@Mariano; Bilo je naglo, iako je ova cijela godina slutila na zlo. Stvarno sam strahovala posebno drugačije. Kroz ljeto je išlo na gore, nalazi su bili sve lošiji, rekli su nam da oni nemaju više što za dati i kako pomoći, ali se čovjek uvijek nada da će izdržati i to, da će preživjeti na što god naiđe.
Zadnja dva tjedna bila su strašna.
Kćer se nekim čudom drži. Pa možda bolje od mene. Instinkt za preživljavanje je preuzeo.
Riječi u stvari nisu bezvrijedne. Bez ljudi oko sebe zaista ne znam kako se ovo može preživjeti.
@FreshCaYg; Hvala puno!
@V; Hvala! Jako je mučno pisati, tek izdaleka i uopćeno, ali susret s ljudima je ljekovit.
@lea; Hvala ti!
@Shadow; Hvala ti!
@gogoo; Hvala! I hvala na mailu i brizi!
09.11.2018. (16:06)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Hiljade šarenih riba lepršaće mi kroz oko. I zemlja će me skriti. I korov će me skriti.
A ja ću za to vreme leteti negde visoko. Upamti: nema granica, već samo trenutnih granica.
Jedriću nad tobom u svitanja niz vetar klizav ko svila. Razgrtaću ti obzorja, obrise doba u povoju i prizore budućnosti lepotom nevidljivih krila.
I kao nečujno klatno zaljuljano u beskraju, visiću sam o sebi kao o zlatnom remenu.
Prostor je brzina uma što sama sebe odmotava. Lebdeću u mestu, a stizaću i nestajaću u vremenu.
Odmoriću se od sporednog kao galaktička jata, koja su srasla pulsiranjem što im u nedrima traje.
Odmoriću se od sporednog kao ogromne šume, koje su srasle granama u guste zagrljaje.
Odmoriću se od sporednog kao ogromne ptice, koje su srasle krilima i celo nebo oplele.
Odmoriću se od sporednog kao ogromne ljubavi, koje su srasle usnama još dok se nisu ni srele.
Zar misliš da moja ruka, koleno, ili glava, mogu da postanu glina, koren breze i trava?
Da neka malecka tajna, il neki treperav strah mogu da postanu sutra tišina, tama i prah?
Znaš, ja sam stvarno sa zvezda. Sav sam od svetlosti stvoren.
Ništa se u meni neće ugasiti ni skratiti.
Samo ću, obično tako, jedne slučajne zore svom nekom dalekom suncu zlatnih se očiju vratiti.
Kažnjavan za sve što pomislim, a kamoli što počinim, osumnjičen sam za nežnost i proglašen sam krivim što ljubav ne gasim mržnjama, već novom, većom ljubavlju i život ne gasim smrtima, već nečim drukčije živim.
Poslednji rubovi beskraja tek su početak beskrajnijeg.
Ko traje dalje od trajnijeg ne zna za kratka znanja.
Nikad se nemoj mučiti pitanjem: kako preživeti, nego: kako ne umreti posle svih umiranja.
-Dio Mike Antićeve Besmrtne Pesme, meni prekrasno utješne tuge Jako mi je žao :(
09.11.2018. (16:41)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Mislio sam sve vrijeme da si opet samo u nekoj vrsti klauzure kao i ranije, kako smo se zezali s Jelenkom koristeći tu riječ. Iz tvojih postova nije se baš dalo naslutiti da je tako loše, vjerovao sam da nalazi i dalje samo stagniraju. :(( Ovo me jutros potreslo, jer se sjećam tvojih opisa povrataka s putovanja, kad bi te suprug doma čekao s dekom (ili nešto slično) - to s dekom sad mi se stalno vraća. Ovo sa smrti je kao skakanje s velike stijene u more: eto kad se on usudio (iako se nije usudio, nije imao izbora, ali želim sad imati takvu sliku u glavi), onda mi se čini da ne smijem ni ja biti kukavica, jednog dana kad na mene dođe red. Kako budu svi drugi, tako ću i ja nekako. Stisnuti zube i skočiti. Nadam se da financije sad neće biti koma. :( Primi moje saučešće - fraza je nezgrapna, ali iskrena.
