Komentari

usputne-biljeske.blog.hr

Dodaj komentar (13)

Marketing

  • dugoprugash

    Zlatne žbice - Daidža Jozo - biografska kratka priča

    avatar

    21.03.2018. (17:29)    -   -   -   -  

  • FreshCaYg

    Znaš poznam ti ja, i volim tu tvoju Bosnu, koja kao da sporije putuje kroz vrijeme od ostatka svijeta, i ko da vidim Daižu Jozu, baš onakvog kakav je bio, ko zna možda i to vrijeme koje kao da sporije teče, stvara te neke osebujne likove koji se u tom usporenom protoku vremena čine logičnim, ako me tazumiš šta ti oću reć, valjda sam stolitar rakije u Bosni popio, pa je nekad i svojatam i uzimam si za pravo reći da je ponekad i razumijem :))

    avatar

    21.03.2018. (18:22)    -   -   -   -  

  • Čuvarica pinkleca

    dobro, živo, slikovito, emotivno, pitko za čitanje....sve pohvale

    avatar

    21.03.2018. (19:07)    -   -   -   -  

  • dugoprugash

    Freš i meni se čini da Bosna sporije kroz vrijeme putuje, a kako ja nisam neki fletan svat, to mi i odgovara. :) Iako sam samo do četrnaeste godine živio u njoj mislim da su me te godine dobrano obilježile. Meni je bosanska šljiva piće br. 1 kad je kratko u pitanju. Prije svakog boljeg ručka maznem jednu za bolji tek. Hvala na srdačnom komentaru. :)
    Čuvarice puno hvala za praćenje i uvijek ohrabrujuće komentare. :)

    avatar

    21.03.2018. (19:30)    -   -   -   -  

  • j.

    eh, baš sam uživao uz ovaj tvoj post kao uz dobru kahvu, ma... ajmo bit korektni... rakijicu :)))... hvala, majstore :)

    avatar

    21.03.2018. (21:55)    -   -   -   -  

  • dugoprugash

    Hvala tebi j. na ovom komentaru, nasmijao si me. :)

    avatar

    21.03.2018. (22:07)    -   -   -   -  

  • luki 2

    Sviđa mi se daidža Jozo, koji je u sebi spajao ono tehničko znanje i umjetničku dušu...Predivno si ga opisao, kao i vrijeme u kojem je živio...Čini se bolje i kvalitetnije od sadašnjeg trenutka :((( Pusa, vole Te L+B+G

    avatar

    22.03.2018. (00:11)    -   -   -   -  

  • Leptirica

    Na trenutak si nas upoznao s njim, predivno si opisao sve. Izdvojila bih dio iz kojega se može izvući,po meni, najljepša pouka,a to je da ne vidimo svi jednako. Srećom pa je tako,pa različite male stvari vesele, a poznate staze postaju nove kada njima šetamo s različitim ljudima.. taj dio me podsjetio na baku koja mi je ukazala na toliko malih stvari koje nisam vidjela na putu kojim sam često prolazila..i danas mi se jave posebne emocije vezane za nju kada prošetam putevima prošlosti..

    avatar

    22.03.2018. (06:37)    -   -   -   -  

  • bellarte

    Kako imam jednog kuma koji je upravo iz okoline Travnika..a i jednog znanca iz bivse vojske kad smo sluzili "otađbini"..također iz tih krajeva..pa sad kad u sva ta poznanstva ukomponiram i tvoju priču i roditelje moje supruge koji su iz Bosne davnih dana doselii u Slavoniju..osjećam se ko dio tog vremena i tih ljudi,iako smo podosta različitih mentaliteta....s tvojom pričom smo zapravo jedno....jer svugdje ima osebujnih likova koji nam se urežu u pamćenje za života....

    avatar

    22.03.2018. (15:02)    -   -   -   -  

  • golden H

    dirljiva posveta daidzi i jednom vremenu, ispričana slikovito i emotivno što bi se reklo s ono malo duše, baš kako i dolikuje

    avatar

    22.03.2018. (17:14)    -   -   -   -  

  • semper_contra

    Ovaj tvoj tekst je sličan mojim pričama pod zajedničkim naslovom Povratak u prošlost. Uživajući sam ga pročitao, pogotovo podatak da je imao radionicu u kojoj je sve i svašta sam izrađivao. I to mi je blisko jer sam i sam to radio u svojoj radionici u vikendici dok sam imao snage.

    Zapao mi je za oko odlomak u kojem pišeš:
    Nakon što se pohvalno referirao na vrući sadržaj šalice, skrenuo mi je pažnju na susjednu zgradu sa simpatičnim malim balkonom uokvirenim u pažnje vrijednu staru, kovanu ogradu. Posramljeno sam mu priznao da taj balkon i ogradu do tad uopće nisam zamijetio, iako sam na tom mjestu puno puta sjedio. On je to objasnio time da ne gledamo i ne vidimo svi jednako, nakon čega je započeo jednu od brojnih živopisnih priča.

    Potpuno se slažem s njim, no ja bih to rekao ovako: „Svi mi gledamo, samo svi ne vidimo, pa tako ni ti nisi vidio ni balkon ni ogradu.“ Često susrećem ljude koji gledaju ali ne vide.

    avatar

    22.03.2018. (18:06)    -   -   -   -  

  • dugoprugash

    luki hvala Drago mi je da ti se sviđa priča o daidži, bio je zaista poseban. :)
    Leptirice lijepo si primjetila da poznate staze postaju drugačije kad ih dijelimo s nekim. Hvala što si podjelila emotivni spomen na baku. :)
    belarte Drago mi je da te priča podsjetila na poznate ljude i da te navela na jedan univerzalni zaključak. :)
    Golden hvala, dobro primjećuješ da je priča osobna i emotivna. :)
    semper contra Lijepo da si se djelom prepoznao u priči, što mi govori da je donekle univerzalna. Možemo za gledanje reći i ovako kako ti navodiš. Nekad nam trebaju drugi da bolje vidimo. :)

    avatar

    22.03.2018. (20:01)    -   -   -   -  

  • antun

    Sjajan opis malog, a ipak, tako velikog čovjeka!
    Pišeš tako, da je to gušt čitati!

    avatar

    22.03.2018. (21:16)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...