Komentari

viviana.blog.hr

Dodaj komentar (40)

Marketing

  • viviana

    Ovaj tekst, davno napisan, prvotno nazvan Prazan list, iz zaborava nanio je ponovno do mene jedan drugi, turske spisateljice Sevgi Soysal, čiji sadržaj kao da je isplivao kroz taj prazan list, predstavljen u jednom odlomku knjige koju čitam, 'Crno mlijeko', od Elif Safak, a zapanjila me sličnost tog odlomka s prvim dijelom mog teksta. Otud i njegova objava sada, ovdje. Poslije, pridružit ću uz svoj post i taj dio teksta koji me zatekao sličnošću. Naravno, sličnost proizilazi iz karaktera vrste onog o čemu se piše a korijeni se u tlu patrijarhalnog društva i njegovih obrazaca i normi, iz kojeg žena potječe, izrasta i raste, prolazi egzistencijalne i krize identiteta i sazrijeva...
    Svakako, usput, preporučujem i knjigu Crno mlijeko, gdje autorica kroz vlastito iskustvo i istražujući iskustva drugih spisateljica, izlaže kako je pronašla način pomiriti sukob između majčinstva i umjetničkog stvaranja u društvu u kojem dominiraju muškarci.

    avatar

    15.01.2019. (14:36)    -   -   -   -  

  • Annabonni

    Fascinantno!

    Prvo, tvoj tekst ...taj Prazan list pa i ta činjenica, da si pronašla sličnost u slici turske spisateljice u Crnom mlijeku......
    A kad zaroniš malo dublje, slike su zapravo ukrštene : nema razloga misliti o plagijatu, nego samo o činjenici, da je jedna veriga koja vodi k slobodi jednostavno popustila i oslobodila tijelo --a to, što se vrati vidjeti je li sve isključeno ---to je normalno : i kad odlazi zauvijek žena mora biti sigurna da je sve u redu

    ViV..........ti si zlato i gotovo

    avatar

    15.01.2019. (15:02)    -   -   -   -  

  • shadow-of-soul

    otišla je, ali dio nje ostaje provjeravajući i dalje je li to onako kako je ona ostavila, otišla je, ali opet dio nje će i dalje biti...

    avatar

    15.01.2019. (15:10)    -   -   -   -  

  • viviana

    Moglo je bit bilo što, npr. da je Klaru drmnula struja..... taj momenat bio mi je potreban zbog razlike u percepciji - čitatelja, ako razlike ima dok čita prvi, pa..... potom, tad drugi dio.

    Hvala, AnnaBoni, ti stvarno znaš pohvaliti, a mene izdašno, kada ti se svidi pročitano, pa.... hvala, velika. :)

    shadow..... taj moment s provjeravanjem je tu samo u funkciji fikcije, da bi omogućio čitati tekst na dva načina (ne znam kako drugačije ovo pojasniti) .... :)

    avatar

    15.01.2019. (15:24)    -   -   -   -  

  • shadow-of-soul

    @viviana, da, potpuno razumijem, a upravo sam iz tvog teksta ispisala jednu pjesničku minijaturu, nadahnuta baš tim odlaskom koji dvosmisleno govori o jednoj situaciji koja se može tumačiti kako čitatelj pročita i doživi, jer dio nje koja odlazi (bar tako meni djeluje) i dalje će biti ... taj dio nje će i dalje biti ... i s odlaskom i bez njega ...

    ova moja pjesmica, koju sam upravo napisala sada potaknuta tvojim tekstom, završila je u mojoj novoj zbirci pjesničkih minijatura koju pišem

    avatar

    15.01.2019. (15:30)    -   -   -   -  

  • viviana

    pa kad prije?!! Oo.... :)) hvala, shadow; pročitat ću.

    avatar

    15.01.2019. (15:32)    -   -   -   -  

  • shadow-of-soul

    tako i pišem te pjesničke minijature, to su u stvari moji komentari kod @Potoka, sad i kod tebe, neki su ispod mojih pjesama kao odgovor drugim komentatorima, jer ovdje postoje pjesnici koji znaju inspirirati svojim lijepim stihovima - naše nove stihove

    avatar

    15.01.2019. (15:34)    -   -   -   -  

  • Mi. Ljudi s rupama

    ostavila sam jednom sve osim djeteta, a znam ženu koja je ostavila baš sve. nije se ni jedna vratila provjeriti štednjak :))))))

    avatar

    15.01.2019. (15:38)    -   -   -   -  

  • viviana

    :))) Mi. Ljudi... :)

    shadow..... te komentare kod Potoka a potom kao pjesničke minijature kod tebe, uvijek prepoznam jer mi ostane u sjećanju, a kad nas netko inspirira..... kažu, 'tekst rađa novi tekst'; istina.

