenost koja tako jako podsjeća na mene
12.07.2019. (12:19) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
.
Takve izjave, pa još na papiru, (do)nose i određenu dozu odgovornosti... eto, sad je red da ti uzvratiš :)
A... sve prave ljubavi su tužne. Kažu :I
12.07.2019. (12:45) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Šušunjara
I meni je moj ćaća nedavno reka da me voli najviše na svitu, a ja nisam navikla na tako nešto...i ne znam što ću s tim.... čudim se ko tuka govnu....I znaj da te obožavam čitati!
12.07.2019. (13:09) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
kako_ti_kupus
freš je to uobličija fenomenalno, to je suština istine odnosa roditelja i dice, dobro sa malim varijacijama, al, to je to!
osobno mislim da se trbaš malo opustit i u ponovnom susretu sa ocem zagrli ga čvrsto.
što se tiće literarnog izričaja, zar misliš da bi svrčao do tebe kad bi mislio da si 'prosjećna opismenjena domaćica'.
a lijenost......hm.....pa car dioklecijan je, kad je gradija svoj palac tražio da svi majstori koji na njemu budu radili imaju samo jednu zajedničku karakternu osobinu, lijenost. a on je ipak bio jednini car u povijesti rimskog carstva koji je sam sebe penzionira i umra prirodnom smrću. pa ti razmisli, jel to vrlina ili mana :)))
12.07.2019. (13:36) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
golden age
ne bih se oslanjao na pismo kao takvo, posebno kad pročitam retroaktivno neke "zgode & slike" na relaciji otac-kćer/sin, u donošenju bilo kakvih vrijenosnih sudova poglavito zbog toliko slojevitih nijansi kojima su prožeti... Inače u ovome kružoku ovdje (a i šire) jedinstvenost spisateljskog stila DTM je neprikosnovena i za većinu nedostižna što ne mora biti ni prednost niti pohvala sama po sebi, ali se podrazumijeva kao činjenica...I mene će moji potomci zapamtiti po cinizmu i sarkazmu iako su mi one dvije riječi stalno na vrhu jezika pa mislim da ih svi vide ako ih i ne čuju
12.07.2019. (14:51) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Sarah
Kad je najljući na mene i kada me najžešće kritizira, mome uvijekupravu Lavu, ja samo podmetnem obraz. Nekad me lagano pljusne, nekad se nasmije i pita me jesam li glupa, a nekada izmamim čak i sramežljiv, škrti poljubac.
Što sam mu sličnija, to je više ljut na mene, na život, na bolove, gubitke, odlaske, maminu i svoju nemoć, starost i bolest.
Sretna sam jer sada nas troje idemo jesti špeka, jaja luka.
12.07.2019. (20:19) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
tijek misli..............
Mala, kako se izvrćeš naopako u zadnje vrijeme.
Starija sam, kao majka, neka te ne ljuti - mala -jer to je dobro, suosjećajno.
Vjerojatno moj rukopis ima sličnosti s rukopisom tvoga oca.
Moj nije živ, nije mi nikada rekao da me voli, ali nema u meni žaljenja radi toga. I nije puno toga bilo prisutno oblikovano rječju ili djelom, ali sam dugo pamtilla jedno njegovo izrečeno mišljenje u jednom nelijepom trenutku, da se on uzda u moju svijest o određenim stvarima.
Mama je dugo pred smrt bila bolesna s jako ograničenom mogućnošću komunikacije, i samo rijetko ( ne dopuštam si) kad intenzitet osjeta preplavi, šteta mi je izgubljene mogućnosti da u mojim zrelijim godinama i njezinim mirnijim starijim nismo imale prilike mirno , usput se porazgovoriti o trenutnim i davnijim sitnicama iz kojih se čita život.
14.07.2019. (12:07) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Riba Luca
Pokazi ti meni djelima da me volis.
15.07.2019. (09:18) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
5-35
Šteta što ne primaš komplimente, što ih ostavljaš na mjestu gdje su isporučeni. Treba rizikovati ranjeno srce. :)
Dosta dugo te čitam. Nisam komentirala, ali me je privuklo tvoje pisanje. Nešto u tebi : lijepo i pametno. Vjerojatno ne bih ovo nikada ni izgovorila da me nisi ovim tekstom povukla za jezik.
Svom ocu sam oprostila sve. Čudim se sama sebi jer bilo je teško odrastati uz njega. On i dalje iznosi primjedbe, ali ga slušam sa velikom sućuti. Preuzela sam na mjestu njegovog neznanja. Dajem mu ono što on meni nije znao. Ophodim se prema njemu kako se on nikada nije naučio ophoditi prema ljudima. Svojom dužnošću osjećam nastaviti gdje je on stao (zbog svojih ograničenja). Dao je najbolje što je mogao, puno puno više nego njegov otac njemu. Napredujemo generacijski i to je dobra vijest. :)
Sretna sam što je živ i pored mene. Naši računi su čisti. Ostaje mi voljeti ga nježno do kraja. Guštam to.
15.07.2019. (11:40) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
važno da si živa
Događa ti se to jer je to tvoj obrambeni sistem od prije (možda djetinjstva ?) tj ne želiš raditi nešto na što ti on ukazuje jer ti je to on rekao i prenjela si to i na svoj sadašnji SVOJ život zbog oca.
Razmisli da li je to možda to... opet moram reći nismo svi ni kuhari,ni spremačice ni 5 u jedan ali to ne znači da manje vrijedimo . Moj suprug kuha kad se meni neda al to ne znači da je jadnik s luđakinjom pa mora... nitko mi ništa ne moramo . Samo trebamo znati razlučiti da li pretjerujemo pa se trebamo posložiti u glavi ili je to samo period kad jednostavno ne možemo ali tada to trebamo i reći onima s kojima dijelimo život - gdje je sinhronizacije tu je i razumijevanje i ulet da se čim prije othrvamo s momentalnom situacijom...
kad ima imalo ljubavi u domu kojem jesi možeš napraviti i ono što ne možeš a kad nema onda je sve teško
možeš i ne čitati pisma... već ih samo slagati i vezati sa lijepom satenskom trakom... možeš sve što poželiš...
29.07.2019. (11:16) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...