prije jedno dvadesetak godina jedan je veterinar otvarao ordinaciju i bio je u nedoumici da li će opsgati u tom poslu, odgovorio sam mu da je sve više usamljenih ljudi i da se ne mora brinuti. danas se kod njega naručuju za pregled kućnih ljubimaca
14.04.2019. (07:18)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Fino si to razložila i pogodila u srž. Naravno da sam se pronašla u tvom tekstu. I sama razmišljam što to nedostaje iako, naoko, imam sve. Mislim da je problem u spoznaji. Što smo stariji to je pogled bistriji (naravno, ako dobro vidiš, ili barem nosiš naočale prave dioptrije). Spoznaja, koliko god divna bila, s druge strane ubija ono djetinje uzbuđenje u nama. Sve je više-manje već viđeno, proživljeno. Izostaje faktor iznenađenja. A u njemu leži čar. Jbg..treba se s tim pomirit.
14.04.2019. (10:27)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
pas mi je buban, najgore što mu nisam vjerovao jutros pa otišao u grad, vratio se, on nikakav, sve ispovraćao, al ne osjećam neke emocije niti prema jednoj bivšoj vezi, osim jednoj kratkoj, jer ju ubi bagra s brda iznad sarajeva, al pse dobro pamtim. imam zasad sreće, nakon sedamnaeste otkako sam se osamostalio glede stanovanja, nikad nisam duže vremena spavao sam, a bez kazne su prošla sva moja lumpanja i ludovanja.
14.04.2019. (14:09)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Mislim da se svatko može prepoznati u nekom dijelu tvog teksta. I ne, ništa nije bilo uzalud... I sve što se dogodilo prije, baš tako kako se dogodilo, vodilo te - da se ponovno vratiš sebi. Ne možemo spasiti svijet, ali možemo svijest - da spašavamo sebe. I to da se vratiš sebi i da se pomalo tješiš, nemoj oklijevati. I taj je tekst zagrljaj same sebe i poticaj svima nama. :) ;)
15.04.2019. (10:28)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Gubitak psa me pogodio jače od gubitka jedne bliže osobe. Osoba iz obitelji mi je rekla da to nije normalno, neljudski. Zašto bi gubitak životinje bio manje vrijedniji od gubitka čovjeka. Žao mi je zbog tvog psa, imam vrlo slično mišljenje o ne nabavljanju novog iako bi voljela imati tiho hrkanje u praznoj sobi tijekom noći. Promatrala sam majku kada je ulazila u menopauzu. U nekim trenutcima ju nisam mogla prepoznati. Djelovala je ponekad poput djevojčice i umorne starice u isto vrijeme. Neprestalno je čistila i preuređivala stvari kako bi smirila nered u glavi, ponekad spajala razne čarape i spremala prljavo suđe među čisto. Ta burna bujica emocija i akcija se smirila u trenutku kada je počela primati biohormone. Iako je od njih dobila na kilaži i tim još više potonula u depresiju, paralelno je počela disati i postepeno usporavati ritam i prepuštajući se ljepoti svojih godina. Počela je gledati na svijet kao dijete, ne bivajući više djevojčica, pronalaziti ljepotu u onim sitnim trenutcima koji su samo za nju. Negdje popodne nakon posla, ručka i ostalih stvari, ugasi mobitel na pola sata, uzme kavu i sjedne na balkon gledajući u daljinu. Nitko ju ne dira. To je njena meditacija. Ne pitam ju o čemu razmišlja, ne ulazim u njen mjehurić. Svijet se spašava ako spašavamo sami sebe, malo po malo. Želimo vidjeti velike promjene i biti odmah bolje. Danas se sve bazira na brzini i instant rješenjima. Nadam se da ćeš pronaći svoj tihi dio dana u kojem ćeš postojati samo ti, samo tvoje disanje, vjetar na koži i čistoća misli. Maleni koraci će postepeno dovesti do novih, većih. Ovaj tekst je već jedan od koraka prema novom udisaju. Sretno
22.06.2019. (12:50)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Riba Luca
Ma znaš ti šta ti treba sigurna sam, ajde razmisli i priznaj, sebi, ne moraš nama. Živjela.