    avatar

    15.01.2019. (15:56)    -   -   -   -  

  • Pozitivka

    Eh, ponekada je najbolje sve ostaviti iza sebe i bez provjeravanja jer u suprotnom samo bi te podsjećalo na neugodne trenutke. Kažu da vrijeme liječi rane, ali sve teže vjerujem u to. Dobro je i sasjeći sve u trenu, što je bilo, bilo je. :)

    avatar

    15.01.2019. (16:10)    -   -   -   -  

  • FreshCaYg

    Ja se osjećam diskriminirano, kao da su odlasci privilegija samo žena, i muškarci odlaze, jednako traumatično, samo ne krive za to ženski svijet, barem oni koji nisu našli ženu u sebi :)

    avatar

    15.01.2019. (16:27)    -   -   -   -  

  • modrinaneba

    Bila je hrabrica...imala sam krizu da odem ali na onu stranu ali ostala sam zbog moje maze mopske...ima 4 godine...sve mi možejo uzet samo nje ne!!!

    avatar

    15.01.2019. (16:50)    -   -   -   -  

  • Lastavica

    Sličnosti se nekad frapantno nametnu, pa nekad u tuđem
    tekstu pomisliš: kad sam ja ovo napisala?
    Jesam, a ne sjećam se...

    avatar

    15.01.2019. (17:34)    -   -   -   -  

  • viviana

    Pozitivka, u to ne ulazim, što je i kako za koga najbolje, to je individualno. Ali ovdje, radi se o pogledu očima društva na odlazak koji je ostavljanje. Ostavlja se 'sve' ali je u krajnjoj liniji tretman toga u slučaju kad je to izbor i odluka ili naizgled nije, jer ga maskira nesretni slučaj.... drugačiji. ..

    Fresh, naravno. :)) Joj, tebe. ;))
    Ovdje, kad već spominješ krivnju, možeš opaziti kroz to 'čega nije bilo' da bi bilo, da je 'drugačije bilo...' :))

    modrinaneba, sjetila si me na jednu misao iz 'Vatri' M. Yourcenar:
    Dijete je talac. Život nas ima.
    Isto je tako i s psom, panterom ili cvrčkom. Leda je govorila: "Otkako sam kupila labuda, više nisam slobodna ubiti se."

    Lastavica, sličnost pisma, rukopisa i tematski.... Isti tren sjetila sam se ovog svog lista.....
    (i onda me to ponukalo, objaviti, odlažući drugi koji je 'trebao' biti)

    avatar

    15.01.2019. (17:51)    -   -   -   -  

  • eum

    Imao sam dojam da odlazi jer nije našla sebe o
    životu kojeg je proživjela u obitelji koja ju nije razumjela,
    da odlazi jer joj je dosta svega, da bi negdje počela život
    iznova... mene je smrt na kraju priče više zatekla nego Klaru,
    jer ona umire ovom svijetu i životu, ostavlja samo nevjericu
    te provjerava je li što ostavila a nije ništa mogla ponijeti..
    Njen duh ledbi u praznoj kući, nema emocija, nema misli na
    obitelj itd...nema anđela, i sli. Scenarij nije ovršen - jer nezna
    nitko kako je tamo...pa ni ti lijepa damo!

    avatar

    15.01.2019. (21:12)    -   -   -   -  

  • eum

    @viviana,
    Lijepo si to rekla,
    ---
    Neka naš život postane molitva
    naka naša hrana bude molitva
    tada je naše srce slobodno
    jer je On stalno sa nama...

    Molitva je hrana naše duše
    što poji srce, duh i dušu
    tad za pokoru i nama mjesta
    jer se nalazimo na putu svjetla...
    ---
    Zahvaljujem na sadržajnom komentaru...

    avatar

    15.01.2019. (22:47)    -   -   -   -  

  • viviana

    I ja na tvojima, EuM, obadva, zahvaljujem.

    avatar

    15.01.2019. (22:57)    -   -   -   -  

  • Sarah

    Uh..Viv. Sjetila si me na jedan moj takav odlazak. Bezbroj puta sam se vraćala vidjeti ima li što još upaljeno..a onda sam gasila sebe.
    Dugo sam se osjećala krivom, misleć da mi je nešto promaklo.
    Al drugačije ne ide.
    Netko ode fizički. Netko psihički , od sutra, više ne stanuje tu.

    avatar

    16.01.2019. (08:02)    -   -   -   -  

  • meroveus

    Dramatski naboj odlaska tek se prepoznaje nakon dužeg vremena. U neposrednosti postoji samo čvrsta odluka poslije koje slijedi prilagodba. Jer nema povratka na "staro". O tome se priča. Ne priča se o uzaludnim vraćanjima. Gubitci se nose i obilježavaju, to izraženije ako je okruženje statično. No, što se može izgubiti ako već početcima naslućivalo se tuđim i teško probavljivim. Jedinstvenost pojedinca ima svoju granicu preko koje ne želi prijeći kako ne bi izgubilo svoj identitet, dok čitava civilizacija namjerava jednačenju. Jest - svi bismo trebali biti jednaki po elementarnim pravima, ali ne i po mogućnostima za biti drugačiji. Taj sraz daje uvjete za poboljšanje društvenog ugovora, za njegovu izmjenu, poništenje. Jer ne postoji ništa "sveto" od ljudi što bi bilo vječita dogma. Sve se mijenja, sve prolazi.

