Komentari

penetenziagite.blog.hr

Dodaj komentar (13)

Marketing


  • Lastavica

    Ništa nije slučajno. A taj odgovor nećeš lako naći.
    Misaoni ljudi, kao što si ti, odgovore traže dublje.

    avatar

    30.04.2018. (06:48)    -   -   -   -  

  • dugoprugash

    Mislim da jedinstvenost i posebnost posjeduje svaka osoba, tek naglašavanje iste, prodavanje sebe, kako kažeš, vodi u krajnost, koja može poprimiti karikaturalne razmjere. Potreba ljudi za posebnošću bila je uvijek prisutna i aktualna. Danas se drukčije manifestira, Dino to zove digitalni, električni. Sebeljublje je normalna ljudska osobina, kao i potreba za pripadanjem. Nekad više volimo sebe, dok drugi put osluškujemo potrebe nekog iz svoje blizine. Življenje je fino balansiranje tih dvaju segmenata.

    Malo jutarnje filozofije nije na odmet, prije prve kave:)

    avatar

    30.04.2018. (07:10)    -   -   -   -  

  • Dinaja

    povijest čovječanstva perom Ibsena zgusnuta u Peer Gynta...
    teatar kao terapija?... jesmo li se izliječili?... :)

    avatar

    30.04.2018. (07:10)    -   -   -   -  

  • smjehotvorine

    ja ću na prvu, bez razmišljanja, na tvoje pitanje reći u svoje ime - nismo. povratka mora biti. ja sam klasa vječni optimist :)

    avatar

    30.04.2018. (07:57)    -   -   -   -  

  • FreshCaYg

    Eto šta ti je ljudsko biće, čim mu egzistencija nije ugrožena, odma krene laprdat o slobodama, jedinstvenosti, posebnosti, dok ga nešto ne klepi po glavi, najčešće onaj čija je egzistencija ugrožena, mislim da će povratka biti kao što ga je uvijek i bilo, ali da će biti bolan, a do tada ćemo se ponašat kao da smo postali od majmuna.

    avatar

    30.04.2018. (08:23)    -   -   -   -  

  • j.

    Da, Fresh, kako bi rekao Frankl, život je put od boli do dosade:)

    avatar

    30.04.2018. (09:14)    -   -   -   -  

  • FreshCaYg

    I natrag :)

    avatar

    30.04.2018. (09:33)    -   -   -   -  

  • VladKrvoglad

    Sebeljublje nas drzi kao zivotne jedinke pune energije, sto se medjusobno sudaraju i taru. Kako sebeljublje bledi, postajemo mudriji i samo sto ne sagledamo istine, tek sto ne uspostavimo harmoniju, dodirujemo svest o jedinstvu sa prirodom i vremenom - tad nestane sebeljublje, nestane i nas, prestanemo postojati.
    To je prokletstvo koje ljudi cesto opisu izrazom: 'Da su mi sad njegove godine, znao bih sta da radim'...
    Cinjenica je da naknadnih popravki i novog zivota nema, pa nikad ne saznamo da li bismo zaista ista popravili ili je i to iluzija mudrosti?

    avatar

    30.04.2018. (11:18)    -   -   -   -  

  • Mariano Aureliano

    Oni koji vjeruju u reinkarnaciju smatraju da se vraćamo sve dok ne postignemo Unio Mystica. A nakon toga samosvijest više nije "ja i moje", ona je tada univerzalna, sveobuhvatna, totalna samosvijest, veliko Jastvo onkraj malog jastva. Pa ipak, trajno ostaju upitnici nad kognitivnim antinomijama svijeta i zbilje. Individualnost je nerazjašnjivi misterij, ali je jedinstvo (ili nedualnost, indijska advaita) jednako jedan takav misterij. Već su i pojmovi prostora i vremena sasvim mentalni, prostor i vrijeme ne postoje u svijesti nemisaonih bića. Oni se ne mogu percipirati čulima, o njima samo zaključujemo. Pa dakle: ako je ono u čemu živimo, ono što nam omogućuje sav naš život sa svim njegovim performansama, isključivo mentalno, onda to ima značiti da smo i mi sami, u stopostotnom smislu i obimu, isključivo mentalni, mentalna pojava unutar mentalnog svemira. Božji san. A ako smo Božji san, onda nismo različiti od Boga. I onda nije naša volja, već Njegova, tj. najdublje ontološki mi nismo činitelji. Bog međutim nije personalitet, takav personalni Bog svemira ne postoji. Osobni Bog ili Bog koji ima osobnost samo je misao u našem umu, ništa drugo. Stoga smo do najdublje dubine svojega bića uronjeni u antinomijski misterij i čudo. :)) Kažeš: "...ali što vrijedi ako je (život) tek jedan, poseban, neponovljiv, ako ne može biti pretopljen u drugi?" Međutim, mišljenja sam da ponavljanje u novom životu - ako i postoji - ništa ne mijenja na stvari; ono što mijenja, ono što daje perspektivu i smisao, isključivo je evolucija svijesti od "JA" prema "MI", a potom od "MI" prema "ON/ONA". Od sebične svijesti ("JA") valja nam evoluirati u svijest zajedništva ("MI"), a onda iz te svijesti zajedništva, solidarnosti, dobrote, univerzalizma, suosjećanja i ljubavi načiniti još taj jedan zadnji iskorak u mističnu impersonalnu svijest simboliziranu izrazom "ON/ONA". Sloboda je samo i jedino u depersonalizaciji, decentralizaciji svijesti, Raj je tamo gdje ne postoji činitelj. To, dakako, valja ispravno shvatiti, jer se tu ne radi o patološkim stanjima niti o bijegu od odgovornosti. Upravo je obratno. U razvoju moralnog bića čovjek doseže granicu iza koje njegova volja biva nadvladana, prevladana Božjom Voljom, a razvijenost moralnog bića bila je nužni faktor da bi se to uopće moglo dogoditi. Smisao života čovjek može pronaći samo i jedino u služenju bližnjima, čovječanstvu, svem životu. Služenje bližnjima povratnom spregom čini da svi bivaju sretni, da svi žive u obilju, da je svima dobro. To je jedini održivi model svemira.

    avatar

    30.04.2018. (13:13)    -   -   -   -  

  • j.

    Hvala svima na komentarima; uvijek me posebno razveseli kada dobijem tako izdašan i opsežan komentar kao Mariana Aureliana. Hvala, i - tko se ne bi složio s Tvojim zaključkom! :)

    avatar

    30.04.2018. (17:16)    -   -   -   -  

  • pametni zub

    to je samo nagon za samodržanjem, ono što nam ne da da odustanemo, nitko doista ne ljubi sebe, jer što se tu ima ljubiti, ja se rasplinjava čim ga dotakneš

    avatar

    01.05.2018. (07:36)    -   -   -   -  

  • modrinaneba

    Sve češ nači....samo polako kreni dalje, ima još vremenaaaa!!!

    avatar

    04.05.2018. (19:57)    -   -   -   -  

  • modrinaneba

    Puno Hvala moj Prijatelju....Laku noč Ti mašem!!!

    avatar

    06.05.2018. (22:00)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...