09.11.2018. (16:47)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@Nisa; rasplakala si me sad žešće, tako je bolno i tako guši da sam mogla tek poneku riječ pogledati.. Niti slučajno sve pročitati. Hvala ti da si tu.
@Mariano; znam, nezgrapno je, moje saučešće-hvala, ali ,velim ti, od toga preživiš. I zagrljaj bez teksta. I neki ljudi, samom svojom pojavom kad stanu pred tebe da te pozdrave ili daju ruku ili pruže sućut, izazovu takvu navalu energije i plača, nisam imala pojma dok nisam sasvim pala koliko je bitno da ti dođu ljudi. Sad drugačije gledam na pogrebe i 'sućutiranje' i sve; užasno puno to znači. Kao što je mužu jakojakojako puno u bolnici značilo svako pitanje s posla kako je, a naročito od ljudi na koje nije (dugo ili uopće) mislio, kolege iz drugog orkestra, koji zovu samo da mu kažu da misle na njega i da cijela dionica moli za njega.
Zadrijemala sam na sekundu sada, prije nego sad idem na posao , probudila me slika njegovih ispikanih od vađenja krvi ruku, vatice zaljepljene sa onim bijelim flasterom, pune ruke ljubičastih podljeva........nikad više te ruke neće biti tu. Od tog 'te ruke tu' se ugušiš od panike užasa.
Da ne znam da je živ sada u duhu i da ne razgovaram s njim stalno, i da ga često ne osjetim prisustnog, poludila bih.
Tvoja brižna opaska o financijama - hvala ti na tome Mariano. Nemam pojma. Jedna plaća, jedna (nepoznata za sada) penzija po ocu.
To kako je izgradio 'gnijezo' i bdio dok sam spavala, da jednom ja ne zaspim zadnja, da budem 'čuvana' jednom ja.................da.
Bilo je jako loše, ali mi to nismo htjeli vjerovati, znati; na koncu, nije neke nalaze htio ni pročitati, ne znam bi li ih čitao kad mene nije bilo. Ja sam sortirajući papire kasnije prvi puta uopće vidjela neke ljetne nalaze i koliko se bolest bila proširila. Nikad neću doznati je li ih on pročitao ili nije, također jel ih sakrio od mene da se ne brinem. Na koncu, po njegovoj izričitoj želji, do zadnjeg trena kćer nije znala koliko je ozbiljno. Ispalo je da je to jako dobro. Bilo joj je naglo i potresno, ali barem nije pet godina brinula, Makar to.
09.11.2018. (17:27)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Znao sam da nije dobro kad si nestala. Mislio sam na vas često. I dalje mislim. Dobri ljudi odlaze prerano. Velika je hrabrost svih vas i snaga u toj nevolji.
09.11.2018. (18:41)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@jelen; hvala ti što si mislio na nas! Istina je, Vedran (moj muž) se je jako junački držao. Uzorno. Kroz sve godine, nije dao meni da puno sjedim s njim po bolnici. Ja bih naravno nekada inzistirala, nekad išla, nekad ne, ali nastojao nas je ne kontaminirati atmosferom. Samo Bog zna kako mu je točno bilo pred kraj, je li slutio. Bilo je straha, umora od borbe, nade za ostankom, nade u čudesno ozdravljenje, tuge zbog rastanka, brige oko djece i njihovog prolaska kroz sve. Jedan pred drugim smo se stalno hrabrili. Diskutirali sve scenarije, ali uvijek sa idejom da to vrijeme nije još sada.
10.11.2018. (00:24)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Mariano Aureliano (priče)
?????????????????
:-((((((((((((((((((((((((((
Je l' to bilo naglo i neočekivano?! Kako je kćer?! Jao jao, riječi su bezvrijedne sada. :((((
09.11.2018. (06:55) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
FreshCaYg
Bože, tako mi je žao :(
09.11.2018. (07:46) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
.
I mislila sam da je to razlog tvog nestanka. Žao mi je.
09.11.2018. (08:31) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
robyn
žao mi je, primi moje saučešće.