14.04.2019. (00:38) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
kako_ti_kupus
prije jedno dvadesetak godina jedan je veterinar otvarao ordinaciju i bio je u nedoumici da li će opsgati u tom poslu, odgovorio sam mu da je sve više usamljenih ljudi i da se ne mora brinuti. danas se kod njega naručuju za pregled kućnih ljubimaca
14.04.2019. (07:18) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
FreshCaYg
Koja si ti likuša, genijalka :)
14.04.2019. (07:33) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
dnevnikJR
Fino si to razložila i pogodila u srž. Naravno da sam se pronašla u tvom tekstu. I sama razmišljam što to nedostaje iako, naoko, imam sve. Mislim da je problem u spoznaji. Što smo stariji to je pogled bistriji (naravno, ako dobro vidiš, ili barem nosiš naočale prave dioptrije). Spoznaja, koliko god divna bila, s druge strane ubija ono djetinje uzbuđenje u nama. Sve je više-manje već viđeno, proživljeno. Izostaje faktor iznenađenja. A u njemu leži čar. Jbg..treba se s tim pomirit.
14.04.2019. (10:27) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
NF
pas mi je buban, najgore što mu nisam vjerovao jutros pa otišao u grad, vratio se, on nikakav, sve ispovraćao, al ne osjećam neke emocije niti prema jednoj bivšoj vezi, osim jednoj kratkoj, jer ju ubi bagra s brda iznad sarajeva, al pse dobro pamtim. imam zasad sreće, nakon sedamnaeste otkako sam se osamostalio glede stanovanja, nikad nisam duže vremena spavao sam, a bez kazne su prošla sva moja lumpanja i ludovanja.
14.04.2019. (14:09) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Big Blue
Mislim da se svatko može prepoznati u nekom dijelu tvog teksta. I ne, ništa nije bilo uzalud... I sve što se dogodilo prije, baš tako kako se dogodilo, vodilo te - da se ponovno vratiš sebi. Ne možemo spasiti svijet, ali možemo svijest - da spašavamo sebe. I to da se vratiš sebi i da se pomalo tješiš, nemoj oklijevati. I taj je tekst zagrljaj same sebe i poticaj svima nama. :) ;)
15.04.2019. (10:28) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
pametni zub
ima neka tajna veza, loša veza.
ja bih izašao iz kredita
23.04.2019. (14:31) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Crni Maslačak
Gubitak psa me pogodio jače od gubitka jedne bliže osobe. Osoba iz obitelji mi je rekla da to nije normalno, neljudski. Zašto bi gubitak životinje bio manje vrijedniji od gubitka čovjeka. Žao mi je zbog tvog psa, imam vrlo slično mišljenje o ne nabavljanju novog iako bi voljela imati tiho hrkanje u praznoj sobi tijekom noći.
Promatrala sam majku kada je ulazila u menopauzu. U nekim trenutcima ju nisam mogla prepoznati. Djelovala je ponekad poput djevojčice i umorne starice u isto vrijeme. Neprestalno je čistila i preuređivala stvari kako bi smirila nered u glavi, ponekad spajala razne čarape i spremala prljavo suđe među čisto. Ta burna bujica emocija i akcija se smirila u trenutku kada je počela primati biohormone. Iako je od njih dobila na kilaži i tim još više potonula u depresiju, paralelno je počela disati i postepeno usporavati ritam i prepuštajući se ljepoti svojih godina. Počela je gledati na svijet kao dijete, ne bivajući više djevojčica, pronalaziti ljepotu u onim sitnim trenutcima koji su samo za nju. Negdje popodne nakon posla, ručka i ostalih stvari, ugasi mobitel na pola sata, uzme kavu i sjedne na balkon gledajući u daljinu. Nitko ju ne dira. To je njena meditacija. Ne pitam ju o čemu razmišlja, ne ulazim u njen mjehurić.
Svijet se spašava ako spašavamo sami sebe, malo po malo. Želimo vidjeti velike promjene i biti odmah bolje. Danas se sve bazira na brzini i instant rješenjima. Nadam se da ćeš pronaći svoj tihi dio dana u kojem ćeš postojati samo ti, samo tvoje disanje, vjetar na koži i čistoća misli. Maleni koraci će postepeno dovesti do novih, većih. Ovaj tekst je već jedan od koraka prema novom udisaju. Sretno
22.06.2019. (12:50) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ani ram
@Crni Maslačak, hvala :)
27.07.2019. (12:43) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...