    avatar

    16.01.2019. (09:20)    -   -   -   -  

  • siddhy

    ako sam dobro razumjela ona nije zapravo otisla. ona je prekinula neke niti, ali dio nje je itekako ostao. nada li se ona novom zivotu tesko je reci..mislim osobno, da svaki covjek tako ode..ode od samog sebe..mozda zato sto je zena drugacije se gleda, ne znam za ovu poveznicu o kojoj pises, ali i muskarci odlaze, da..i mislim da je to kod njih puno dramaticnije, cisto je stvar zrelosti, rekla bih..na stranu to sto je i drustvo odvratna konzerva po pitanju svega..zena možda ima mrvicu vise odgovornosti, ali to je vrlo subjektivan dojam, moj, i ne znam sto bi to bilo da provjeri..osim je li dijete spava, je li pokriveno, suština ove price po meni lezi u probavnom sistemu, koliko smo u stanju i sto to tocno probaviti, da bude na opće zadovoljstvo, a da pri tom ne ugrozimo svoje
    zdravlje,
    isto tako pitanje je levela gdje se odjednom nađes ko u fantasy filmu..
    i konacno odlucis ici nizvodno..

    avatar

    16.01.2019. (11:03)    -   -   -   -  

  • siddhy

    još bih se malo nadovezala ovdje, nadam se da ne zamjeraš.:)
    naime, zavladala je u novije vrijeme teška euforija o tome kako je
    izvjesnost, konačnost, ograničenost bilo čega i bilo gdje popularno
    loša pojava, kako vuče na kolotečinu i štotijaznam..a ona to u svojoj suštini nimalo nije. ograničenost i konačnost nečega, odluke, neodluke. nametljivosti upravo mogu biti glavni i osnovni pokretači za donošenje pravog riješenja u pravom trenutku.
    sad je popularno reći i pisati o tome kako treba biti svoj, na svome itd..
    običan bulšit, rekla bih..jer gdje si ako ne u sebi, gdje ako ne na svom..
    u širem kontekstu misli čovjek se uvijek nađe pred raskršćem i samo o njemu ovisi ono najbolje riješenje, samo o njemu..
    ne treba vrijeđati civilizacijske dosege ali ne treba im ni robovati, tako i osobnost, ne treba ju veličati ali niti zanemarivati..dio puta je svaki za sebe tako mudro sklopljen, posvetiti se i čitati..ako ti je stalo..ako ne..
    opet izabireš sam.

    avatar

    16.01.2019. (11:48)    -   -   -   -  

  • Freckles

    Divno!

    avatar

    16.01.2019. (12:03)    -   -   -   -  

  • Nepoznata

    Teška, žalosna atmosfera.
    Klara nije otišla događajno, stvarnosno, osim misaono-osjećajno, što ponavlja stoti put, i više. Jako je fiksirana na sebe samu, na negativan način, uzgaja nezadovoljstvo. Vrlo nezadovoljna sobom , a posljedično i onima i onim oko sebe, želi otići od sebe najprije, jer tek na kraju, ona odlazi od psa, djeteta, muža.
    Boji se mogućih reakcija (drugi dio teksta, uglavnom uvećane u lošem), ali njihov posvemašnji izostanak govori da se razlog njihovog mogućeg izazivanja nije ni dogodio. Kad je Klara već mrtva namrtvo, a ipak se stalno vraća provjeriti...........
    Možda je, samo možda, na rubu donošenja odluke?(iako se meni ne čini)

    Čovjekov život uvelike oblikuje ono što si dozvoli.

    avatar

    16.01.2019. (12:42)    -   -   -   -  

  • Prolaznik

    Svaki odlazak boli ponekada je to fizička bol ponekada je psihička a ponekada boli samo EGO a i sasvim je drugačije kada boli onaj koji ode a ostavi iza sebe cijelu obitelj i hrpu neotplaćenih dugova.

    avatar

    16.01.2019. (14:40)    -   -   -   -  

  • shadow-of-soul

    @viviana - moj prvi komentar kod tebe od jučer, ostavljen u 15:10h, je prerađen u pjesmicu koju sam upisala u 15. zbirku, a nju tek pišem, a ne stavljam sad iz nje ništa na blog (par pjesmica je tu, ali neće više biti ništa) pa kad knjiga izađe, onda ću staviti ...

    da, hvala ti na lijepom osvrtu na moju jučerašnju pjesmu

    avatar

    16.01.2019. (14:49)    -   -   -   -  

učitavam...