09.11.2018. (09:22) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
shadow-of-soul
žao mi je, primi moju iskrenu sućut
09.11.2018. (11:15) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
gogoo
Moje saučešće. Sa razlogom sam se zabrinuo što te nema.
09.11.2018. (14:32) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Lilianke
@Mariano;
Bilo je naglo, iako je ova cijela godina slutila na zlo.
Stvarno sam strahovala posebno drugačije.
Kroz ljeto je išlo na gore, nalazi su bili sve lošiji,
rekli su nam da oni nemaju više što za dati i kako pomoći,
ali se čovjek uvijek nada da će izdržati i to,
da će preživjeti na što god naiđe.
Zadnja dva tjedna bila su strašna.
Kćer se nekim čudom drži.
Pa možda bolje od mene.
Instinkt za preživljavanje je preuzeo.
Riječi u stvari nisu bezvrijedne.
Bez ljudi oko sebe zaista ne znam kako se ovo može preživjeti.
@FreshCaYg;
Hvala puno!
@V;
Hvala!
Jako je mučno pisati,
tek izdaleka i uopćeno,
ali susret s ljudima je ljekovit.
@lea;
Hvala ti!
@Shadow;
Hvala ti!
@gogoo;
Hvala! I hvala na mailu i brizi!
09.11.2018. (16:06) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Nisa
Ako ti jave: umro sam,
evo šta će to biti.
Hiljade šarenih riba
lepršaće mi kroz oko.
I zemlja će me skriti.
I korov će me skriti.
A ja ću za to vreme
leteti negde visoko.
Upamti: nema granica,
već samo trenutnih granica.
Jedriću nad tobom u svitanja
niz vetar klizav ko svila.
Razgrtaću ti obzorja,
obrise doba u povoju
i prizore budućnosti
lepotom nevidljivih krila.
I kao nečujno klatno
zaljuljano u beskraju,
visiću sam o sebi
kao o zlatnom remenu.
Prostor je brzina uma
što sama sebe odmotava.
Lebdeću u mestu, a stizaću
i nestajaću u vremenu.
Odmoriću se od sporednog
kao galaktička jata,
koja su srasla pulsiranjem
što im u nedrima traje.
Odmoriću se od sporednog
kao ogromne šume,
koje su srasle granama
u guste zagrljaje.
Odmoriću se od sporednog
kao ogromne ptice,
koje su srasle krilima
i celo nebo oplele.
Odmoriću se od sporednog
kao ogromne ljubavi,
koje su srasle usnama
još dok se nisu ni srele.
Zar misliš da moja ruka,
koleno,
ili glava,
mogu da postanu glina,
koren breze
i trava?
Da neka malecka tajna,
il neki treperav strah
mogu da postanu sutra
tišina,
tama
i prah?
Znaš, ja sam stvarno sa zvezda.
Sav sam od svetlosti stvoren.
Ništa se u meni neće
ugasiti ni skratiti.
Samo ću,
obično tako,
jedne slučajne zore
svom nekom dalekom suncu
zlatnih se očiju vratiti.
Kažnjavan za sve što pomislim,
a kamoli što počinim,
osumnjičen sam za nežnost
i proglašen sam krivim
što ljubav ne gasim mržnjama,
već novom, većom ljubavlju
i život ne gasim smrtima,
već nečim drukčije živim.
Poslednji rubovi beskraja
tek su početak beskrajnijeg.
Ko traje dalje od trajnijeg
ne zna za kratka znanja.
Nikad se nemoj mučiti
pitanjem: kako preživeti,
nego: kako ne umreti
posle svih umiranja.
-Dio Mike Antićeve Besmrtne Pesme, meni prekrasno utješne tuge
Jako mi je žao :(
09.11.2018. (16:41) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Mariano Aureliano (priče)
Mislio sam sve vrijeme da si opet samo u nekoj vrsti klauzure kao i ranije, kako smo se zezali s Jelenkom koristeći tu riječ. Iz tvojih postova nije se baš dalo naslutiti da je tako loše, vjerovao sam da nalazi i dalje samo stagniraju. :(( Ovo me jutros potreslo, jer se sjećam tvojih opisa povrataka s putovanja, kad bi te suprug doma čekao s dekom (ili nešto slično) - to s dekom sad mi se stalno vraća. Ovo sa smrti je kao skakanje s velike stijene u more: eto kad se on usudio (iako se nije usudio, nije imao izbora, ali želim sad imati takvu sliku u glavi), onda mi se čini da ne smijem ni ja biti kukavica, jednog dana kad na mene dođe red. Kako budu svi drugi, tako ću i ja nekako. Stisnuti zube i skočiti. Nadam se da financije sad neće biti koma. :( Primi moje saučešće - fraza je nezgrapna, ali iskrena.
09.11.2018. (16:47) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Lilianke
@Nisa;
rasplakala si me sad žešće, tako je bolno i tako guši da sam mogla tek poneku riječ pogledati.. Niti slučajno sve pročitati.
Hvala ti da si tu.
@Mariano;
znam, nezgrapno je, moje saučešće-hvala, ali ,velim ti, od toga preživiš.
I zagrljaj bez teksta. I neki ljudi, samom svojom pojavom kad stanu pred tebe da te pozdrave ili daju ruku ili pruže sućut, izazovu takvu navalu energije i plača, nisam imala pojma dok nisam sasvim pala koliko je bitno da ti dođu ljudi. Sad drugačije gledam na pogrebe i 'sućutiranje' i sve; užasno puno to znači.
Kao što je mužu jakojakojako puno u bolnici značilo svako pitanje s posla kako je, a naročito od ljudi na koje nije (dugo ili uopće) mislio, kolege iz drugog orkestra, koji zovu samo da mu kažu da misle na njega i da cijela dionica moli za njega.
Zadrijemala sam na sekundu sada, prije nego sad idem na posao , probudila me slika njegovih ispikanih od vađenja krvi ruku, vatice zaljepljene sa onim bijelim flasterom, pune ruke ljubičastih podljeva........nikad više te ruke neće biti tu. Od tog 'te ruke tu' se ugušiš od panike užasa.
Da ne znam da je živ sada u duhu i da ne razgovaram s njim stalno, i da ga često ne osjetim prisustnog, poludila bih.
Tvoja brižna opaska o financijama - hvala ti na tome Mariano. Nemam pojma. Jedna plaća, jedna (nepoznata za sada) penzija po ocu.
To kako je izgradio 'gnijezo' i bdio dok sam spavala, da jednom ja ne zaspim zadnja, da budem 'čuvana' jednom ja.................da.
Bilo je jako loše, ali mi to nismo htjeli vjerovati, znati;
na koncu, nije neke nalaze htio ni pročitati,
ne znam bi li ih čitao kad mene nije bilo.
Ja sam sortirajući papire kasnije prvi puta uopće vidjela neke ljetne nalaze i koliko se bolest bila proširila. Nikad neću doznati je li ih on pročitao ili nije, također jel ih sakrio od mene da se ne brinem.
Na koncu, po njegovoj izričitoj želji, do zadnjeg trena kćer nije znala koliko je ozbiljno. Ispalo je da je to jako dobro. Bilo joj je naglo i potresno, ali barem nije pet godina brinula, Makar to.
09.11.2018. (17:27) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
jelen
Znao sam da nije dobro kad si nestala. Mislio sam na vas često. I dalje mislim. Dobri ljudi odlaze prerano. Velika je hrabrost svih vas i snaga u toj nevolji.
09.11.2018. (18:41) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Lilianke
@jelen;
hvala ti što si mislio na nas!
Istina je, Vedran (moj muž) se je jako junački držao.
Uzorno.
Kroz sve godine, nije dao meni da puno sjedim s njim po bolnici. Ja bih naravno nekada inzistirala, nekad išla, nekad ne, ali nastojao nas je ne kontaminirati atmosferom. Samo Bog zna kako mu je točno bilo pred kraj, je li slutio.
Bilo je straha, umora od borbe,
nade za ostankom, nade u čudesno ozdravljenje, tuge zbog rastanka, brige oko djece i njihovog prolaska kroz sve. Jedan pred drugim smo se stalno hrabrili. Diskutirali sve scenarije, ali uvijek sa idejom da to vrijeme nije još sada.
10.11.2018. (00:24) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...